Novosti

Društvo

Bilježnica Robija K.: Štrajk učitelja

Mama je rekla: ‘Svako jutro ideš u školu da ti propisno operu mozak, a tek posli moš vanka!’ Onda je moj tata uletijo: ‘Kad sam ja bija mali koji put bi me pustili vanka i bez da mi je opran mozak!’

Hi5hb7tckso1gd669k8weiv6wzy

(foto Kristina Štedul Fabac/PIXSELL)

David je rekao: ‘Ljudi, logorsko osoblje je u štrajku! Danas ne idemo na prisilni rad!’ Moša je rekao: ‘I ja san to čuja!’ Sara je rekla: ‘N bava kua? Pa šta ćemo radit ako ne idemo na prisilni rad?’ Jakob je rekao: ‘A neam blage, čoviče! Ubićemo se od dosade!’ Sara je rekla: ‘Ja to uopće ne mogu zamislit, majkemi mile! Meni život bez prisilnog rada ne vridi pišljiva boba!’ Moša je pitao: ‘Kakvi je to logor di logoraši lade jaja i prodaju zjake, jebate patak?’ David je rekao: ‘To ti je pravo pitanje, Moša! Nas niko ne jebe dva posto! Ponašaju se ka da ne postojimo!’ Onda je Hana uletila: ‘Ja san danas tribala ić u krebatorij!’ Sara je njoj rekla: ‘E pa to moš zaboravit! Nemoš u krebatorij kad je logorsko osoblje u štrajku!’ Hana je rekla: ‘Pa popizdiću, časna rič! A baš san bila turbo hepi! Tri dana nisan spavala od radosti šta ću ić u krebatorij!’ Onda je Jakob rekao: ‘Možda možemo ić sami u krebatorij?’ David je njemu rekao: ‘Kakoš ić sam kad ne znaš upalit visoke peći, klipsone! Jel ti to zvuči logično?’ Moša je rekao: ‘A da ne pričamo o puštanju plina u plinskim komorama! Za to tribaš bit teški maher!’ Sara je rekla: ‘Slažen se sa Mošom! Ne može svako kome se napne bit logorsko osoblje!’ David je rekao: ‘To je živa istina! Za to se triba i naporno školovat i steć bogato radno iskustvo!’ Onda je Hana pitala: ‘A zašto je logorsko osoblje išlo u štrajk?’ David je rekao: ‘Čuja san da oće veće plaće! Kažu da in je puna kapa da rade težak i odgovoran posal, koji je užasno važan za cilu zajednicu, a da za to dobivaju crkavicu!’ Moša je rekao: ‘To san i ja čuja! Kažu da je sramota da si sa tin plaćama ne mogu priuštit meso za obid više od dva do tri puta u tjednu!’ Sara je rekla: ‘Mi si ne možemo priuštit meso za obid više od nula do nula puta u životu!’ Jakob je rekao: ‘E, draga moja, al mi ne radimo tako težak i odgovoran posal, koji je užasno važan za cilu zajednicu!’ Moša je uletijo: ‘Aj priznaj, Sara, bil ti znala uključit plin u plinskoj komori, a?’ Sara je rekla: ‘Znala bi kurac!’

Onda je David rekao: ‘Čekajte malo, ljudi! Ako je logorsko osoblje u štrajku, jel to onda znači da štrajkaju i stražari u stražarskim kućicama? I ona ekipa sa šmajserima u mitraljeskim gnjezdima?’ Moša je rekao: ‘Naravski da znači! Na vjestima kažu da je odaziv na štrajk stopostotan! Tojest da konpletno logorsko osoblje nije na radnin mistima!’ David je uzviknijo: ‘A u pičku mile deve!’ Svi su piljili u Davida sa tupilom od nekuženja. Onda je David rekao: ‘Ljudi moji, pa jel vi znate šta to znači?! Znači da je kapija od logora otvorena!?’ Sara je njemu rekla: ‘Ovkors da je otvorena, Davide! Samo ne kužin šta sad zbog toga padaš u afan!’ David je rekao: ‘Kako neću, jebate jarac! Pa sad nam svaka pizda može uć u logor, a nas niko ne čuva!’ Onda je Jakob fljasnijo se po čelu i rekao je: ‘Uuuu, jebate… Dobro govoriš, čoviče!’ Moša je pozelenijo po faci i rekao je: ‘Ljudi moji, najebali smo trista smista!’ Onda je Hana uletila: ‘A dobro sad, ruljo, ne morate odma ulećat sa najcrnjim scenarijumima!’ Jakob je podviknijo: ‘Kako neću, jebate led! Jel ti znaš kojih sve luđaka ima okolo?! Mogu u logor uletit svakakvi manijaci i svašta nam radit!’ Moša je rekao: ‘Dobro ti kaže Jakob! Upadnu li u logor neki ludaši mogli bi nas slat na prisilni rad! Ili nas čak vodit u krebatorij!’ David je rekao: ‘A da i ne spominjemo plinsku komoru!’ Sara je skriknila: ‘Ajme majko, ja tu stravu ne mogu ni zamislit!’ Hana je zacvilila: ‘Gospe moja, sad neću tri dana zaspat od straja!’ David je uzdahnijo i rekao je: ‘Ne kužin, čoviče! Nije mi jasno kako logorsko osoblje može ić u štrajk ako time ugrožava tuđu sigurnost?’ Moša je rekao: ‘I mene to dosta jebe! Smatran da je krajnje neodgovorno borit se za svoja prava ako sa tim izazivaš katastrofu za druge!’ Jakob je pitao: ‘Di je tu solidarnost, jebaga noj?’

Samo onda sam se ja probudijo. Mama je mene pitala: ‘Šta je bilo, Robi? Ali si nešto grubo sanja?’ Ja sam rekao: ‘Ma bezveze! Neki horor…’

Ja sam nabrzihen obukao rebe i maju i uletijo sam u kužinu. Tata je čitao novine za stolom. Ja sam mamu pitao: ‘Jel ima šta za marendu, mamac? Zakasniću u školu!’ Mama je rekla: ‘Ne tribaš se ništa žurit, malac! Danas nema škole!’ Ja sam pitao: ‘A zašto?’ Mama je rekla: ‘Nastavno osoblje je u štrajku!’ Ja sam uzviknijo: ‘N bava kua?! Pa to je prva liga! Jel se onda mogu poć vanka igrat?’ Mama je rekla: ‘Daj, sinak, nemoj mi najranije ujutro lupat gluposti! Pa kakoš šporak ić vanka, za gospu blaženu?’ Meni je uletilo čudilo: ‘Zašto bi bija šporak?’ Mama je rekla: ‘Zato šta ti je mama oprala bičvice, mudante, rebe i maju, al ti nisan oprala mozak! A nema šanse da mi ideš vanka sa neopranim mozgom, pa da svi govore kakvi si to šporkaćun i kakva ti je to mater!’ Ja sam zableušio se u mamu sa težim ošamutom. Onda sam ja pitao: ‘Pa šta mi ne opereš i mozak?’ Mama je rekla: ‘E pa nisan ja školovano nastavno osoblje da bi to znala, mladiću! Ja san samo za bičve, mudante i te stvari!’ Ja sam zinijo od komatoze. Mama je rekla: ‘A znaš i sam kako to ide, sinak! Svako jutro ideš u školu da ti propisno operu mozak, a tek posli moš vanka!’ Onda je moj tata uletijo: ‘Kad sam ja bija mali koji put bi me pustili vanka i bez da mi je opran mozak!’ Mama je dreknila: ‘Debilu! Koji se ti kurac mišaš?! I šta onda ditetu ne rečeš punu istinu?’ Tata je pitao: ‘Koju punu istinu?’ Mama je viknila: ‘Puna je istina da ti i nemaš mozak! Pa su skužili da ti nemaju šta oprat!’ Tata je u roku hitno začepijo labrnju. Mama je rekla: ‘Ali moj Robi ga ima! Baš san juče srela onu Kragićku i kaže mi: Ajme kako van je sinu krasno opran mozak! Vidi se da je dobar u školi!’ Onda sam ja pitao: ‘Pa jel mi može neko drugi oprat mozak kad nema škole?’ Tata je promrmorijo: ‘Jedino crkva! Al oni danas ne rade! Ordiniraju samo nediljom!’ Ja sam cijuknijo: ‘Jebate konj, pa koliko onda dugo ja neću moć vanka?’ Mama je rekla: ‘Dok god su ti učitelji u štrajku, mišu!’ Ja sam uzviknijo: ‘A u pičku mile deve!’

Samo onda sam se ja probudijo. Mama je mene pitala: ‘Šta je bilo, Davide? Ali si nešto grubo sanja?’ Ja sam rekao: ‘Ma bezveze! Neki horor…’

Robi K. (IIIa)

Tekst prenosimo s Peščanika

Društvo

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više