Fizički napad na nacionalnoj osnovi, koji se dogodio još 5. travnja u kasnim noćnim satima u jednom od najpoznatijih karlovačkih barova te je na kraju doveo do odlaska mladih žrtava iz Hrvatske, nije bio previše zastupljen u medijima.
Na proslavi 18. rođendana djevojke M. V. iz Vojnića, posjetitelj kafića, vršnjak, sugrađanin i poznanik slavljeničkog društva, počeo je spolno uznemiravati djevojke: neprimjerno je dodirivao slavljenicu M. V. i njenu prijateljicu T. K. Ona se ljutito okrenula za provokatorom, a u nastaloj gužvi nastradao je brat slavljenice L. V. Napao ga je mladić koji je bio u društvu s provokatorom te ga je tvrdim predmetom, najvjerojatnije bokserom, udario nekoliko puta u glavu. Nakon tučnjave napadač je skinuo hlače i izvadio spolovilo, govoreći: ‘Tako vam i treba, Srbi.’ Napadnuti mladić L. V. je s teškim tjelesnim ozljedama završio u zagrebačkoj bolnici, a Općinsko državno odvjetništvo je u srpnju 2019. protiv siledžije podignulo optužnicu za nanošenje teških tjelesnih ozljeda. Iako je napadač žrtve jasno provocirao nazivajući ih Srbima, Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu djelo nije kvalificiralo kao zločin iz mržnje.
Zbog sumnje u djelotvornu istragu napada, uredu Srpskog narodnog vijeća u Zagrebu obratili su se roditelji žrtava, sina L. V. (1999.) i kćeri M. V. (2001.).
- Napadnuti su mladi ljudi koji su samo željeli da izlaskom u grad subotom navečer proslave punoljetstvo. Mlade djevojke preživjele su spolno uznemiravanje u vidu hvatanja za stražnjicu i pokušaja prisilnog ljubljenja, a na kraju su od počinitelja doživjele mahanje spolovilom kao vid izrugivanja. U odbranu djevojaka stao je brat jedne od žrtava te zaradio teške tjelesne ozljede. I ovog puta od Općinskog državnog odvjetništva izostala je pravna kvalifikacija kaznenog djela – nanošenje teških tjelesnih ozljeda, čl. 118. Kaznenog zakona u svezi sa zločinom iz mržnje, čl. 87. st. 21. KZ-a. Zabrinjava i izostanak progona počinitelja spolnog uznemiravanja po čl. 3 st. 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije, kao i čl. 8. Zakona o ravnopravnosti spolova - objašnjava pravna savjetnica SNV-a Milena Čalić Jelić.
Dodaje da nasilje nad ženama nije dovoljno osviješteno u tijelima kaznenog progona, kao i da djevojka do kraja školske godine od straha nije uopće išla u školu.
- Navedeni predmet je očit pokazatelj nedostatka prepoznavanja seksualnog uznemiravanja u javnosti koje je neminovno prouzročilo ponižavajuće, omalovažavajuće i uvredljivo okruženje. Spolno uznemiravanje i napastovanje jedan je od najčešćih oblika seksualnog nasilja, koji se najlakše tolerira jer obuhvaća neželjena spolna ponašanja koja nužno ne uključuju fizički dodir, a osobu dovode u neugodan i ponižavajući položaj te izazivaju osjećaj srama - ističe Milena Čalić Jelić.
Pod teretom osude javnosti, sredine, trauma preživljenog događaja i njegovih posljedica za dalji život na istom mjestu s napadačima, kao i zbog nepovjerenja u sudske instance, M. V. i L. V. povukli su drastičan potez – iselili su se iz Hrvatske.
- Našim napadnutim strankama nemoguće je bilo nastaviti svakodnevni život. Posljedice napada iz mržnje, prozivanje, vrijeđanje i seksualno uznemiravanje ranjivih skupina kao što su nacionalne manjine, a pogotovo unutar te populacije mladih i ženskih osoba, daleko su ozbiljnije i, nažalost, nedovoljno prihvaćene od policije i pravosuđa. Rijetko se u sudskoj praksi vještači preživljeni strah i sramota, što je jedan od razloga da nemamo studije i analize posljedica zločina iz mržnje, i to ne isključivo na nacionalnoj osnovi - navodi Čalić Jelić.
