>

novosti logo

Intervjui Intervjui
Piše Mirna Jasić

Bojana Genov: Nećemo Poljsku

Aktivistkinja Ženske mreže Hrvatske: Skup koji smo organizirale u znak solidarnosti s građankama Poljske dokazuje da će se i žene u Hrvatskoj oduprijeti svakom pokušaju dokidanja prava na pobačaj

Akcijom na ‘Crni ponedjeljak’ solidarizirali ste se sa ženama u Poljskoj u njihovoj borbi za reproduktivna prava. Koliko Hrvatsku muče ovakvi problemi?

Ono što povezuje situaciju u Hrvatskoj i Poljskoj je nastojanje klerikalnih krugova da se opseg reproduktivnih prava žena suzi. Desetljećima svjedočimo tome da je dostupnost zdravstvenih usluga koje to omogućuju sve manja. Liječnici u pojedinim bolnicama kolektivno iskazuju priziv savjesti, cijena pobačaja jedina je zdravstvena usluga čije je formiranje prepušteno tržištu i varira unutar istog sustava zdravstva. Broj pobačaja već davno je u sivoj zoni, država ugađa Crkvi i one zdravstvene usluge koje su dostupne ženama u cijeloj Europi u Hrvatskoj su nedostupne. Upotreba pilule za dan poslije i medikamentozni prekid trudnoće, koji bi trebali postati standard, obavijeni su u javnosti mistifikacijama i moraliziranjem, a ministarstva zdravlja svih vlada nastoje se dodvoriti Crkvi i uključiti crkvene dogme u zdravstvenu praksu.

Spomenuli ste Katoličku crkvu. Je li ona glavni krivac za stanje kojemu svjedočimo?

Katolička crkva vodi sustavnu kampanju kojom se želi potvrditi kao najvažniji i najmoćniji element društva, a budući da najbogatiji već jest, ta se kampanja uspješno provodi. Ulaskom u obrazovni sustav omogućeno je formiranje strahova i stavova, a poznato je da je kontroliranje ljudske seksualnosti i nadzor nad tjelesnošću dobar način za pokoravanje ljudi. Crkva je u Hrvatskoj partner i logističar interesa kapitala, a ne svoje osiromašene i sve više obespravljene pastve. Pretvaranje slobodnih ljudi u zastrašene robove je tranzicijski proces koji je potreban i kapitalu i Crkvi. Da Katoličku crkvu ne pokreću moral i uvjerenja, nego dobro razrađena strategija osvajanja društvene i materijalne moći, pokazuje šutnja o kampanji za legalizaciju prostitucije. Nije li upravo Crkva ta koja bi trebala glasno vrisnuti na pokušaj prodaje ljudskih tijela, oduzimanja dostojanstva i integriteta osobe?

Je li moguće da konzervativne inicijative dovedu do sličnih promjena kao u Poljskoj?

Dosadašnji neuspjesi krajnje konzervativnih opcija na izborima pokazuju da nije moguće da one ojačaju do te mjere da osvoje vlast svojim programom. Druga je stvar osvajanje vlasti pričama o nužnim reformama i čišćenju politike od svjetonazorskih pitanja, pa se onda kao kukavičje jaje podmeću upravo svjetonazorske i zakonske reforme koje sužavaju ljudska prava. Inicijativa U ime obitelji je iskušala svoje ideje na izborima i izgubila. No kandidati krajnje desnice su zastupljeni na listama političkih opcija koje nisu ni zucnule o pobačaju u predizbornoj kampanji. Njihovi su ljudi u povjerenstvima i radnim tijelima koja predlažu zakone i javne politike, pa je lako moguće da se ono što nije moguće dobiti izborima dobije prevarom birača.

Smatrate li da će zbog toga uskoro doći i do prosvjeda u Hrvatskoj?

U svakom slučaju je dobro da budemo spremne. Trendovi su vidljivi; predsjednik udruge Vigilare Vice Batarelo govori o senzibilizaciji javnosti nakon koje slijedi promjena zakona, hoda se za život, mantra se o brizi za fetuse, ginekološke kongrese organiziraju i blagoslivljaju svećenici. Skup koji smo organizirale u znak solidarnosti s građankama Poljske dokazuje da će se i žene u Hrvatskoj oduprijeti. Poljske su nam aktivistkinje pričale kako je na njihove prve skupove dolazilo dvadesetak žena, a danas, kada se više ništa ne može učiniti i zakon je praktički usvojen, masovno izlaze na ulice. Nadam se da će primjer Poljske ženama pokazati koliko je važan pravodoban otpor.

Predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović najavio je da će do proljeća Ustavni sud riješiti pitanje ustavnosti zakona kojim se regulira pobačaja.

Miroslav Šeparović upravo je izabran na tu funkciju da bi predstavljao konzervativnu politiku u tom tijelu, za koje se nitko više ne zavarava da je lišeno politike. Nije slučajno da je pitanje pobačaja ležalo toliko dugo, odnosno 25 godina, kao neriješeno pravno pitanje i upravo protok dugog niza godina svjedoči koliko je politiziran Ustavni sud, koji je u ovom slučaju odbio preuzeti odgovornost i riješiti dilemu, pravno se osramotiti ili se zamjeriti moćnoj Crkvi.

Što mislite, kakav će biti ishod te odluke?

Od najvišeg pravnog autoriteta u državi ne mogu očekivati ništa drugo nego da uvaži preuzete međunarodnopravne obaveze RH, da uzme u obzir pravne presedane Europskog suda za ljudska prava i potvrdi valjanost zakona. Naglasila bih Zaključne primjedbe Odbora UN za uklanjanje diskriminacije žena o Četvrtom i petom periodičnom izvješću za Hrvatsku, kojima Odbor poziva državu stranku da osigura da korištenje prigovora savjesti ne spriječi neometan pristup žena uslugama skrbi o reproduktivnom zdravlju, osobito skrbi pri pobačaju i poslije njega, kao i kontracepcijskim sredstvima. Zatim se poziva da država osigura opće pokrivanje pobačaja i suvremene kontracepcije iz sredstava Zavoda za zdravstveno osiguranje, kao i dostupnost i pristupačnost suvremenih oblika kontracepcije i reproduktivnih usluga svim ženama, uključujući skupine koje su u nepovoljnijem položaju.

1/1