>

novosti logo

Piše Petar Vidov

Big data te gleda

Bogataš Robert Mercer i guru alt-righta Steve Bannon nisu izmislili oglašavanje preko Facebooka, ali su ga drastično unaprijedili. Cambridge Analytica im je omogućila da uđu u glave birača sklonih konzervativnim idejama i identificiraju propagandne poruke kojima će ih usmjeriti prema priželjkivanom izboru

Čak i ako vas tema nimalo ne zanima, sigurno ste čuli za GDPR. Rasprave o akronimu iza kojeg se krije europska uredba o zaštiti osobnih podataka zadnjih je mjeseci bilo gotovo nemoguće izbjeći. Pohrana, obrada i dijeljenje osobnih podataka u komercijalne svrhe – tzv. big data odnosno podatkovni biznis – ogromni je aspekt digitalne ekonomije, utemeljen na tezi da građani nisu dužni znati kako se koriste njihovi osobni podaci. Iz aspekta podatkovnog biznisa, osobni podaci su cijena koju korisnici plaćaju za naizgled besplatne usluge. GDPR će takvo poslovanje osjetno zakomplicirati, s obzirom na to da građanima vraća kontrolu nad njihovim podacima, tj. propisuje da se osobni podaci ne smiju koristiti bez privole vlasnika podataka. Tržištem osobnih podataka dominiraju internetski giganti poput Facebooka i Googlea, ali podatkovni biznis ubrzano otkrivaju i pojedinci bliski neokonzervativnom svjetonazoru. Hrvatska u tome nije iznimka; nedavno smo doznali da je Mario Živković, brat Željke Markić, početkom godine postao suvlasnik firme B4B. Kupio ju je zajedno sa Željkom Lukačem, poslovnim partnerom Borislava Škegre. B4B bavi se izgradnjom i održavanjem informatičkih sustava velikih korisnika, a u 2016. godini zaradili su 47,5 milijuna kuna. Među klijentima su im Ministarstvo financija, Ministarstvo znanosti i obrazovanja, HRT, CARNet, Sveučilište u Zagrebu… Što znači da firma koju posjeduje i kojom kao direktor upravlja brat liderice udruge U ime obitelji ima olakšan pristup nezanemarivoj količini osobnih podataka.

Wylie tvrdi da su zaposlenicima Cambridge Analytice u izradi softvera pomogli inženjeri big data kompanije Palantir Petera Thiela, suvlasnika Facebooka. Dodatni kapital uložio je investicijski fond cia-e

Čak i ako vas tema nimalo ne zanima, sigurno ste čuli i za Cambridge Analyticu (CA). Vodeći su mediji početkom svibnja izvijestili da se CA gasi nakon što se našla u epicentru globalnog skandala oko krađe i zlouporabe osobnih podataka korisnika Facebooka. Iz većine novinskih izvještaja izostala je informacija da priči o najvećoj i najzloćudnijoj propagandnoj mašini ikad upregnutoj u prekrajanje stvarnosti tu nije kraj. CA je ugašena samo formalno, da bi s radom nastavila pod novim, neokaljanim imenom, ali uz podršku istog, jednako okaljanog kapitala. Svoj je novac u ‘novu’ Cambridge Analyticu, nazvanu Emerdata, ponovno uložila američka obitelj Mercer. Glava obitelji radikalni je desničar Robert Mercer, koji je 1970-ih i 1980-ih kao zaposlenik IBM-a slovio za jednog od pionira na polju umjetne inteligencije, prije nego što je odlučio svoje znanje unovčiti na burzama. Do pozamašnog osobnog bogatstva Mercer je došao kao prvi burzovni špekulant koji je shvatio mogućnosti algoritamske trgovine dionicama. Novcem koji je zaradio naučivši stroj da temeljem podatkovne analize obavlja komplicirane burzovne transakcije, Mercer je počeo financirati desničarske inicijative i političare. Ubrzo se povezao sa Steveom Bannonom, guruom američkog alt-righta, u čiji je Breitbart News uložio najmanje deset milijuna dolara. Mercer i Bannon dijele sklonost prema identitetskim politikama ukorijenjenima u razmišljanjima francuskog filozofa Alaina de Benoista i njegovom konceptu ‘etnopluralizma’. U ovaj intelektualno zvučeći celofan umotana je tek nadogradnja klasičnog fašizma: stav da se bijela rasa i pripadajuće joj nacije imaju pravo boriti za očuvanje svog identiteta. Vođeni idejom očuvanja bjelačke superiornosti u SAD-u, Mercer i Bannon usvojili su dogmu pokojnog Andrewa Breitbarta da je ‘politika nizvodno od kulture’. Pa oni koji žele promijeniti politiku, najprije moraju promijeniti dominantnu kulturu. Upravo je to misija Breitbart Newsa: učiniti društveno prihvatljivim toksična svjetonazorska uvjerenja iza kojih se kriju rasizam, nacionalizam, šovinizam i mizoginija, sve pod krinkom slobode govora, ignorirajući i izvrćući činjenice. Mercerov novac Bannonovoj je propagandnoj platformi omogućio strelovit rast, ali zamišljena normalizacija radikalno desnih ideja i stavova nije se odvijala dovoljno brzo. CA im je poslužila kao prečica za institucionaliziranje njihove opasne vizije razvoja Zapadne civilizacije.

Prijelomna godina bila je 2013., kada je Christopher Wylie, londonski student i konzultant Liberalnih demokrata, pročitao radove Michela Kosinskog, psihologa iz Centra za psihometriju Sveučilišta Cambridge. Kosinski i njegov tim svojim su istraživanjem pokazali da je korisnike Facebooka moguće profilirati tako da se s visokim stupnjem sigurnosti mogu utvrditi njihova svjetonazorska i politička stajališta. Wylie, koji će nakon izbijanja afere o svemu svjedočiti pred senatskim odborom, tada je shvatio mogućnosti korištenja takve tehnologije u političkim kampanjama i svoju ideju, kako je ispričao novinarki The Guardiana Carole Cadwalladr, podijelio sa zaposlenicima britanske SCL Grupe. Ona se i dotad reklamirala kao ekspertna adresa za projekte manipuliranja javnim mnijenjem, ali low tech metodama: klasičnom propagandom, ucjenama, podmetanjem, izazivanjem uličnih nemira… Alexandar Nix, budući direktor CA, a tada član uprave SCL-ove tvrtke-kćeri SCL Elections, Wylieju je ponudio posao. Samo par mjeseci kasnije u London je stigao Bannon kako bi pripremio teren za otvaranje europske ispostave Breitbarta. Namjera mu je bila svom prijatelju Nigelu Farageu, lideru UKIP-a, pripomoći u kampanji za Brexit, izlazak Ujedinjenog Kraljevstva iz Europske unije, što se tada još smatralo teško mogućim referendumskim ishodom. U Londonu je Bannon upoznao Wylieja te predložio Merceru investiciju u novi projekt: pokretanje big data kompanije koja će im omogućiti propagandno djelovanje u dotad nezamislivom opsegu. U partnerstvo sa SCL-om Mercer je uložio između 10 i 15 milijuna dolara te je osnovana kompanija u kojoj je Bannon postao član uprave. I dao joj ime Cambridge Analytica.

Mercer i Bannon nisu izmislili oglašavanje preko Facebooka, ali su ga drastično unaprijedili. CA im je omogućila da uđu u glave birača sklonih konzervativnim idejama i identificiraju propagandne poruke kojima će ih usmjeriti prema priželjkivanom izboru. Još važnije, dobili su i alat za prepoznavanje birača koji bi inače možda glasali kontra njihovih želja, ali su istovremeno dovoljno ‘rubni’ da ih se odgovarajućim porukama može odvratiti od izlaska na birališta. Ne treba, međutim, tehnologiju koju je razvila CA promatrati kao deus ex machina za programiranje izbornih rezultata. Prije nego što se uopće moglo započeti s targetiranjem birača, valjalo je prikupiti ogromnu količinu osobnih podataka. Zahvaljujući istraživačkoj upornosti novinarke Guardiana sada je poznato kako su ti podaci skinuti s Facebooka. Krađu osobnih podataka, kopirajući rad svog kolege s Cambridgea, izveo je psiholog Aleksandr Kogan. Oko 320.000 američkih korisnika Facebooka od Kogana je zaradilo po nekoliko dolara. Zauzvrat su mu prepustili podatke sa svojih Facebook profila i putem jednostavne aplikacije ispunili upitnik koji je omogućio izradu njihovih psihometrijskih profila. Koganova aplikacija je tajno prikupljala i podatke Facebook prijatelja onih osoba koje su ispunile njegov upitnik – tako su ukradeni podaci 87 milijuna ljudi. Uparivši dva seta prikupljenih podataka, Kogan je na početnom uzorku od 320.000 osoba usporedio psihometrijske karakteristike korisnika s njihovim lajkovima na Facebooku. Temeljem toga je CA s visokom razinom sigurnosti identificirala svjetonazorske sklonosti svakog od 87 milijuna birača te su testirane poruke kojima bi ih se moglo najefikasnije targetirati.

Te je podatke, tvrdi Wylie, populistička desnica koristila kako bi u svoju korist okrenula rezultate dvaju najvažnijih političkih događaja 2016. – referenduma o Brexitu i predsjedničkih izbora u SAD-u. U oba slučaja rezultati su bili vrlo tijesni. Za Brexit je glasalo 51,9 posto birača. Donaldu Trumpu je pobjedu donijela razlika od samo 77.744 glasa u tri savezne države: Pennsylvaniji, Wisconsinu i Michiganu. Upravo na te tri savezne države je CA fokusirala svoje aktivnosti. Plan Bannona, tadašnjeg voditelja Trumpove kampanje, bio je iskoristiti slabosti elektoralnog sustava kojim se u SAD-u odlučuje o izboru predsjednika. Sudeći prema ishodu, plan je upalio. Trump je odnio pobjedu u sve tri ključne države i postao predsjednik SAD-a, iako je Hillary Clinton ukupno dobila tri milijuna glasova više nego Trump. Pa ipak, nema konkluzivnih dokaza da je CA imala presudan utjecaj na rezultate glasanja jer je teško izmjeriti kako je Facebook propaganda djelovala na svakog pojedinog birača. Otprije je, međutim, dobro poznato da populistička propaganda, oboružana uvjerljivim lažima i vještim manipulacijama s ciljem raspirivanja skrivenih strahova, može biti vrlo moćno političko oružje. Dovoljno moćno da u njenu efikasnost očigledno vjeruju ne samo Mercer i Bannon, već i režim Vladimira Putina.

Putinova je Rusija iz pozadine podržavala Trumpovu kampanju djelujući na barem dva fronta. Ruski su hakeri odgovorni za krađu i objavu e-mail korespondencije čelnih ljudi Demokratske stranke, čime su Clinton nanijeli popriličnu štetu. Iz tih smo e-mailova doznali da se demokratski establišment svojski potrudio da njihova kandidatkinja postane baš Clinton, umjesto nepredvidivog i u centrističkim očima previše radikalnog Bernieja Sandersa. Da su za krađu odgovorni Putinovi agenti potvrdila je, kako piše dnevni list De Volkskrant, nizozemska tajna služba AIVD. Njihovi su zaposlenici provalili u servere sveučilišne zgrade smještene kraj Crvenog trga u Moskvi te pratili aktivnosti ruske hakerske skupine Cozy Bear, povezane s Kremljem. Promatrali su ih kako hakiraju i sabotiraju Trumpovu protukandidatkinju. Istovremeno je Rusija na Facebooku vodila i vlastitu protrumpovsku propagandnu kampanju, dirigiranu iz petrogradskih ureda firme Internet Research Agency (IRA). Svjedočeći pred istražnim odborom britanskog parlamenta, zviždač Wylie iznio je sumnju da su i Rusi posjedovali alate koje je razvila CA. Još 2014. je CA ruskom Lukoilu prezentirala svoje algoritme. Ruse, tvrdi Wylie, nije zanimala mogućnost korištenja mikrotargetiranog oglašavanja na tržištu fosilnih goriva, na kojem Lukoil posluje, već isključivo u izbornim kampanjama. A to čak i nije jedina poveznica s Rusijom: psiholog Kogan, koji je skupljao korisničke podatke za CA, zaposlen je na Sveučilištu u Petrogradu, istom gradu iz kojeg je djelovala IRA.

Ako je dosad opisani niz događaja više nalikovao špijunskom romanu nego stvarnosti, nastavak priče zvučat će kao SF distopija. Wylie tvrdi da su zaposlenicima SCL-a/CA u izradi softvera pomogli inženjeri big data kompanije Palantir Petera Thiela, suvlasnika Facebooka. Dodatni kapital u Palantir je uložio In-Q-Tel, investicijski fond obavještajne agencije CIA. Thiel je desetljećima bio glasan trbuhozborac libertarijanskog pokreta, član Libertarijanske stranke i donator političara sličnog svjetonazora. Da bi 2016. promijenio stranku i postao republikanac, taman na vrijeme da kao delegat izglasa povjerenje Trumpu na Republikanskoj nacionalnoj konvenciji, a donirao je i novac Trumpovoj kampanji. Ime Palantir referenca je na sveznajuću kristalnu kuglu iz serijala ‘Gospodar prstenova’. Ali nadzor temeljem big data analize samo je dio Palantirovog poslovnog modela. Thielova je kompanija u New Orleansu sklopila tajni ugovor s lokalnom policijom, za koji nisu znali ni gradski vijećnici. Temeljem tog ugovora Palantir je za policijske istražitelje obavljao svojevrsnu prekognitivnu analitiku: podatke koji su im stavljeni na raspolaganje koristili su ne bi li predvidjeli koji bi građani u budućnosti mogli počiniti kazneno djelo. Nad takvim je građanima policija vršila poseban nadzor, a program je ugašen nakon što ga je razotkrio portal The Verge. Palantir primarno surađuje s obavještajnim i sigurnosnim službama pa su njihove aktivnosti obavijene tajnošću. Samo odabrani mogu reći da znaju što točno rade Palantirovi sustavi. Ali tržište je uvjereno da Palantir ne prodaje maglu: vrijednost firme procjenjuje se na oko 20 milijardi dolara.

1/2