Na izborima za funkciju šibensko-kninskog dožupana iz redova srpske manjine, koji će se održati 20. marta, kandidatkinja SDSS-a bit će Anja Šimpraga, čiji je višegodišnji uspješni rad za zajednicu prepoznat i izvan njezine županije.

- U rad srpskih organizacija uključila sam se sa 18 godina jer sam shvatila da je djelovanje kroz njih jedini način na koji mogu pomoći drugima i dokazati sebe - kaže naša sugovornica, kojoj je prvi izazov bio mandat općinske vijećnice u Erveniku, a potom i potpredsjednice tamošnjega Općinskog vijeća.

- Kad je započela inicijativa oko osnivanja aktiva žena, izabrana sam za predsjednicu Županijskoga aktiva, a u dva sam mandata bila zamjenica predsjednika VSNM-a Šibensko-kninske županije. Iako sam se školovala u Zagrebu, u kojem sam završila agronomiju, nisam dvoumila oko toga kamo dalje. Vratila sam se u Knin sa željom da, kao i svi drugi, ostanem i opstanem ondje gdje su mi korijeni. Moji se bave poljoprivredom, pa ću, prestanem li se baviti društvenim radom i ne nađem li drugo radno mjesto, nastaviti s poslom svojih roditelja. Jer drugog izlaza ovdje trenutačno nema - dodaje Anja Šimpraga.

Aktivni na terenu

Koliki je potres u SDSS-u, srpskim vijećima i narodu izazvao Raškovićev izlazak iz stranke i kakvi su stranački kapaciteti u Šibensko-kninskoj županiji?

Nakon odlaska Mirka Raškovića iz SDSS-a nije došlo do odljeva članstva, što pokazuje našu snagu. Složili smo se da trebamo nastaviti s radom i biti jedinstveni, a prvi korak kojim ćemo to pokazati su predstojeći izbori. U ovom trenutku imamo tri gradske organizacije – u Kninu, Skradinu i Drnišu, kao i tri općinske – u Biskupiji, Kistanjama i Erveniku. Naše članstvo je brojno, to su ljudi s kojima odrađujemo svake izbore, a ima i dosta simpatizera, koji su nam često od iznimne koristi. Naši su članovi većinom ljudi sa srednjom stručnom spremom, a iako pretežu stariji, ima i mlađih. Većih problema nema, jer se za nas zna da smo srpska stranka u kojoj, što je bitno, nema međunacionalnih sukoba.

Kako komentirate nedavne parlamentarne izbore u svojoj županiji i bi li se kakva pozitivna iskustva iz njih mogla primijeniti na izborima za dožupana?

Mislim da je po pitanju parlamentarnih izbora i svih turbulencija koje su nas zadesile sve rečeno: jako smo dobro ustrojena organizacija, sa zavidnim iskustvom na terenu. Vodili smo se mišlju kako svakom biraču moramo doći u kuću i izložiti program. A svaka prava kampanja podrazumijeva dijeljenje propagandnog materijala i održavanje tribina, pa smo i to napravili. Stoga smo na izborima ostvarili dobar rezultat, što se SDSS-a tiče jedan od najboljih u zemlji. Aktivni smo na terenu i sačuvali smo izborne timove, koje vode predsjednici općinskih i gradskih organizacija.

Što ćete raditi kao dožupanica, budete li izabrani na tu funkciju?

Bit ću glas naše zajednice u županiji koja se susreće s brojnim problemima, klasičnim za povratničke sredine: nepoštivanjem manjinskih kvota pri zapošljavanju, nepostojanjem komunalne infrastrukture i autobusnog prijevoza, njege starijih i nemoćnih te dječjih obrazovnih programa. Isto tako, potrebno je ukazati na važnost manjinskih vijeća, od kojih neka nemaju ni prostor ni sredstva za rad. Zajedničkim djelovanjem SPC-a, Prosvjete, stranke i VSNM-a možemo napraviti iskorak u bolje sutra. Svi koji se kandidiraju kvalitetni su na svoj način i svako od nas treba interes naroda staviti iznad vlastitoga. Naravno da je prednost kad iza kandidata stoji stranačka infrastruktura; za kandidaturu je bilo potrebno skupiti 450 potpisa, a s obzirom na našu organiziranost, to je brzo i lako postignuto. Zna se da ovlasti dožupana, odnosno dožupanice nisu velike, ali ono što mogu jest da i na taj način istupam u javnosti i da, koliko god mogu, potičem klimu zapošljavanja, pogotovo mlađih ljudi. To znači boriti se za adekvatnu primjenu člana 22 Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, a tu ima dosta prostora jer smo u tom smislu podzastupljeni. Nastojat ću potaknuti i omogućiti pokretanje nekih privrednih aktivnosti, a pogotovo poljoprivrede i OPG-a, čega je i pored povoljnih prirodnih uvjeta sve manje u Šibensko-kninskoj županiji. Dio mladih ljudi se nakon fakulteta vraća ovamo, ali dobar dio ostaje u sredinama u kojima se školovao, a ima i odlazaka u druge krajeve: medicinari primjerice mahom idu za Njemačku. Razlog leži i u tome što nije dokraja riješena nostrifikacija diploma stečenih izvan EU-a, pa je i to pitanje kojim se i ja osobno i stranka u cjelini, ne samo na županijskom nivou, trebamo pozabaviti.

Trebamo novi impuls

Premda je uvriježeno za Dalmaciju govoriti da je patrijarhalan kraj, mnoge Dalmatinke obavljaju neku javnu funkciju: kako to objašnjavate?

U Šibensko-kninskoj županiji neke žene vode udruge ili su predsjednice VSNM-a. Činjenica je da su žene svoj opstanak donedavno vidjele upravo kroz nevladine organizacije, jer je politika bila rezervirana za muškarce. I sada putem projekata daju velik doprinos zajednici: obilaze stare i nemoćne, organiziraju radionice, druženja i postižu odlične rezultate. Svemirka Lalić, koja je na čelu Gradskog vijeća u Skradinu, organizira brojne akcije i ništa se ondje ne događa bez nje. Slavica Čupković, čelnica Vijeća u Erveniku, samozatajna je iako mnogo radi i sudjeluje u brojnim projektima. Ojdana Vještica sa svojom udrugom okuplja određen broj žena u Kninu, a Radmila Drezga je na čelu udruge Žene kosovske doline, koja obilazi stare i nemoćne. Tu su i mnoge druge aktivistkinje, koje su i majke i domaćice i zaposlene… S mojim izborom za dožupanicu žena bi prvi put bila na toj funkciji u ovoj županiji; u cijeloj državi, to je zasad bila samo Rajka Rađenović iz Zadarske županije.

U SDSS-u su zaključili da bi valjalo ponovno oživjeti rad ženskih aktiva: s obzirom na to da ste na čelu županijskoga, smatrate li da bi u srpskoj zajednici trebalo povećati broj aktivistkinja?

Rad aktiva žena treba osnažiti i ojačati, no novac je uvijek problem. A žene koje su pritom i pripadnice nacionalne manjine u težoj su poziciji od ostalih u lokalnim zajednicama, jer im pored zakonodavnog okvira prepreku predstavljaju i određeni stereotipi kojima su izložene. Jasno je da žene uključene u politiku bolje poznaju ženske potrebe i interese te da sa sobom donose i novu političku kulturu i drugačiji stil vođenja, koji karakterizira suradnja, rješavanje sukoba kompromisom, slušanje drugih i poticanje da iznesu svoje mišljenje… Naš Županijski aktiv je osnovan uoči izbora za Europski parlament; interes žena u početku je bio velik, no s vremenom je jenjao – kad bi nešto željele napraviti, dobivale bi odgovor da nema sredstava. Slično je i u cijeloj državi, pa je potreban novi impuls da se sve ponovno pokrene. Osobno ću i dalje činiti sve što mogu da se što više žena, ali i mladih aktivno uključuje u srpsku zajednicu, pogotovo stoga što, kao i mnogi drugi, smatram da nam je zajedništvo danas najpotrebnije.

Edukacija manjinskih vijeća

Vi ste i županijska koordinatorica projekta edukacije manjinskih vijeća. Kakav je interes za taj projekt i ima li u vijećima kapaciteta za pisanje projekata i komunikaciju s vlašću?

Manjinska vijeća dala su podršku projektu, a ona s mlađim članovima zasigurno će lakše proći edukaciju. Ondje gdje takvih kapaciteta nema, uskočit će netko iz županijskih vijeća. Iskreno, sve su to uglavnom stariji ljudi, ali i među njima ima uistinu aktivnih, koji bi rado radili na različitim projektima. Zato i jesam optimist.