>

novosti logo

Intervjui Intervjui

Alexandra Ratković: Borit ću se za društvo jednakih šansi

Osobno sam par puta doživjela predrasude i vrijeđanje na nacionalnoj osnovi. Baš iz te perspektive želim da Hrvatska postane tolerantna zemlja koja prihvaća različitosti i poštuje druge kulture

Kandidatura 18-godišnje učenice Prve riječke hrvatske gimnazije Alexandre Ratković na listi Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS) za predstojeće izbore za Evropski parlament izazvala je pažnju javnosti. Osim što je jedna od najmlađih među preko 400 kandidata, Ratković je tajnica riječkog ogranka SDSS-a i aktivna sportašica. Bavi se vaterpolom i igra za riječko ‘Primorje’, a trenutno je na jednogodišnjoj posudbi u zagrebačkoj ‘Mladosti’, gdje igra na poziciji golmanke. U razgovoru za Novosti Alexandra Ratković govori što ju je motiviralo da stupi na političku scenu, za koje se politike zalaže i kako kao mlada Srpkinja zamišlja budućnost u Hrvatskoj.

Često se kaže da su mladi apolitični. Zašto ste se odlučili učlaniti u SDSS i kako ste završili kao kandidatkinja za EU parlament?

Slažem se da su mladi apolitični, ali mislim i da imamo razloge za to. Naime, gdje god se okrenemo slušamo kako su stanje u državi i državna politika loši. Osim toga, u našoj državi kao da ne postoje druge stranke osim HDZ-a i SDP-a pa se sve vrti u krug. Zainteresirala sam se za politiku i odlučila pokušati pokrenuti ostale mlade da se uključe u procese koji su važni za njihovu budućnost. Pridružila sam se SDSS-u jer je riječ o stranci koja se bori za nacionalnu, vjersku, spolnu, dobnu i drugu ravnopravnost, za zaštitu manjina i njihovih prava. Možda je cilj stranke da što vise ljudi glasa za našu listu, ali je moj osobni motiv upravo poticanje mladih da izađu na birališta. Smatram da mladi ne bi trebali glasati za nekoga samo zato što su im roditelji tako rekli, već se prije izbora trebaju educirati i potom glasati prema vlastitim stavovima i načelima.

Sasvim slučajno sam završila kao kandidatkinja za Europski parlament i to netom prije predaje liste. Iz stranke su me u subotu pitali jesam li zainteresirana, do nedjelje sam donijela odluku i već sam u ponedjeljak došla u Zagreb i potpisala kandidaturu. Nisam bila svjesna u što sam se opustila sve dok nisu počeli stizati pozivi, čestitke, upiti novinara i slično. Iskreno ću vam reći da sam se prepala, jer sam odjednom ušla u svijet odraslih, pametnih ljudi koji ‘bacaju’ neke političke fore koje ne razumijem. Na sreću, kolege i kolegice su primijetili da mi je neugodno pa su se potrudili da se tako ne osjećam. Objasnili su mi sve što je bilo potrebno i uveli u svijet izbora na meni razumljivom jeziku.

Kako su na kandidaturu reagirali ljudi iz vaše okoline?

U početku su za kandidaturu znali samo moji najbliži, pa sam se iznenadila kako se za to vrlo brzo pročulo nakon mog prvog javnog istupa. Počeli su mi se javljati prijatelji i poznanici koji su me nerijetko pitali: Otkud ti u politici? Zašto si izabrala SDSS? Kako se snalaziš, jesu li te prihvatili? Naravno, bliski prijatelji me malo zezaju i dobacuju poznatu rečenicu ‘imamo predsjednicu’, koju je Tomislav Karamarko izgovorio nakon pobjede Kolinde Grabar-Kitarović na predsjedničkim izborima. Neki su me već pitala kada i gdje mogu glasati, a neki su dodali kako nemaju običaj glasati, ali da će ovaj put zbog mene izaći na izbore. To mi je bilo drago čuti jer znači da sam ispunila svoj cilj.

Za koju politiku ćete se zagovarati ukoliko budete izabrani?

Ukoliko budem izabrana, borit ću se za ravnopravnost i ljudska prava. Kako za manjine, tako i za sve druge ljude čija su prava nerijetko narušena. Smatram da nitko po nijednoj osnovi ne bi trebao imati veća prava od nekog drugoga. Istina je da nismo svi isti, ali bi trebali imati iste šanse koje će onda svatko iskoristiti onako kako zna i umije. Da je to u praksi uistinu tako, u društvu bi bilo puno manje siromaštva i korupcije. Svakako mislim da bi trebalo obratiti pozornosti i na ekologiju te pronaći alternative koje bi manje zagađivale okoliš. Primjerice, sva plastika koja je ikad proizvedena i koja je inače štetna se još nije uspjela razgraditi. Trebamo početi razmišljati dugoročno, brinuti se o budućim generacijama i planeti koju ćemo im ostaviti u nasljeđe.

Tko su vaši životni i politički uzori?

Svestrana sam osoba i uvijek volim imati više izbora. Zato imam više uzora i od svake osobe pokušavam naučiti nešto novo. Ipak, najutjecajniji uzori su mi treneri i trenerice s kojima sam imala čast raditi jer su uz moju obitelji odigrali veliku ulogu u izgradnji mog karaktera. Kroz sport sam naučila dosta stvari koje su mi danas važne tako da život mogu poistovjetiti s utakmicom. Svako vodi svoju utakmicu, nastoji ju odigrat što bolje može i na kraju pobijediti iako nije sve u pobjedi. Politički uzori su mi svi oni političari i političarke koji nisu korumpirani, koji ne iskorištavaju ljude, odnosno oni koji ispunjavaju svoju prvobitnu zadaću – zalaganje za ljude koji su ih izabrali na izborima i to ne samo u vrijeme predizborne kampanje kada su u strahu za svoj položaj. Od takvih ću uvijek pokušati nešto naučiti.

Mnogi građani srpske nacionalnosti još uvijek kriju svoj identitet u potpunosti ili barem osjećaji nelagodu kada se trebaju deklarirati. Imate li poruku za njih, pogotovo za mlade?

Ako sami sebe ne prihvatimo takve kakvi jesmo, teško da će nas i drugi moći prihvatiti. Uvijek moramo krenuti od sebe, poštivati svoje korijene i porijeklo. Jasno mi je da postoji strah od predrasuda, ali mi te predrasude ne smijemo prihvatiti kao nešto što je normalno. Pogotovo mi mlađi ne bi trebali biti izloženi predrasudama na osnovi događaja iz povijesti s kojima osobno nemamo veze. Ne treba se bojati, već se zauzeti za sebe.

Kako kao mlada Srpkinja zamišljate budućnost u Hrvatskoj?

Hrvatsku volim i to je država u kojoj sam se rodila. Osobno sam par puta doživjela predrasude i vrijeđanje na nacionalnoj osnovi. Baš iz te perspektive želim da Hrvatska postane tolerantna zemlja koja prihvaća različitosti i poštuje druge kulture. Ne kažem da se na tome već ne radi, ali smatram da bi se moglo podići na viši nivo.

Koji fakultet planirate upisati i namjeravate li ostati u Hrvatskoj nakon diplome?

Za sada mi je prvi izbor Kineziološki fakultet u Zagrebu. To bi mi omogućilo da ostanem u sportu i sportskom svijetu i jednom kad prestanem trenirati. Aktivna sam osoba i uvijek sam u pokretu tako da se ne mogu zamisliti kako sjedim u nekom uredu osam sati na dan. Što se tiče politike, za sada sam tu gdje jesam i dat ću sve od sebe da nešto postignem.

1/1