Novosti

Politika

Bejrut u plamenu

Glavni grad Libanona potresle su dvije ogromne eksplozije. Posljednje su se dogodile svega tri dana prije objavljivanja presude za ubojstvo libanonskog premijera Rafika Haririja, koji je 2005. ubijen u napadu autobombe

Oka98rxbz32xb34xkzqrbj90482

U utorak je živote izgubilo najmanje 100 ljudi (foto Balkis Press/ABACA/PIXSELL)

Bejrut su u utorak kasno poslijepodne potresle dvije ogromne eksplozije u kojima je, prema prvim izvještajima, živote izgubilo najmanje 100 ljudi, dok ih je više od četiri tisuće ranjeno. Uništen je ogroman broj zgrada – čitave su četvrti sravnjene - a nad gradom se nadvila velika dimna ‘gljiva’. O snazi udara govori to da se čuo i do 80 kilometara daleko, a osjetio i na 200 kilometara udaljenom Cipru. Jedan je dužnosnik usporedio ovu katastrofu s Hirošimom. Uzrok eksplozije u glavnom gradu Libanona nije definitivno poznat. Prvi izvještaji govore o nesreći. Šef sigurnosnih službi Abas Ibrahim okrivio je skladište zapaljivih kemikalija, a ministar unutarnjih poslova Muhamed Fahmi i premijer Hasan Diab su precizirali da se radi o 2750 tona amonijevog nitrata. Prema posljednjim informacijama, uzrok eksplozije je umjetno gnojivo zaplijenjeno s ruskog teretnog broda prije šest godina.

U Bejrutu su se u prošlosti događali teroristički napadi drastičnih razmjera. U napadu za koji je odgovornost preuzela takozvana Islamska država je 2015. ubijeno 89 ljudi, a stotine su ozlijeđene, dok je tijekom građanskog rata 1983. u napadu na američke i francuske vojnike u sastavu UN-a ubijeno 307 ljudi. Za jučerašnju eksploziju nitko nije preuzeo odgovornost, a Izrael je svoju umiješanost i eksplicitno odbacio te ponudio humanitarnu i medicinsku pomoć. Pomoć su istovremeno ponudili i američki državni tajnik Mike Pompeo te iranski ministar vanjskih poslova Mohammad Javad Zarif, što ocrtava razapetost Libanona između inače suprotstavljenih regionalnih i svjetskih sila. Donald Trump izjavio je da eksplozija izgleda kao teroristički napad. Međutim, navode o mogućem izraelskom zračnom napadu opovrgnuo je i sam Hezbolah, unatoč tome što je proteklih dana došlo do oružanih incidenata između tog šijitskog pokreta i Izraela, a sam Izrael je iste noći bombardirao pojedine iranske ciljeve u Siriji. Hezbolah i Izrael su, inače, 2006. vodili jednomjesečni rat iz kojeg je Hezbolah izašao neporažen, a danas su protivnici i unutar Sirije.

Posljednja eksplozija dogodila se svega tri dana prije objavljivanja presude za ubojstvo premijera Rafika Haririja, koji je 2005. ubijen u napadu autobombe. Za ubojstvo se u odsutnosti sudi četvorici pripadnika Hezbolaha, i to na Posebnom sudu za Libanon u Nizozemskoj. Zemlju inače potresa teška politička, ekonomska i društvena kriza: nezaposlenost je u svibnju iznosila približno 30 posto, lira je izgubila 80 posto vrijednosti, a zemlja je zadužena za 90 milijardi dolara – odnos vanjskog duga prema BDP-u je čak 170 posto. Od prošlog listopada zemlju potresaju masovni prosvjedi uzrokovani nefunkcionalnim političkim sustavom, sveprisutnom korupcijom, galopirajućim rastom siromaštva i stanjem ekonomije, a kao neposredni povod poslužila najava vlade da će oporezivati korištenje aplikacija kao što je WhatsApp.

Često se kao jedan od glavnih uzroka libanonskih problema navodi konfesionalno strukturiran politički sustav, u kojem se sve državne funkcije dijele po religijskom ključu: predsjednik je tako uvijek kršćanin-maronit, premijer sunit, predsjednik parlamenta šijit, načelnik Glavnog štaba vojske je Druz, a u parlament se uvijek bira fiksni broj zastupnika svake skupine. Nema sumnje da je takav sustav doveo do potpune fragmentacije politike, društva i državnih institucija, zbog čega zemlji sada prijeti potpuni kolaps. Istovremeno, Libanon je krajnje složena država - u zemlji manjoj od Crne Gore živi više od šest milijuna ljudi, uključujući milijun i pol sirijskih izbjeglica te oko pola milijuna Palestinaca – podijeljenih u čak 18 službeno priznatih različitih zajednica. Također, Libanon je zemlja u kojoj funkcionira kakva takva demokracija, što je čini izuzetkom u čitavom arapskom svijetu, osim možda postrevolucionarnog Tunisa. Na izborima sudjeluje i Hezbolah, koji nije samo oružani pokret nego i politička partija – ime doslovce znači Božja stranka. Pojedini analitičari Hezbolah krive za sve libanonske probleme, optužujući ih da su produžena ruka Irana. No organizacija je ujedno i društveni pokret koji je mobilizirao do tada zanemarenu šijitsku sirotinju. Hezbolah je osnovao brojne škole, bolnice i službe koje nude pomoć u poljoprivredi, a upravo je ta ekstenzivna mreža jedan od glavnih razloga njene ukorijenjenosti u društvu.

Već i prije katastrofe, u ponedjeljak je ministar vanjskih poslova dao ostavku navodeći kako zemlji prijeti opasnost da postane ‘propala država’. Svim problemima sada se priključuju razaranje Bejruta te moguća glad, s obzirom da se većina žitarica uvozi preko sada uništene luke. Libanon, ukratko, čekaju teška vremena.

Politika

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više