Tokom Američkog građanskog rata u nekoliko južnjačkih država došlo je do odvajanja nekih područja od Konfederacije, odnosno ti su teritoriji ostali vjerni Uniji. Najpoznatiji takav slučaj jesu sjeverozapadni krajevi Virginije koji su u jeku rata, pod imenom West Virginia, primljeni u Uniju kao njezina 35. država. Manje je poznat primjer okrug Jones u državi Mississippi, gdje je Newton Knight, nakon što je napustio južnjačku vojsku, okupio stotinjak dezertera, ponajprije siromašnih farmera kakav je i sam bio, ali i manji broj crnih robova, te navodno proglasio Slobodnu Državu Jones. Povjesničari se razilaze oko toga je li do proglašenja takve države ikad došlo, kolika je doista bila snaga Knightove družine i koji su bili njegovi stvarni motivi, no ono što je izvan svake sumnje jest da su od 1863. do 1865. Knight i njegovi ljudi pružali oružani otpor organima vlasti države Mississippi i vojsci Konfederacije, da su u nekom (vjerojatno kraćem) razdoblju ovladali okrugom i okolicom te da su predstavljali stalnu prijetnju.
Također je nesporno da je sam Knight, oslonjen na svoja vjerska uvjerenja, bio decidirani antirasist, o čemu jasno svjedoči ne samo to da je u družini imao crne borce, nego i da je nakon završetka rata osnovao malu međurasnu farmersku zajednicu i sklopio (formalno nevažeći) brak s oslobođenom ropkinjom, kao i to da se naposljetku dvoje njegove bijele djece iz prvog braka, sin i kći, vjenčalo s crnom djecom njegove druge supruge iz njezina prvog braka, čime je antirasizam manifestno bio potvrđen kao credo familije Knight.
Ove izuzetno zanimljive povijesne storije prihvatio se Gary Ross, autor prvog izdanja franšize ‘Igre gladi’, a predaniji ga filmofili pamte i po cijenjenoj humornoj fantaziji ‘Pleasantville’ te dirljivoj konjičko-sportskoj drami ‘Seabiscuit’. Ross je pobornik društveno angažiranih i zabavnih obiteljskih filmova, pri čemu je sklon voditi računa i o umjetničkoj kvaliteti proizvoda. Na svoj način to je vidljivo i u ‘Pobunjeniku iz okruga Jones’. U Rossovoj verziji Newt Knight (Matthew McConaughey) plemeniti je pravednik koji se klasno svjesno buni protiv povlastice robovlasničkih veleposjednika sa 20 i više robova da ne služe vojsku, dok se za njihove plantaže i ine privilegije bore mali farmeri bez ijednog roba, on je također zaštitnik nemoćnih farmerskih žena koje tlače ratni poreznici i crnih robova koje štiti od rasističkih predrasuda njihovih bijelih suboraca. Rossova agenda nesumnjivo je društvena solidarnost obespravljenih i beskompromisno žigosanje rasizma koji sve do kraja 1960-ih de facto nije bio poražen na Jugu, pa s tim u vezi kreira neobičan postupak mehaničkog ubacivanja u osnovnu naraciju filma prizora suđenja Knightovom potomku s jednom osminom crnačke krvi sredinom 20. stoljeća u Mississippiju zbog tada u toj državi još uvijek nedozvoljenog vjenčanja s ‘čistom’ bjelkinjom. Istovremeno, ne dozvoljava nijedan jedini benigni poljubac između bijelog junaka i njegove crne ljubavi, kao što prešućuje i ranije spomenute bračne veze njegove i njezine bijele i crne djece, kao da se plašio da bi to moglo uznemiriti ciljanu obiteljsku publiku čija liberalnost možda ipak ima neku užu granicu.
I Rossovi stilski odabiri su podvojeni: s jedne strane inzistira na naturalizmu u prikazu ratnih strahota (od seksa, naravno, ‘obiteljski’ bježi kao vrag od tamjana), s druge je relativno sterilan u dramskim scenama. Stoga naposljetku polučuje uradak koji je par excellence aktivistički, ali sa znakovitom (erotskom) zadrškom, film čije su slike nasilja nesmiljene, a one seksa nesnimljene. Čini se da Ross vidi filmske potrebe američke obitelji poprilično slično Melu Gibsonu.
