Američka vlada krajem lipnja kupila je od farmaceutske biotehnološke kompanije Gilead Sciences kompletnu tromjesečnu zalihu antivirusnog lijeka remdesivir, za koji je jedna studija pokazala da u teškim slučajevima oboljenja od Covida-19 skraćuje trajanje bolničkog liječenja. Bila je to jedna u nizu sličnih nacionalističkih inicijativa predsjednika Donalda Trumpa otkad je započela pandemija koronavirusa, s time da je ovog puta ona bila uspješna jer je Gilead američka kompanija pa je bez krzmanja pristala na prodaju.
Prema Priti Krishtel, Trumpov potez predstavlja ‘početak novih igara gladi’ i ‘signalizira da će se u ne tako dalekoj budućnosti države boriti jedna protiv druge kako bi dobile pristup lijekovima i cjepivima, pri čemu će bogate države i narodi prevladati na štetu siromašnih’
Ministar zdravstva Alex Azar, inače bivši direktor u također američkoj farmaceutskoj kompaniji Eli Lilly i lobist za farmaceutsku industriju, izjavio je da je Trump ovim potezom osigurao da ‘Amerikanci prvi imaju pristup autoriziranoj terapiji za Covid-19’. Kupnja se dogodila nekoliko dana nakon što je glavni američki epidemiolog Anthony Fauci izjavio da je epidemija izvan kontrole i da se ‘ne bi iznenadio da današnjih 40 tisuća novooboljelih dnevno uskoro naraste na 100 tisuća’.
Antivirusni lijek remdesivir Gilead je počeo proizvoditi kao terapiju za hepatitis C, a kasnije je testiran i u liječenju ebole, ali nije pokazao nikakve rezultate. Za liječenje Covida-19 dobio je licencu nakon što je u stručnom časopisu ‘New England Journal of Medicine’ objavljeno istraživanje američkog Nacionalnog instituta za alergijske i zarazne bolesti koje je pokazalo da se uz njegovu primjenu srednje trajanje liječenja teško oboljelih bolesnika skraćuje s 15 na 11 dana. Efekti kod blagih i srednje blagih simptoma nisu zabilježeni, jednako kao ni u odnosu na smanjenje smrtnosti. Nešto rigoroznije testiranje remdesivira provedeno je u Kini i objavljeno u časopisu ‘The Lancet’, no ono nije pokazalo statistički značajne rezultate u odnosu na pacijente koji su dobili placebo.
Drugim riječima, državna investicija u kupovinu 360 tisuća doza remdesivira mogla bi se, barem iz perspektive američkih poreznih obveznika, pokazati kao bacanje novca. Sličan slučaj, uostalom, zabilježen je sredinom 2000-ih, kada su vlade potrošile milijarde dolara kako bi nagomilale zalihe antivirusnog lijeka Tamiflu, odnosno djelatne tvari oseltamivir. Nju je također razvio Gilead, a pod imenom Tamiflu proizvodila i prodavala švicarska kompanija Roche. U Aziji je tada izbila epidemija ptičje gripe, a istraživanja su pokazala da Tamiflu nema gotovo nikakav utjecaj na liječenje ili preveniranje nijednog soja gripe.
Osim što je tijekom prvog vala epidemije koronavirus nazivao podvalom, nagovarao ljude da se liječe nedokazano korisnim antimalarikom, zaprijetio Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji ukidanjem donacija, organizirao skupove u zatvorenom prostoru bez maski i bio optuživan da je naredio zapljenu maski i respiratora od niza zemalja, Trump je nešto slično slučaju s remdesivirom već pokušao i s njemačkom kompanijom CureVac. Nakon što je početkom ožujka u Bijeloj kući upriličio sastanak s predstavnicima farmaceutske industrije, Trump je od CureVaca zatražio da ekskluzivno za potrebe SAD-a u budućnosti proizvodi cjepivo za Covid-19 na kojemu radi. Kompanija je to odbila, uz sveopće zgražanje njemačke vlade. U svibnju je pak francuska kompanija Sanofi objavila da će SAD biti prva država kojoj će prodati svoje buduće cjepivo, a kasnije je od te odluke odustala pod pritiskom francuske vlade.
Komentirajući Trumpov potez s Gileadovim lijekom, britanski virolog dr. Andrew Hill ‘Guardianu’ je rekao da medicinska zajednica ‘već pet mjeseci promatra što se događa s tim lijekom i nije pronašla mehanizam kojim bi se osigurala njegova opskrba izvan SAD-a’. Priti Krishtel, pravnica u organizaciji I-Mak koja se bori za globalnu dostupnost lijekova, izjavila je da taj potez predstavlja ‘početak novih igara gladi’ i ‘signalizira da će se u ne tako dalekoj budućnosti države boriti jedna protiv druge kako bi dobile pristup lijekovima i cjepivima, pri čemu će bogate države i narodi prevladati na štetu siromašnih’.
Najlošiji pristup remdesiviru, ukoliko se on uopće pokaže djelotvornim, mogle bi imati druge razvijene države i one koje spadaju u srednje razvijene, dok bi se one siromašne, barem teoretski, mogle namirivati iz proizvodnje generičkog lijeka
Predzadnjeg dana lipnja, kada su mediji objavili da američka vlada kupuje sve postojeće zalihe remdesivira i one koje će se proizvesti u naredna dva mjeseca, izvršni direktor Gileada Daniel O’Day objavio je na web-stranici kompanije otvoreno pismo u kojemu objašnjava na koji je način kompanija formirala cijenu po kojoj je državi prodala lijek. U uvodu je prvo konstatirao da ne postoji pravilo kojim su se mogli voditi jer se radi o novoj pandemiji i novom lijeku, pa im je glavni kriterij bio izračun prema kojemu će američki zdravstveni sustav zahvaljujući četiri dana kraćem liječenju na svakom pacijentu uštedjeti 12 tisuća dolara. Pridodavši tome ‘direktnu korist koju će pacijent imati zbog kraćeg bolničkog liječenja’, napisao je O’Day, ‘došli smo do cijene koja je prilično niža od te vrijednosti’ i iznosi 390 dolara po bočici. Budući da će se lijek prosječno koristiti pet dana tijekom kojih će biti utrošeno šest bočica, liječenje jednog pacijenta remdesivirom koštat će 2340 dolara. Po toj cijeni Gilead će lijek nuditi i drugim razvijenim zemljama, dok će cijena za privatne osiguravateljske kuće iznositi 520 dolara po bočici.
S druge strane, prema podacima koje je objavio besplatni stručni časopis ‘Journal of Virus Eradication’ i koji su citirani i u brojim drugim izvorima, cijena proizvodnje remdisivira procjenjuje se na 0,93 centa za jednodnevnu dozu, odnosno manje od šest dolara za cijeli tretman. U istom članku mogu se pronaći i cijene proizvodnje još nekoliko lijekova koji su se razmatrali za liječenje Covida-19, pa tako primjerice jednodnevna doza favipiravira, antivirusnog lijeka koji se koristi u liječenju gripe, košta 1,45 dolara, doza antimalarika hidroksiklorokina stoji 0,08 dolara, a antibiotika azitromicina 0,10 dolara. Proizvodna cijena za ukupno liječenje nekim od ovih lijekova u trajanju od 10 do 28 dana koštala bi stoga između 0,30 i 31 dolara, zaključuje se u članku.
Ne referirajući se direktno na ove brojke, predsjednik Gileada Daniel O’Day napisao je da će ulaganje kompanije u razvoj remdesivira do kraja ove godine iznositi milijardu dolara, pri čemu lijek još nije dobio odobrenje Američke agencije za lijekove i hranu (FDA), već samo ‘autorizaciju za hitnu upotrebu’. Ona je pak privremena i može biti opozvana, zbog čega remdesivir ‘možda nikada neće biti uspješno komercijaliziran’, napisao je. Sve to za kompaniju povećava rizike od gubitka, pa je ona te rizike bila prisiljena ukalkulirati u tržišnu cijenu, objašnjava u svom pismu direktor Gileada, kalifornijske kompanije s podružnicama u 35 zemalja svijeta i lanjskim profitom od 5,4 milijarde dolara.
O’Day također navodi da je Gilead ušao u pregovore sa siromašnim zemljama koje proizvode generičke lijekove, konkretno jednom tvornicom u Bangladešu, kojoj ne treba licenca od Gileada kao nositelja patenta jer Bangladeš spada u najmanje razvijene zemlje svijeta. Gilead ima ugovore i s tvornicama u Indiji, Egiptu i Pakistanu, koje lijek smiju prodavati u 127 država koje se kvalificiraju kao siromašne, ali ne i u zemlje koje nisu obuhvaćene tim ugovorima. Osim ovakvog ‘dobrovoljnog licenciranja’, Međunarodni sporazum o trgovinskim aspektima prava na intelektualno vlasništvo (TRIPS) sadrži i opciju ‘prisilnog licenciranja’ koja vladama dozvoljava da patente ustupe drugim zemljama bez dozvole vlasnika, no teško je zamisliti da bi Trump posegnuo za tom mogućnošću.
Kada se sve ovo uzme u obzir, ispostavlja se da će najlošiji pristup remdesiviru, ukoliko se on uopće pokaže djelotvornim, imati druge razvijene države i one koje spadaju u srednje razvijene, dok bi se one siromašne, barem teoretski, mogle namirivati iz proizvodnje generičkog lijeka, pozivajući se na ove odredbe Svjetske trgovinske organizacije. No te se odredbe najčešće ispostave kao mrtvo slovo na papiru, o čemu svjedoči slučaj eksperimentalne terapije Zmapp, koja se razmatrala za liječenje ebole u zapadnoj Africi 2014. godine. Lijek je tada testiran samo na 18 rezus majmuna, ali je imao stopostotnu efikasnost u liječenju ove bolesti čija smrtnost iznosi 70 posto ukoliko pacijenti ne dobiju nikakvu terapiju. Ta je studija bila dovoljna da američka i vlade još nekoliko bogatih zemalja razgrabe limitirane zalihe lijeka kalifornijske kompanije Mapp Biopharmaceutical, dok su lokalni zdravstveni radnici u zapadnoafričkim zemljama ostali bez ičega.
Još jedan sporan aspekt američke kupovine Gileadovog lijeka i kompanijinog određivanja cijene simptomatičan je za cijelu industriju, a tiče se činjenice da je razvoj lijekova u većini slučajeva barem djelomično financiran iz državnih proračuna zemalja u kojima kompanije imaju sjedišta. Američka organizacija za zaštitu prava potrošača Public Citizen objavila je nedavno rezultate svog istraživanja koje je pokazalo da su američki porezni obveznici u razvoj remdesivira uložili najmanje 70,5 milijuna dolara. Američki znanstvenici zaposleni u državnim institucijama sudjelovali su u testiranju tvari iz Gileadove baze kako bi pronašli molekulu djelotvornu na virus ebole, na evaluaciji i razvijanju sudjelovali su i znanstvenici američke vojske, a Ministarstvo obrane direktno je Gilead Sciences financiralo s 34,5 milijuna dolara. Nacionalni zavodi za zdravstvo također su proveli dva testiranja učinka lijeka na virus ebole, a ista institucija Sveučilištu Sjeverne Caroline dala je donaciju od šest milijuna dolara za rad na razvoju remdisivira.
Drugim riječima, Gilead Sciences profitirao je od remdesivira i tako što je od američkih građana dobio najmanje 70,5 milijuna dolara u formi financiranja i tako što je državi sada prodao lijek po cijeni nekoliko stotina puta većoj od njegove proizvodne cijene. Štoviše, Gilead je početkom ove godine aplicirao da mu se dodijeli sedmogodišnje produljenje perioda patentne zaštite na remdesivir, mehanizma koji inače nije zamišljen da bi farmaceutskim kompanijama omogućavao ekstraprofite, već zato da bi se njime kompanije poticale na razvoj lijekova za rijetke bolesti.
Potražite novi broj tjednika Novosti od petka na kioscima. Informacije o pretplati pronađite ovdje.
