>

novosti logo

Kolumne Kolumne

Bodoni, Berra i Brechbühl

Bodoni Poesie Blätter su listovi dobrog papira i velikog formata, na kojima su odštampani stihovi. Prvi takav list, uramljen i pod staklom, vidio sam na zidu malog stana u Bodmanovoj kući u Gottliebenu, čim sam se u stan uselio, avgusta 2001.

Jedan moj dobar znanac pročitao tekst o Izetu Sarajliću i Lejli Sarajki u prošlom broju, pa me zove telefonom i pita, a šta je to Bodoni Poesie Blatt, koji sam tamo spomenuo. Da se izvučem, kažem mu da je to jednina od Bodoni Poesie Blätter. Ne zavitlavaj me, toliko njemačkoga znam i sam, kaže mi. Nakon razgovora, pročitam svoj tekst i vidim da mi se desio, kako se ono rekne, autorski propust, što nisam objasnio šta su ti Blätter. Pa evo, šta su oni meni i šta su onako.

Bodoni Poesie Blätter su listovi dobrog papira i velikog formata, na kojima su odštampani stihovi. Prvi takav list, uramljen i pod staklom, vidio sam na zidu malog stana u Bodmanovoj kući u Gottliebenu, čim sam se u stan uselio, avgusta 2001. Za dva mjeseca, koliko sam u stanu boravio, svakoga jutra, čim bih se probudio, oči bi pošle na taj list pod staklom. Na njemu je bila pjesma od 13 stihova autorice po imenu Donata Berra, a pod naslovom ‘Mailand/Milano’. Mailand stoji iznad stihova, Milano ispod. Stihovi su u dva stupca, lijevo talijanski tekst složen kurzivom, a desno njemački prevod koji je načinio Jochen Kelter. Original i prevod su složeni tako da se prepliću, pod kraj talijanskog stiha počinje njemački, nešto što u svojoj opsjednutosti da se prevedeni stihovi moraju objavljivati uz originalan tekst dotada nisam viđao. Devet traka u devet boja iznad i ispod teksta i taj preplet originala i prevoda učinilo je da ta jutarnja gledanja na pjesmu dovedu dotle da ovu bez učenja naučim napamet:

Quando tu vieni dal brumoso Nord, scendendo

verso gli archi bassi al Sempione, dove tornan giusti

i colori e le forme delle case, che di te

rivelano memoria e avanti

sulle sponde del lago si riapre

il ricordo dell’ombra del giardino

con l’odore del nespolo, e le ortensie

com’è solo delle vecchie ville, fuori tempo:

quando tu vieni dal brumoso Nord, se guardi

giù dal ponte esile di Sesto Calende

vedi Casati in canoa: e ti riprende

la struggente fierezza, il male austero

di chi Milano sa, la taciturna.

Kad sa suroga dolaziš Sjevera, silazeći

ka niskim lukovima na Simplonu, gdje se vraćaju

boje i oblici kuća, pa odaju

sjećanje na tebe, a dalje

na žalima jezera opet se otvori

uspomena na sjenu vrta

s mirisom nješpule, i hortenzije,

kakva je samo u davnim vilama, van vremena:

kad sa suroga dolaziš Sjevera, ako pogledaš

dolje sa tanušnog mosta u Sesto Calende,

vidiš, Casati u čamcu: tu te opet u vlast uzme

ona požudna oholost, ona tmula bol

onoga koji Milano zna, grad šutljivi.

Cijela pjesma me osvojila, a najviše početak: Quando tu vieni dal brumoso Nord… Taj brumoso Nord stoji ispod trake mrke boje. (Da ove novine izlaze u boji, dao bih da se objavi slika toga Bodoni lista; ovako neka znatiželjni čitalac ode ovdje i vidi o čemu se radi.

E taj brumoso Nord i te boje, na vrhu tamne i mrke, a na dnu crvene i žute, učinili su da na tom Bodoni listu svakoga jutra vidim sliku tunela Simplon, iznad kojega je gore siva i tamna Hiperboreja, a dolje Italija, ona zemlja za koju je Henryk Sienkiewicz kazao da bi je za domovinu, uz onu gdje se rodio, morao imati svaki pjesnik. Od Jochena Keltera sam davno saznao da pjesnikinja Berra živi u Bernu, da je univerzitetski profesor, ali je upoznao nisam. To mi je žao, nije se namjestilo.

Ali, čim sam završio razgovor sa znancem zbog koga ovo pišem, odlučio sam da nađem pjesnikinju po imenu Donata Berra. Jer sam odlučio da, za ovaj broj, prevedem ono što stoji između boja iznad i ispod onoga Simplona na zidu moga stana. No mi za to treba pomoć pjesnikinje. I nađem njen broj telefona, i zovnem je. Dobro veče, taj sam i taj, prijatelj Jochena Keltera, hoću da prevedem Vašu pjesmu ‘Milano’, pa mi treba pomoć oko jednoga mjesta, oko jednog prizora, jedne slike. Dobro veče, hvala što prevodite moju pjesmu, koje mjesto, koji prizor, koja slika, recite mi sve. Evo koje, evo koji, evo koja: kakav Vam je i koji Vam je taj Casati in canoa? E to me niko dosad nije pitao, pa me sad čujte: Casati je bio dugogodišnji direktor čuvene knjižare Feltrinelli u Milanu, one u ulici Manzoni, bio mi je jako dobar prijatelj. On, na žalost, nije više među živima, ali ono što je važno za ovo što me pitate, jeste da je gospodin Casati imao čamac i rado njime plovio. Slika s njime u mojoj pjesmi je jedan trenutak mog putovanja vozom odavde za Milano: jednom sam, sa uskog i tanušnog željezničkog mosta preko rijeke Ticino, vidjela ozgor čovjeka u čamcu, sigurna sam da je to bio Casati. On je često plovio rijekom Ticino, njen donji tok i počinje pod tim mostom u mjestu Sesto Calende. To je moj prilazak mome gradu Milanu, preko rijeke Ticino, gdje ona izlazi iz Laggo Maggiore.

List sa pjesmom ‘Milano’ među Bodoni Poesie Blätter nosi broj 50. Takvih listova ima preko dvije stotine. Oni su izum švajcarskog pjesnika, prozaiste, slovoslagača, štampara i izdavača po imenu Beat Brechbühl. U Švajcarskoj, te u Njemačkoj i Austriji ti su listovi među bibliofilima jako poznati, postoji i klub poštovalaca i pretplatnika njihovih. Mjesto gdje se oni priređuju i štampaju je izdavačka kuća Waldgut u Frauenfeldu, glavnom gradu kantona Thurgau. Svaki Bodoni Blatt priredio je Beat Brechbühl lično, i odštampao ga svojim ručnim presama. Ime ti listovi imaju po slavnom slovoslagaču, graveru, štamparu i tvorcu knjižnih i štamparskih slova Giambattisti Bodoniju. Priprema jednog Bodoni lista traje bar sedam dana, znam, dvaput sam gledao čitav postupak. Waldgut Verlag je smješten u prizemlju nekadašnje livnice, Eisenwerk, u Industriestrasse 21. Na toj adresi je neprekidno od prije 31 godinu, ranije je bio u okolini Züricha, u jednoj kući šumskog dobra, po kojem je dobio i prvo ime ‘Verlag im Waldgut’, danas je bez im. U toj kući je osnovan i Atelier Bodoni, nekad sastavni, a sada poseban dio izdavačke djelatnosti. Atelier Bodoni, osim pjesama na listovima velikog formata, izdaje pjesničke knjige u nizu Bodoni Drucke. To su brošure, rijetko deblje od 48 stranica, složene ručno i štampane ručnom tehnikom. Pjesnikinja Donata Berra ima dvije knjige stihova u toj ediciji. Među njima se nalaze i dvije knjige stihova Izeta Sarajlića, jedna pod naslovom ‘Sarajevo’, a druga ‘Neko je zvonio’. Ti Bodoni Drucke su bibliofilski dragulji, tiraž im je trista primjeraka, a cijena podnošljiva, triput niža nego jednog Bodoni lista. Ima i malih Bodoni listova, ima i Bodoni dopisnica. Među Bodoni pjesničkim plakatima nalaze se i dva sa Sarajlićevim stihovima, pod brojevima 5 i 65. Beat Brechbühl je jedan od petorice švajcarskih autora koji su za vrijeme rata prikupljali pomoć za pisce u Sarajevu pod opsadom. Od te pomoći je Izet Sarajlić na svome stanu popravio krov, kroz koji je probila granata. Beat je bio među onima koji su tada Izetu Sarajliću ponudili da sa svojom porodicom dođe u Frauenfeld i ostane dogod se rat ne završi. Izet je tu ponudu odbio: ‘Hvala vam, dragi moji, ali ja moram natrag u moj grad: jer se ja prezivam Sarajlić!’

Osim Bodoni Poesie Blätter, postoje i samo Bodoni Blätter. Na takvom jednom, pod brojem 27, formata 43x62,5 cm, ispod naslova silence intim, nalazi se tekst u 9 redaka, ovo mu je prevod:

Čujem

jednu

vlat

tvoje

kose

kako

pada

na

tepih

Autor teksta se zove Beat Brechbühl. Eto, to pa to i još toga su ti Bodoni Blätter.

1/2