Najveće partije varaždinskog kraja počupale su se ovih dana oko spomenika koji ne memorira nijedan rat iz 20. stoljeća, nego fatalni požar iz 1776. godine. Točnije, vlasti tamošnje općine Sračinec, a u rukama HNS-a, dale su otkriti reljef s natpisom o izbijanju povijesne vatre u kojoj će izgorjeti pola Varaždina, pa će se banska uprava iz te metropole preseliti konačno u Zagreb. HDZ je uto skočio zbog takve posvete ‘jednom piromanu’ nalik onima današnjim ‘po cijeloj Dalmaciji’, umjesto da je podignut, naravno, ‘spomenik hrvatskim braniteljima’. Očitovala se i Narodna stranka – Reformisti, da dotični monument predstavlja ‘prelazak granice gdje prestaje umjetnost i umjetnička sloboda, a počinje ljudska glupost’.

Što je toliko razgnjevilo sračinečke opozicionare, izuzev fakta da spomenik memorira slučajnu nesreću u izvedbi jednog davnog žitelja te općine? Prozvani antihrvatski piroman iz 18. stoljeća jest 14-godišnji Jakov Vrček koji je u izvjesnog varaždinskog gazde zarađivao gašenjem živog vapna. Uslijed teške zubobolje, mali nadničar je posegnuo za smirujućim duhanskim dimom, ali ga je omela jedna nervozna krmača, i žar s cigarete pao je na slamu te se proširio. Dječak je na koncu izbatinan, a toj će se kazni jednog dalekog dana – jednog dalekog stoljeća – pridodati dramatična politička osuda.

Znajući aktualne okolnosti, 241 godinu kasnije, nije nam se čuditi što lokalni političari ne uzimaju u obzir da nesretni Jakov ipak nije imao zdravstveno osiguranje. I što se u toj dobi prehranjivao gašenjem živog vapna, a zubobolju nije imao čime valjano utrnuti, pa je nehotice zapalio i grad. Oni se ne bave ni današnjom sirotinjom, osim što je sami vrijedno proizvode smanjivanjem njezinih prava, i zatim se zgražaju nad memorijalno-umjetničkim vrludanjima svoje konkurencije. A nije toliko važno bedasto zavičajno posvajanje jedne davne nepažnje koja će narasti do katastrofalnih razmjera. Ne onoliko koliko je kataklizmički tragičan pristup naših stranaka već i neobaveznom iščitavanju analogija s onodobnim nam prilikama.