Novosti

Kultura

Babilonska pomutnja

Neva Lukić, ‘Sjene sjemenki’ (H,D,P, Zagreb 2015): Upravo je inojezičnost temeljno obilježje i/ili gradbeni princip najboljih pjesama knjige

4ldwe7zg5693s7mtqljac1o4il3

Prilika za repozicioniranje u domaćem pjesničkom polju

Kustosica i likovna kritičarka mlađe generacije Neva Lukić niz je godina aktivna i u književnosti. Debitirala je 2009. knjigom kratkih priča ‘Ljudi bez parka’, a kao pjesnikinja dvije godine kasnije zbirkom ‘Haljina obscura’, nagrađenom karlovačkom nagradom ‘Zdravko Pucak’. ‘Sjene sjemenki’ pojavile su se u biblioteci ‘Poezije’, časopisa na čijim stranicama se autoričin rad moglo pratiti i prije premijernoga uknjiženja, a budući da je ta edicija, barem nominalno, uokvirena simboličkim kapitalom Hrvatskog društva pisaca, ‘Sjemenke’ valja promatrati i kao priliku za repozicioniranje u domaćem pjesničkom polju, u najmanju ruku lakšu dostupnost i veću čitanost.

Trideset i dva sastavka ispisana uglavnom kratkim stihom i uz obaveznu strofičku organizaciju raspoređena su, otprilike ravnomjerno, u četiri naslovljena ciklusa. Krovne metafore i simboličke strukture koje organiziraju tekst (Sjemenke, Svemir, Jezik) dominiraju čitavim rukopisom te – uz provodne motive poput vjetra, tijela, duha, prostora, poljupca – tvore uglavnom homogeno, tematski i izvedbeno ujednačeno tkivo koje sačinjava prije knjigu no zbirku, no ipak ostaje s one strane čvršće konceptualiziranih pjesničkih projekata poput npr. Šopovog iz ‘Osvajanje kocke’ ili Ivšićeva iz ‘Narcisa’ koji, moguće, odjekuju u nekom dalekom podtekstu. Nekolicina pjesama razigranije, na rubu instrumentalizirane grafičke organizacije pristupa prostoru pjesme, no ovi postupci (uz iznimku gotovo kaligramske ‘Mali i veliki jezici I.’) funkcioniraju više kao signali koji upućuju na određene formativne tradicije, nego što se semantički realiziraju u domeni konkretne pjesme.

Sinkronija i dijakronija jezika, njegov spoznajni status i ontološko utemeljenje, komunikacijski i umjetnički potencijal i slično gusta su tematska čvorišta knjige, posredovana kroz prokušanu, doduše ne baš i iz novog očišta sagledanu metaforu kule babilonske. Najviše su potonjim zaokupljena dva središnja, kompaktnija i zaokruženija ciklusa naslovljena ‘Dondole, Dondole’ i ‘Zlatna sredina’, koja predstavljaju i najuspjeliji dio knjige. Uvod je u problematiku ipak postavljen organski: početna pjesma, naslovljena jednostavno ‘Jezik’, nizom uglavnom promašenih metafora (on je tako sakati plesač, bubnjar mekih udaraljaka, lutkar u pomrčini univerzuma) uvodi nas u seriju različito usmjerenih meditacija koje se, mahom u formatu duge pjesme, bave pitanjima malih i velikih jezika, jezičnog imperijalizma, odnosa stranog i materinjeg jezika te učinkovitosti komunikacije dok, istovremeno, mnogo polažu u ono u pojmu navodno prisutno. Povjerenje u takvu riječ dodatno je podvučeno ekstenzivnom upotrebom kapitale kada dođe do Straha, Slobode, Svemira, Vjetra, Sjećanja… Paradoksalno ili ne, ali upravo inojezičnost, posljedica apostrofirane babilonske pomutnje, temeljno je obilježje i/ili gradbeni princip najboljih pjesama knjige, poput ‘Gospodine Huxley: Manifest koji nikad neće biti preveden na Engleski’, ‘Hrvatski in the world’ ili ‘RiječLaParolaLaPalabra’.

U njima, oko njih – u odabranoj temi i naznačenome kontekstu – nalazi se pozamašna količina materijala od kojeg bi se mogla sastaviti i mnogo koncentriranija, dorađenija knjiga. Usprkos nekim vrlo zanimljivim rješenjima, neobičnim perspektivnim promjenama i povremeno efektnim slikama, većina uvrštenih sastavaka rezonira ipak na rubu lirske i epistemološke artikulacije, neodlučno da li da se razvije u pogođenu pjesmu ili ostane na razini nedorečene stihovne skice. Nisam siguran je li problem u citiranome pogledu na umjetnost (Istinska umjetnost je / od zraka, / ona živi od / besplatnog daha, // ostavlja tragove nijeme…) ili čemu drugom, no prisutan će se potencijal, za nadati je se (pri čemu poneka urednička intervencija neće biti naodmet), učinkovitije realizirati u nekom budućem naslovu. Pa da se poklopi / Riječ na riječ / I zavlada / Toplina.

Kultura

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više