>

novosti logo

Intervjui Intervjui

Alida Bremer: Desničarima pašu borci protiv virusa

Desničari, koji nemaju previše za ponuditi osim mržnje prema izbjeglicama, pronašli su među borcima protiv virusa napokon svoje široke mase za kojima tragaju već nekoliko godina, kaže književnica i prevoditeljica koja živi i radi u Njemačkoj

Odakle toliki otpor nošenju maski u Njemačkoj?

U Njemačkoj živi nešto više od 83 milijuna stanovnika, od toga oko 20 milijuna ima tzv. migrantsku pozadinu. Kad u Berlinu protestira 35.000 ljudi, to na TV-u izgleda puno, no to je 0,042 posto stanovništva. U tom smislu se ne može govoriti o velikom otporu prema nošenju maski, svi moji poznanici se od prvog dana drže propisa, koji u Njemačkoj niti jednog dana pandemije nisu bili prestrogi. Međutim, ono o čemu se može govoriti je moć medija, koji su slikama protest učinili većim nego što on je.

Ponekad mi se čini da su mir i red, razumno ponašanje, prihvaćanje neugodnih činjenica kao što je postojanje virusa i sl. u današnjem multimedijalno-viralnom svijetu nekima postali dosadni, kao što im je valjda i pravna i demokratska država Njemačka postala dosadnom. Pa tako uzimaju zakon u svoje ruke, kao što smo vidjeli u nekoliko krvavih atentata koje su ekstremni desničari izveli prošlih godina, objavljuju rasističke i revizionističke knjige, jurišaju na zgradu Bundestaga predvođeni opskurnim likovima koji tvrde da je Njemačka, jedna od najbogatijih i najmoćnijih zemalja svijeta, još od Prvog svjetskog rata pod okupacijom, dozivaju Putina i Trumpa da ih spase od legalno i demokratski izabrane vlade i slično. Iako se uistinu radi o malom broju ljudi, oni su glasni i agresivni, a desničarske stranke imaju i jasnu političku agendu, tako da je zabrinjavajuće promatrati teror ove glasne i bezobzirne manjine nad pristojnom većinom. Zabrinjavajuća je i činjenica da bi desničari zbrku u glavama ovih ezoteričnih žrtava internetske kulture mogli iskoristiti za svoje ciljeve.

Prema pisanju Associated Pressa, prosvjed u Berlinu protiv korona-politike privukao je različite profile ljudi, od desničarskih populista i ekstremista do libertarijanaca i teoretičara zavjere. Tko su ustvari ljudi koji prosvjeduju?

Radi se o mješavini svjetonazora grupiranih oko ezoteričnih ideja i teorija zavjere, a isprepletenih sa šarolikim i brojnim snagama njemačke ekstremne desnice – od identitarnog pokreta do osuđivanih ekstremista i brutalnih huligana. Napori hipija, jogija, vegana, proučavateljica kristalnih kugli i alternativnih iscjelitelja da borbu protiv epidemioloških mjera proglase borbom za slobodu, a koja nema veze s desnicom, djeluju prilično komično kad se detaljnije prouče sve te tetovaže po obrijanim lubanjama i bicepsima nositelja zastava Njemačkog Carstva, koje su na svakom koraku ovih demonstracija bile vidljive pored svih onih ‘Peace, brother’, ‘Nitko mene neće cijepiti’, ‘Putine, spasi nas!’ ili ‘Trump je stigao u Berlin!’ zastava i uzvika. Ne radi se o ljudima s društveno-ekonomske margine, nego o ljudima s margine razuma, a koji su intelektualne žrtve digitalne epohe. Oni vjeruju da ono što oni i njihovi istomišljenici pišu po forumima i blogovima ima jednaku težinu kao znanstvene činjenice i nazivaju to pravom na mišljenje, a desničari, koji nemaju previše za ponuditi osim mržnje prema izbjeglicama, pronašli su među ovim hrabrim borcima protiv virusa napokon svoje široke mase za kojima tragaju već nekoliko godina.

Berlin je pokušao zabraniti prosvjede, čemu se protivi AfD. Kakva je trenutno atmosfera u Njemačkoj?

Senat grada Berlina pokušao ih je zabraniti jer je iskustvo od prošlog puta ukazivalo na to da se prosvjednici neće držati propisa o maskama i fizičkoj distanci, no sud je odbio ovu zabranu jer je Njemačka pravna i demokratska država, te je po važećem pravu ustanovljeno da se prosvjednicima mora pružiti prilika dokazati kako su u stanju držati se propisa. Oni su po drugi put pokazali da to nisu u stanju. Budući da je sud odobrio održavanje demonstracija, ali po važećim epidemiološkim mjerama kojih se prosvjednici nisu pridržavali, policija je u neko doba počela s prekidanjem demonstracija, ali nije na demonstrante bacila suzavac, niti ih je rastjerivala vodom ili uletjela među njih na konjima, te nije bila posebno efikasna. Tim smješnije su riječi jedne uzbuđene prosvjednice s turskom zastavom na ramenu koja je u kamere izjavila da joj je dosta njemačke diktature i da se vraća živjeti u Tursku.

1/1