Kako ste proveli istraživanje o radu konzervativnih udruga?
S kolegama s Katedre za sociologiju, Matejom Čehulić i Dariom Čepom, istražila sam na koji su se način udruge koje promiču konzervativne vrijednosti, a koje čine religijsko-politički pokret, uspjele pozicionirati kao novi politički akter. Odlučili smo istražiti tu temu jer je novi religijsko-politički društveni pokret u akademskoj literaturi još neistražen fenomen hrvatskoga društva. Osim toga nas je zanimao kontekst u kojem je novi društveni pokret nastao te zadobio legitimitet i široko prepoznavanje u društvu. Stoga smo istraživali koje su društvene okolnosti doprinijele nastanku pokreta te koja je sredstva on koristio kako bi se etablirao kao relevantan politički akter. Koristili smo sociološki pristup analize društvenih pokreta te su izvori za prikupljanje informacija bili pripadnici i pripadnice akademske zajednice koji se bave društvenim znanostima, kao i članice i članovi udruga civilnog društva, što iz konzervativnog, što iz liberalnog dijela, koji su bili angažirani u organizaciji referenduma o definiciji braka u Ustavu ili su organizirali aktivnosti protiv tog referenduma. Oni su nam ponudili svoje viđenje i interpretaciju društvenih okolnosti koje su dovele do pojave religijsko-političko pokreta, a posebice okolnosti koje su dovele do organizacije referenduma. Koristili smo i literaturu koja proučava slične društvene pokrete, te na svemu tome utemeljili svoje zaključke.
Najistaknutija je udruga U ime obitelji. Kakva je njihova retorika?
Način pozicioniranja i djelovanja udruge U ime obitelji potvrđuje našu tezu da je cilj djelovanja ovog društvenog pokreta i udruga koje ga čine, stjecanje političke moći. Od inicijative građana kojom se nastojao u Ustavu definirati brak, s objašnjenjem da tom definicijom štite tradicionalnu obitelj, ova je skupina građana postala registriranom političkom strankom koja se natjecala na izborima, koja je predlagala da se ponovo referendumom mijenja izborni sustav tako što će se uvesti preferencijalno glasanje, koja osporava izbor manjinskih zastupnika u Sabor tvrdeći da oni ne bi smjeli utjecati na formiranje parlamentarne većine te da ta zastupnička mjesta treba ukinuti jer izazivaju političku korupciju, koja organizira promatranje izbora i referenduma. Njihova retorika, u svim dosadašnjim aktivnostima, prikazuje se kao znanstveno utemeljena, premda citiraju znanstveno diskutabilne izvore, a rado se pozivaju i na ustavom propisane vrednote te na ljudska prava, koja često interpretiraju na način koji nije istovjetan interpretaciji primjerice Europskog suda za ljudska prava. Građaninu koji sluša tako uokvirene poruke, a nije upoznat s interpretacijom sadržaja pravnih normi, to što govore djeluje uvjerljivo. Oni ne moraju znati da poruke koje predstavnici konzervativnih udruga plasiraju u javnost nije nužno i činjenično točno. Primjerice, u posljednjih nekoliko mjeseci, trudeći se spriječiti ratifikaciju Istambulske konvencije, uspjeli su napučiti medijski prostor izrazom ‘rodna ideologija’, koji nije znanstveni termin. No, sadržajno prazan pojam pustili su u javnost, uspješno puneći ga sadržajem koji njihovoj argumentaciji ide u korist.
Što je omogućilo pozicioniranje ovih udruga?
Ustanovili smo nekoliko okolnosti, sociološkim rječnikom to je upravo oportunitet političkih struktura, što su okupljeni u religijsko-političkom pokretu znali prepoznati kako bi mobilizirali pristaše i pokrenuli kolektivnu akciju. Primjenom političko-procesne teorije društvenih pokreta dokazali smo da je religijsko-politički pokret prepoznao nekoliko političkih struktura koje su se pojavile neposredno pred referendum o definiciji braka ili su prisutne u društvu i političkoj zajednici. Prva okolnost koju su čelnici pokreta uspjeli prepoznati kao korisnu bila je promjena u zakonodavstvu o potrebnoj većini glasova za uspješnost provedbe nacionalnog referenduma. Neposredno pred ulazak Hrvatske u EU, a zbog strepnje političara da većina registriranih glasača ne bi podržala ulazak naše zemlje u Uniju, ukinuta je ranije važeća odredba o potrebi izlaska najmanje polovice registriranih glasača da bi nacionalni referendum uspio. Tom zakonskom promjenom za uspjeh nacionalnog referenduma bila dovoljna polovica glasača izišlih na referendum. Podsjećam, na referendum o definiciji braka izišlo je 37,9 posto birača od kojih je oko dvije trećine glasalo za prijedlog, a jedna trećina protiv njega. Većina registriranih glasača nije tada ni željela koristiti svoje pravo glasa. Osim toga, inicijatori referenduma o definiciji braka vješto su znali iskoristiti i druge pravne institute, shvaćajući da ustavna definicija braka onemogućuje izjednačavanje heteroseksualnog i istospolnog braka u nekoj budućoj zakonskoj noveli koja bi mogla osigurati pravo na brak istospolnim osobama.
Osim toga, na ruku njihovom pojavljivanju na društvenoj sceni išla je činjenica posvemašnje razočaranosti i nepovjerenja građana u politički sustav, posebice političke stranke. Oni su tada bili nov akter na društvenoj sceni, koji se odricao legitimiranja kroz političke teme. Tvrdili su da djeluju u cilju zaštite tradicionalne obitelji, da nikoga ne žele diskriminirati. Dobar dio njihovih pristaša vjerovao je, a i još vjeruje, takvim tvrdnjama, ne shvaćajući da su podrškom referendumskom pitanju diskriminirali one građane koji nisu heteroseksualni i koji svoje partnerske zajednice ne mogu nazivati brakom. Treća okolnost koja je tadašnjoj referendumskoj inicijativi išla na ruku bila je dugotrajna ekonomska kriza. U dobu ekonomske obespravljenosti i rastuće, sveprisutne društvene nejednakosti često se pojavljuju novi politički akteri, koji korištenjem populističke retorike, odričući se konvencionalne politike, zagovaraju i obećavaju promjenu. Nije udruga ‘U ime obitelji’ jedina iznikla kao nova politička opcija u doba ekonomske krize. Sjetimo se Mosta i Živog zida. I oni su iznikli kao rezultat razočaranja i nepovjerenja građana u političke stranke.
Jesu li koristili lažne i manipulativne promotivne materijale?
Nedvojbeno je dokazano da su korišteni promotivni materijali, od loga udruge do spornog plakata s djevojčicom koja je navodno kredom nacrtala svoju majku koja nikad nije vidjela i u crtežu se smjestila u obliku fetusa, koji su imali sasvim drugu prvotnu namjenu i strane autore, no udruga nije prezala od korištenja tih materijala. Pitanje je jesu li narušena autorska prava umjetnika koji su te simbole i slike osmislili. No, cijeli pokret i sama udruga vrlo vješto biraju simbole i slike kada plasiraju svoje poruke u javni prostor. Teško je ostati imun i emotivno ne reagirati kad vidite dijete koje djeluje nezaštićeno. Njihova je poruka bila da samo dijete koje ima mamu i tatu može biti zdravo, normalno dijete. Da obitelj, da bi bila ‘normalna’ treba ženu i muškarca, mamu i tatu. Nisu li umalo uspjeli u tome, ako je radna skupina za izradu novoga Obiteljskog zakona definirala obitelj kao zajednicu roditelja i djece? Što je s obiteljima koju, uz djecu, ne čine i mama i tata? A što je s jednoroditeljskim obiteljima ili roditeljima koji su u istospolnoj zajednici? Prema porukama koju su zagovarali u predreferendumsko vrijeme, takve su obitelji onda drugorazredne. Hoćemo li doživjeti da se u hrvatskom društvu smatra da djeca iz tih obitelji vrijede manje?
