Novosti

Društvo

Antifašisti, humanisti i aktivisti

Nagrade SNV-a ove su godine pripale Zoranu Restoviću, šibenskom antifašistu koji se bori protiv historijskog revizionizma, Leposavi Kulenović Barać, inicijatorici uređenja Dječjeg groblja u Sisku, Vladimiru Funduku i Miloradu Novakoviću, istaknutim aktivistima srpskih organizacija, te Kreši Beljaku, predsjedniku HSS-a koji se zalaže za suradnju Hrvata i Srba

Očuvanje antifašizma, rad u korist srpske zajednice i na što boljim odnosima srpskog i hrvatskog naroda, aktivnosti su zbog kojih Srpsko narodno vijeće jednom godišnje nagrađuje istaknute pojedince. I ove su godine nagrade dodijeljene na tradicionalnom božićnom prijemu SNV-a, koji je 6. januara održan u zagrebačkom hotelu Sheraton.

Nagrada Gojko Nikoliš za antifašizam pripala je Zoranu Restoviću, višegodišnjem aktivistu i predsjedniku Udruge antifašističkih boraca i Zajednice udruga antifašističkih boraca Šibensko-kninske županije te inicijatoru i pokretaču više inicijativa koje su, nažalost, još uvijek nezamislive u nekim drugim sredinama. On je među najzaslužnijima za otvaranje Muzeja pobjede u staroj jezgri Šibenika, ali i za projekt obnove i rekonstrukcije Spomen-parka Rade Končara i strijeljanih antifašista na Šubićevcu, za koji se trenutno izrađuje idejno rješenje i prikupljaju donacije. Restović je u praksi pokazao kako se treba boriti protiv historijskog revizionizma: uz još 40 antifašista prekinuo je promociju knjige ‘Radni logor Jasenovac’ Igora Vukića, koja je u novembru prošle godine održana u šibenskoj Gradskoj knjižnici. Taj je antifašist usred promocije ustao i pročitao imena 148 ljudi s područja bivše općine Šibenik koji su stradali u spomenutom ‘radnom logoru’. Restović i njegovi drugovi okupljaju antifašiste iz Šibenika, Vodica, Tisnoga, Primoštena i Rogoznice, mjesta sa slavnom partizanskom prošlošću, a otvoreni su i za suradnju s predstavnicima Srba.

Cijenimo veliki doprinos srpskog naroda u nob-u, kao i zajedničku borbu Hrvata iz Dalmacije i Srba iz Like koja je bila osnova bratstva i jedinstva - kaže Zoran Restović

- Izuzetno mi je drago što netko cijeni moj rad u obrani i tumačenju svjetonazora antifašizma i doživljava ga kao potrebu u društvu. Samim time se vidi kakvo nam je društvo, odnosno da u njemu ima elemenata fašizma i zaborava. Nagrada me osobno ispunjava i priznanje je onome što smo mi u Dalmaciji uspjeli napraviti i na čemu ćemo i dalje raditi - rekao je Restović u razgovoru za Novosti.

Podsjetili smo ga kako je nekad postojao ‘crveni Split’ i da se sada zbog Muzeja pobjede, Festivala alternative i ljevice ‘Fališ’ te drugih projekata može govoriti o ‘crvenom Šibeniku’. - U našem se gradu uspjelo poklopiti nekoliko stvari koje su ga u tom smislu stavile ispred ostalih. Vjerujem da aktivnosti antifašističkih udruga neće ostati samo na Šibeniku - kazao je te dodao da antifašističke udruge u Dalmaciji cijene velik doprinos srpskog naroda u NOB-u, kao i zajedničku borbu Hrvata iz Dalmacije i Srba iz Like koja je bila osnova bratstva i jedinstva.

- I na mjestu Spomen-parka Šubićevac, koji planiramo obnoviti u narednom periodu, trećina strijeljanih su bili Srbi iz Šibenika i bivše šibenske općine, kao što je to bio i poznati partijski rukovodilac Rade Končar - istaknuo je Restović.

Nagrada za humanizam koja nosi ime Diane Budisavljević, spasiteljice hiljada srpske djece tokom Drugog svjetskog rata, pripala je Leposavi Kulenović Barać, koja je zaslužna za očuvanje uspomene na djecu s Kozare i okolnih područja, stradalu u dječjem logoru i drugim lokacijama u Sisku. Kao predsjednica Konferencije žena u okviru Socijalističkog saveza radnog naroda Hrvatske (SSRNH), početkom 1970-ih godina inicirala je, organizirala i realizirala uređenje Dječjeg groblja u Sisku, gdje su ležali ostaci preko 1.700 stradale djece.

- To sam radila u bivšoj državi. Otada je prošlo mnogo godina i ovo mi je priznanje kao točka na i. Potrudila sam se da se to grobište obilježi i da bude na sjećanje i na ponos. Ta je lokacija bila napuštena preko 20 godina. Dvije smo godine prikupljali sredstva i uređivali prostor koji se nije mogao srediti samo strojevima. Sve se moralo raditi ručno jer su se iz zemlje pojavljivale kosti. Sredstva za groblje su prikupljana i od učenika škola, a djeca su predložila tekst koji je ispisan na pločama. Pjesnik Đorđe Đurić je povodom otvaranje spomen-područja 1974. napisao poemu o 50 razreda koji tamo leže. Do 1990. tamo su se svake godine okupljala djeca, a onda je to zanemareno - rekla je nam je Leposava Kulenović Barać, kojoj je drago što se unazad četiri godine, i to na inicijativu aktivistkinja iz sisačkog Vijeća srpske nacionalne manjine (VSNM) te uz pomoć SNV-a, ponovno organiziraju komemoracije i okupljanja preživjelih logoraša.

- Drago mi je da se ponovno podsjeća na strahote koje su se dogodile nevinoj dječici. Kako sam u visokim godinama, a ovo što sam uradila desilo se davno, iznenađena sam što me se netko sjetio. Dodijeljeno priznanje je za mene i ostale nagrađene čast i doprinos boljem životu u sredinama u kojima djelujemo - rekla je Kulenović Barać, koja je na dan uručenja nagrade Arhivu Srba u Hrvatskoj predala dokumentaciju o sisačkom groblju.

Nagradu Nikola Tesla za doprinos razvoju srpskih institucija ove su godine dobili Vladimir Funduk i Milorad Novaković, obnovitelji i dugogodišnji istaknuti aktivisti Srpskog kulturnog društva Prosvjeta, koji su dali doprinos razvoju manjinskih vijeća, a bili su uključeni i u školovanje učenika na srpskom jeziku i pismu. Vladimir Funduk dugogodišnji je aktivist i pokretač srpske zajednice nakon ratnih 1990-ih na širem karlovačkom području. Kao višegodišnji direktor i profesor karlovačke gimnazije, bio je inicijator osnivanja pododbora SKD-a Prosvjeta u tom gradu u ranu jesen 1996. U inicijativnom odboru okupio je 20-ak Srba iz Karlovca, što je u vrijeme nesigurnosti i straha bio veliki podvig.

Po riječima članova moje familije, 1990-ih sam se po cijele dane bavio pitanjima Srba u Karlovcu, a kod kuće sam dolazio tek da prespavam - prisjeća se Vladimir Funduk

- Priznanje mi znači mnogo. Nikola Tesla je iz Like, kao i ja. Pohađali smo istu gimnaziju na Rakovcu, a i ja sam, kao i Tesla, imao popravak iz fizike iako kasnije nisam postao fizičar, nego profesor književnosti - rekao nam je Funduk, kojeg je loše zdravlje spriječilo da dođe na prijem.

- Kao nekadašnji dugogodišnji direktor gimnazije sam prije nekoliko godina sugerirao tadašnjem rukovodstvu gimnazije, a ravnatelj je tada bio aktualni gradonačelnik Karlovca Damir Mandić, da škola dobije ime po Tesli. Međutim, nije bilo razumijevanja za tu ideju jer se činila ‘prijepornom’. Drago mi je kada čujem da su danas ti prijepori ipak nestali i da sada postoji šira inicijativa za promjenu imena gimnazije - rekao je Funduk u razgovoru za Novosti.

Osim što je osnivao karlovački pododbor Prosvjete i bio njegov predsjednik do 2008. godine, Funduk je s tadašnjim sekretarom, sada pokojnim Duškom Radakovićem, putovao po cijeloj Hrvatskoj i radio na osnivanju pododbora u ostalim mjestima.

- Naš pododbor je sa svojim aktivnostima bio baza iz koje su se razvile sve kasnije srpske institucije na području Karlovačke županije, među njima i manjinska vijeća, a tokom godina sam bio član skupštine i glavnog odbora Prosvjete - istaknuo je Funduk.

Znajući da su mladi oslonac i nada srpske zajednice, Funduk je bio glavni koordinator i voditelj Povjerenstva za izradu udžbenika i programa za nastavu za djecu srpske nacionalne manjine. Povjerenstvo je imalo pet sekcija (nastava jezika, književnosti, historije, geografije i muzike), a napravljeni su i udžbenici. Tokom godina je organizirao niz ljetnih i zimskih škola dodatne nastave u Karlovcu, Peroju, Moravicama, Divoselu, Gomirju… Za Novosti se prisjetio i odnosa sa SPC-om.

- Nakon rata u Karlovcu nije ostao nijedan pravoslavni sveštenik pa sam izravno molio Sinod SPC-a u Beogradu da nam ga pošalju. Na moju molbu došao je Danilo Ljubotina. Budući da je saborni hram bio srušen, prva bogosluženja održavala su se u

prostoru ulaza u zgradu eparhije - kazao nam je dobitnik Nagrade Nikola Tesla, koji je svoj doprinos dao i u formiranju srpskih manjinskih vijeća.

- Bio sam predsjednik prvog gradskog vijeća i aktivno sam radio na izboru i organizaciji županijskog - rekao je Funduk, koji se, po riječima članova svoje familije, ‘cijeli dan bavio pitanjima Srba u gradu, a kod kuće je tek prespavao’.

Nažalost, unazad dvije godine se zbog lošeg zdravlja morao povući iz svih aktivnosti.

- Iz kuće ne izlazim osim na dijalizu, ali me članovi Prosvjete često posjećuju i informiraju o tome što se događa, a osim toga redovno čitam Novosti. Baš mi je drago da me se u mojim godinama netko sjetio i odao mi priznanje - zaključio je Funduk.

Milorad Novaković bio je tokom 1990. jedan od obnovitelja rada Prosvjete u Zagrebu. Nakon višestranačkih izbora obnovljen je rad tog srpskog kulturnog društva, ali je rat učinio svoje pa su aktivnosti zamrle. Društvo je ponovno obnovljeno 1992. kad je izabran privremeni odbor, dok je 27. februara 1993. održana izvanredna izborna skupština SKD-a koja je tada imala 54 člana. Tada je osnovan glavni odbor čiji je član bio i Novaković. Također je bio član radne grupe za izdavačko-informativnu djelatnost, a u aprilu 1994. je postao prvi urednik Prosvjetinog časopisa. Kako je rekao, na toj je funkciji bio 19 i pol godina, držeći se politike da se treba očuvati srpska kultura u Hrvatskoj. Osim toga, bio je urednik edicije udžbenika namijenjenih srpskim učenicima te član Centru za kulturu i historiju, čija su glavna područja djelovanja bili historija, etnologija, filologija, umjetnost, književnost i historija nauke i filozofije. Novaković je učestvovao i u osnivanju Srpskog demokratskog foruma kao prve političke organizacije Srba u Hrvatskoj, a jedan je i od 20 osnivača SNV-a. Trenutno je predsjednik zaprešićkog VSNM-a i član predsjedništva VSNM-a Zagrebačke županije.

- Lijepo je kad društvo u kojem si radio ocijeni tvoj rad pozitivnim. Uspjeh i građenje nečeg novog i boljeg kao posljedica angažmana su jedino vrijedni nagrade i priznanja. Jer raditi, a ne imati rezultate, gubitak je vremena - rekao nam je Novaković.

Nagrada Svetozar Pribićević za unapređenje hrvatsko-srpskih odnosa pripala je Kreši Beljaku, predsjedniku HSS-a i gradonačelniku Samobora, koji je u svom govoru na prijemu SNV-a istaknuo da još uvijek vjeruje u bratstvo i jedinstvo hrvatskog i srpskog naroda. Beljak se nizom konkretnih poteza bori protiv neoustaštva, ali i za bolju suradnju predstavnika Srba i Hrvata.

- Meni je ova nagrada prije svega velika čast. Takvo priznanje ne dobiva svatko, pogotovo u postratnim vremenima kada su odnosi Srba i Hrvata narušeniji nego ikad prije, kad se situacija ne smiruje i kad političari s jedne i druge strane skupljaju političke poene na potpirivanju mržnje. Dobiti takvu nagradu je posebna čast ne samo meni, nego i svim članovima stranke čiji sam predsjednik - rekao nam je Beljak.

Predsjednik HSS-a naglasio je nužnu suradnju političkih partija, antifašističkih udruženja i manjina protiv revizionizma i filoustaštva.

- Puno segmenata društva bi trebalo biti uključeno u rješavanje tih pojava. Bojim se da smo duboko zaglibili u povijesne neistine i upitnike koji se bez ikakvog razloga postavljaju puno godina nakon Drugog svjetskog i Domovinskog rata. U samoj suštini djelovanja HSS-a je briga za manjine svih vrsta, a gledajući povijesno Svetozar Pribićević, čije ime nosi ovo priznanje, Stjepan Radić, a onda i Vlatko Maček, bili su najbliži suradnici u provođenju socijalne politike i politike jedinstvenosti Hrvata i Srba iz Hrvatske. Socijalnu politiku potvrdili su i brojni HSS-ovci koji su se priključili partizanima, poput Božidara Magovca. Dobar dio te suradnje i politike su komunističke vlasti nakon 1945. preuzele kao svoj program, a ako se gleda dublje u povijest i u nesretno 20. stoljeće, suradnja HSS-a s Pribićevićem i njegovom strankom u prvoj polovini tog stoljeća bila je jedan od svijetlih primjera hrvatsko-srpske suradnje - rekao je Beljak, koji tu suradnju njeguje i u Samoboru.

- Što se mene tiče, suradnja Hrvata i Srba u našem gradu je izvanredna. Srpska zajednica u Samoboru je relativno malobrojna i radi se o ljudima koji su se u grad doselili iz drugih krajeva. Nadam se da ćemo tu suradnju graditi i dalje - zaključio je Krešo Beljak.

Društvo

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više