Nedavno ste predstavili virtualni fundus Muzeja susjedstva Trešnjevka. Od čega su se sastojale programske aktivnosti i istraživanje koje je dalo ovu zbirku?
Srž naših aktivnosti bio je direktan rad sa susjedstvom na stvaranju fundusa. Po tome je ovaj muzej specifičan – u cijelosti se bazira na doprinosima ljudi koji su na Trešnjevci živjeli, radili, školovali se, družili se. Spomenut ću ekipu koja je radila na ovom segmentu: Dunja Kučinac i Barbara Gregov iz BLOK-a, Kosjenka Laszlo Klemar iz Tehničkog muzeja Nikola Tesla, Josipa Lulić iz udruge SF:ius, zatim vanjski suradnici Krešimir Zovak, Vida Skerk, Ivana Bauk, fotograf Damir Žižić. Kroz njihove su ruke prošle stotine obiteljskih fotografija, njihove su uši satima slušale životne priče, često od vrlo starih ljudi kojima je to bila posljednja prilika da sačuvaju svoja sjećanja. Bilo je tu i suza, prisjećanja neugodnih iskustava – život na Trešnjevci, koja je u posljednjih 30 godina prošla duboku transformaciju, nije uvijek ružičast. Nastojali smo izbjeći romantizaciju, ne bježati od činjenice da se u tkivu kvarta odražava dominantna ideologija. Tako je Tomislav Augustinčić iz SF:ius-a vodio urbanu turu na temu sjećanja na NOB, problematizirajući i brisanje memorije 1990-ih. Tihana Bertek iz K-zone stavila je u svojoj turi naglasak na, i u socijalizmu prisutnu, nevidljivost ženskog doprinosa trešnjevačkoj povijesti. Kosjenka Laszlo Klemar se bavila industrijom Trešnjevke, kroz urbanu turu njenim počecima, dok je kroz nedavno završenu akciju obilježavanja prostora podsjetila na velike tvornice iz doba socijalizma, na čijim su lokacijama danas Konzumi, kockarnice ili naprosto ruine.
Koje su točke mapirane ovim projektom?
Budući da je projekt temu kvarta zahvatio dosta široko, pred nama je gusto istočkana mapa. Fundus smo organizirali u šest cjelina: kultura, sport, odgoj i obrazovanje, crvena Trešnjevka, povijest rada i urbanizacija. Svaka od njih može biti ključ za mapiranje. Malo je poznato da se na Trešnjevci nalaze neki od najkvalitetnijih odgojno-obrazovnih objekata. Nekoliko vrtića i škola poznatog arhitekta Ivana Zemljaka, današnja IX. gimnazija koju je projektirao Božidar Rašica, velikan naše moderne arhitekture, samo su neke od točaka koje zaslužuju daljnje bavljenje.
Kako promišljate novi tip muzeja koja će odgovarati potrebama lokalne zajednice?
Iako je prva faza projekta formalno završila, kao i financiranje od Europskog socijalnog fonda, Muzej susjedstva Trešnjevka je tek na početku. Ušli smo u zajednicu i pokazali kako može izgledati virtualni fundus koji smo zajednički izgradili. Predstavili smo kulturni program koji se obraća direktno kvartu. Na web stranici smo objavili nacrt modela, koji skicira odgovor na vaše pitanje, ali je on također nešto što tek treba staviti u praksu. Ipak, u njemu se ističu dva načela koja smatramo važnima za muzeje budućnosti: društvena angažiranost, napuštanje iluzije o van-ideološkoj, "stručnoj" poziciji koja muzejima omogućuje da "peru ruke" od društvenih problema, zatim zajedničko odlučivanje svih koji rade, bili oni manualni ili intelektualni radnici. U vrijeme srozavanja radnih uvjeta u kulturi, smatramo da je izrazito važno zamišljati institucije čiji radnici nisu zamjenjivi nadničari.
