>

novosti logo

Intervjui Intervjui

Antonia Kuzmanić: Nemoguće je raditi u slotovima od tri do šest mjeseci

Izvaninstitucionalna kultura već sada radi u prekarnim uvjetima i potkapacitirana je zbog administrativnih obaveza koje ima prema različitim financijskim podržavateljima, kaže suosnivačica izvedbenog kolektiva ROOM 100 i supotpisnica pisma ministrici kulture

Ministarstvo kulture i medija najavilo je da će u sljedećem natječaju za financiranje programa javnih potreba u kulturi ograničiti period financiranja na tri do šest mjeseci, pa ste zajedno s kolegama iz nezavisnog sektora ministrici Nini Obuljen Koržinek uputili otvoreno pismo. Zašto je period od tri do šest mjeseci problem za brojne kulturne organizacije?

Krizni menadžment Ministarstva kulture i medija trebao bi djelovati u smjeru stabilizacije kulturnog sektora kroz osiguranje financijske i programske sigurnosti i održavanja umjetničke kvalitete. Nažalost, najava Ministarstva je dijametralno suprotna. Ovakva praksa onemogućit će bilo kakvo dugotrajno planiranje provedbe projektnih aktivnosti i financiranja istih, međunarodne suradnje i gostovanja. Konkretno, na primjeru kolektiva ROOM 100 koji ugošćava velik broj međunarodnih umjetnika u Hrvatskoj, to znači da nećemo moći u siječnju 2021. odrediti koje programe ćemo provesti u tekućoj godini, o tome obavijestiti međunarodne umjetnike i partnere, krenuti u planiranje kalendara realizacije projektnih aktivnosti i financijskih rashoda, osigurati diferencijaciju financiranja kroz međunarodne fondove i slično. Umjesto toga, radit ćemo u slotovima od tri do šest mjeseci, ne znajući koje ćemo projekte provoditi i s kojim financijskim sredstvima. Uz to ćemo još više vremena trošiti na administracijski dio umjesto na produkcijski. Izvaninstitucionalna kultura već sada radi u prekarnim uvjetima i potkapacitirana je zbog količine administrativnih obaveza koje ima prema različitim nacionalnim, regionalnim i lokalnim financijskim podržavateljima, a sada joj se planiraju nametnuti dodatne obaveze.

Što bi Ministarstvo moglo napraviti s obzirom na situaciju uzrokovanu epidemijom?

Sa i bez koronavirusa, već godinama se očekuje da se Ministarstvo kulture i medija izbori za povećanje proračuna u kulturi, pa tako i u 2021. godini, i da uvede trogodišnja programska financiranja. Osobno se nadam da će Ministarstvo početi financirati troškove hladnog pogona – troškove zaposlenika, najma prostora za rad… – jer je dosadašnja praksa bila takva da se podržavaju umjetnički i kulturni programi, ali se ne priznaju troškovi i rad ljudi bez kojih se ti programi ne mogu ni realizirati.

Kako su dosadašnje mjere Ministarstva pomogle organizacijama i pojedincima u kulturnom i umjetničkom sektoru?

S obzirom na to da ROOM 100 radi u specifičnom sektoru suvremenog cirkusa, kriza je pokazala širinu problema koje imamo kao izvedbeni sektor bez samostalne strukovne organizacije i mogućnosti stjecanja statusa slobodnih umjetnika. U širem kontekstu, nažalost, natječaj ‘Umjetnost i kultura online’ nije dobro rješenje za nastalu situaciju. Poznavateljima sustava je jasno da se radi o spajanju dva natječaja – ‘Umjetnost i kultura za mlade’ i ‘Umjetnost i kultura 54+’ – uz dodavanje online koncepta. Sam raspis natječaja ima mnogo nedostataka i nastavlja s administrativnim nasiljem koje se sprema prema budućim korisnicima sredstava. Istaknut ću nekoliko nelogičnosti: ograničavanja korisnika na mlade do 25 godina i starije od 54 godine – što je sa svima onima koji su između?; bolje bodovanje projekata koji dokažu regionalnu zastupljenost – za projekte koji se realiziraju online i jednako im može pristupiti netko iz Zagreba i Kistanja?; dokazivanje sudjelovanja na programu tako da se od sudionika traže osobni dokumenti i različite izjave – zašto bi neki roditelj iz Vinkovaca slao ROOM 100 presliku rodnog lista svojeg maloljetnog djeteta jer je dijete sudjelovalo na online edukaciji?… Također je vrlo upitna metoda najbržeg prsta koja u prvi plan stavlja vrijeme prijave projekta, a ne njegovu kvalitetu, kao i sada već uobičajeno uvjetovanje da aktivnosti moraju biti besplatne. Građane se kontinuirano navikava da kultura mora biti besplatna, dok npr. sport nikad to nije morao biti – nikome nije upitno da se trebaju kupiti ulaznice za nogometne utakmice ili za sudjelovanje djece u sportskim školama i slično.

1/1