>

novosti logo

Društvo Društvo

Borimo se za nasljeđe partizana

Na regionalnoj antifašističkoj konferenciji u Zagrebu saznali smo da u slovenskim školama bivši borci drže predavanja, a učenici slikaju po motivima iz NOB-a, da u Beogradu antifašisti i dolaskom na sudove pokušavaju spriječiti rehabilitacije kvislinga, da se u Crnoj Gori ponose zbog podizanja spomenika Titu u Podgorici…

Peta konferencija boračkih i antifašističkih udruženja gradova i općina bivše Jugoslavije, održana zadnjeg oktobarskog vikenda u Zagrebu, bila je prilika za rekapitulaciju stanja u antifašističkim i boračkim udruženjima na ovim prostorima, koja su u nekima od bivših republika u boljem, a u nekima u lošijem položaju. Manje-više svi se suočavaju s nedovoljnim brojem mladih ljudi uključenih u rad udruženja, raznim opstrukcijama i pritiscima vlasti i vjerskih zajednica, povampirenim fašizmom, revizionizmom i populizmom, uz određene razlike u shvaćanjima pojedinih godišnjica, zbog čega postoje odvojeni skupovi na Sutjesci ili u Jasenovcu. Bila je to i prilika da se čuju neka od uspješno primijenjenih rješenja u različitim sredinama koje njeguju tekovine antifašizma i Narodnooslobodilačke borbe. S učesnicima konferencije porazgovarali smo o stanju u njihovim sredinama.

Mi smo dosljedni potomci slobodarske misli Peka Dapčevića, poštujemo druga Tita i baštinimo jugoslovenstvo – kaže Radojica Radojević

U Sloveniji je situacija dobra, rekla nam je Julijana Žibert, predsjednica Zveze združenj borcev za vrednote narodnoosvobodilnega boja Slovenije (Zveza) za grad Ljubljanu. Naglašava dobru suradnju s vlastima grada i države, koje su iskreno opredijeljene za očuvanje antifašističkih tekovina. Kao uspjeh navodi i veliko učešće mladih ljudi na antifašističkim skupovima. Zveza je našla sredstva i za financiranje filma ‘Preboj’ (‘Proboj’) nastalog po knjizi uspomena komandanta jedinice, još živućeg Franca Severa Frante, o uspješnom proboju 500 partizana iz njemačkog obruča u martu 1945.

- Film je izazvao veliku pažnju, a na projekcijama u kinima je velik broj mladih koje zanima što se događalo u vrijeme NOB-a. Jedna od očuvanih tradicija je i koncert koji se održava 4. jula, na nekadašnji Dan borca u centru Ljubljane, na kojem se okupi i do 15.000 ljudi. Ljubljana je crvena, takav je i najveći broj gradova i općina u Sloveniji, a čak i Crkva koja je protiv antifašizma djeluje tajno, a ne javno - kaže Julijana Žibert.

Činjenica da je 1991., kad se Slovenija osamostalila, iz udžbenika poizbacano sve vezano uz NOB, bivše borce i antifašiste nije omela da se vrate u škole.

- U školama organiziramo predavanja o NOB-u u kojima bivši borci govore ne samo o slovenskoj nego i o jugoslovenskoj borbi. Radimo na tome da gradivo o NOB-u vratimo u škole, za što smo predložili i odgovarajući zakon. Inače, u Sloveniji nije bilo masovnog mijenjanja imena ulica i rušenja spomenika. Najgore je što su nam odlukom Ustavnog suda u Ljubljani uklonili Titovu ulicu, koju ne smijemo vratiti. Spomenici nisu dirani, štoviše, rukovodilac borbe i narodni heroj Franc Rozman Stane dobio je spomenik u jednoj kasarni, a on nije jedini - dodaje Julijana Žibert.

Zveza u Sloveniji ima preko 40.000 članova, a u Ljubljani oko 6.000, od čega su 20 posto bivši borci. Iz budžeta dobivaju sredstva za programe, a surađuju s udruženjima Slovenaca u Austriji, s hrvatskim antifašistima i svima koji su voljni za suradnju. Njihovi članovi nisu samo Slovenci, već pripadnici svih naroda i narodnosti koji žive u Sloveniji.

Alojz Štih iz Zveze u Krškom ističe da je članova Zveze u općinama nekih tri do četiri posto u odnosu na broj stanovnika.

- Od 18.000 stanovnika Krškog imamo 620 članova, od kojih su 24 bivša borca. U škole se može ući, ali s velikom upornošću. Prvo moramo uvjeriti ravnatelje i naći mentore koji će raditi s učenicima. Bivši borci drže predavanja, a učenici crtaju i slikaju po motivima iz NOB-a, što stavljamo u kalendare koje štampamo - govori Štih.

- Partizani su se borili i izborili za bolje društvo, a mi se moramo izboriti za istinu o njima. Znamo kako delovati, ali upitno je podmlađivanje naših udruženja. Zato o podmlađivanju ne mogu pričati oni koji u antifašistička udruženja nisu uključili svoju decu - ističe Vesna Bojić Rovčanin, sekretarka Gradskog odbora SUBNOR-a Beograda, naglašavajući da su sa 17.000 članova u 17 općinskih organizacija najjača organizacija na Balkanu.

- Negujemo tradicije oslobodilačkih ratova, ne samo NOB-a. Beograd je sto odsto ostao antifašistički, a dok smo mi na čelu organizacije, to će tako i da ostane. Suprotstavljamo se revizionizmu i borimo protiv rehabilitacije dokazanih zločinaca. Iako smo bili protiv, Draža Mihailović je rehabilitovan, ali mi izlazimo na ulice i borimo se pamfletima, pišemo dopise, učestvujemo u TV emisijama, a sve dokumentujemo činjenicama, tako da smo vidljivi i čujni. Kad se pokušalo rehabilitovati Milana Nedića, izlazili smo pred sud na svakoj raspravi i bili bitno brojniji od onih koji su za rehabilitaciju - govori Vesna Bojić Rovčanin.

- Mladi su uključeni u rad udruženja. Počeli smo od naših porodica, učlanili svoju decu i njihove prijatelje. Osim antifašističkih kampova za mlade, organizujemo i javne časove po školama, tako da ono što nema u udžbeniku čuju od živih boraca. Inače smo u projektnom finansiranju kao i sve organizacije: u 2018. smo za dva projekta dobili oko 4.000.000 dinara (oko 250.000 kuna) - dodaje.

SUBNOR Srbije ima oko 130.000 članova, od čega 6.000 bivših boraca. Osim sekcija nekadašnjih ratnih jedinica, čiji su članovi sada uglavnom potomci boraca, tu je i sekcija logoraša koja je vezana uz republički odbor.

Rukovodilac SUBNOR-a u Novom Sadu Petar Šušnjar ističe da antifašizam u Vojvodini ima smisla i zbog njene multinacionalnosti.

- Stanovnici Vojvodine uvek su se oslanjali jedni na druge, a u NOB-u tu su bili samo partizani, četnika nije moglo da bude. A mi smo se borili i da Mađari ne snose kolektivnu ljagu za zločine okupacionih vlasti. Odmah po okupaciji u Bačkoj je pobijeno nekoliko stotina, a u tzv. raciji u januaru 1942. godine 12.700 ljudi zbog svoje nacionalnosti ili zbog bogatstva. Ali bilo je političara kao što je Endre Bajči-Žilinski koji je u mađarskom parlamentu protestvovao protiv masovnih likvidacija - ističe Šušnjar.

- Iako je suradnja s gradskim vlastima bolja, u škole se još ne može ući. Spomenici nisu dirani, ali maršal Tito je među prvima izgubio bulevar, koji je dobio ime po Mihajlu Pupinu. Zanimljivo je da nijedno mađarsko ili mešano selo nije promenilo ulice maršala Tita - dodaje.

Radojica Radojević, predsjednik Saveza organizacija boraca NOR-a Crne Gore i gradskog odbora Podgorice, ističe da SOBNOR s 19 općinskih organizacija baštini svijetle i časne tradicije NOB-a i da čuva izvornu ideju SUBNOR-a Jugoslavije.

- U Crnoj Gori se poštuje antifašizam, iako ima onih koji su za poražene snage. Borimo se protiv svih vidova revizionizma, fašizma i nacizma, jer ima onih koji hoće da izjednače NOR s nekim drugim snagama, koje zastupaju ‘kralja i otadžbinu’. Mi smo dosljedni potomci slobodarske misli Peka Dapčevića, poštujemo druga Tita i baštinimo jugoslovenstvo. Nastavljamo tradiciju slobode boraca Pljevaljske bitke, kao i boraca sa Sutjeske, Kozare, Drvara, Neretve, Sremskog fronta, i želimo saradnju sa svim boračkim organizacijama naše bivše domovine i šire. Brižljivo od nezaborava čuvamo trobojku s petokrakom i himnu ‘Hej, Sloveni’, uz poštovanje državnih simbola Crne Gore. Uspjeh je podizanje spomenika Titu, koji je sklonjen prije 20-ak godina. Trudimo se da u centru Podgorice podignemo spomenik Blažu Jovanoviću, prvom predsjedniku antifašista Crne Gore. Naš je strateški zadatak da uključimo mlade. Starije generacija su iznijele borbu za slobodu, ali bez mladosti nema ništa. Nijesu se uključili koliko treba, a ni mi nijesmo preduzeli dovoljno da ih više uključimo - govori Radojević.

- Kao jedan od tvoraca ideje o regionalnim antifašističkim konferencijama, zadovoljan sam što su do sada održane u Beogradu, Banjaluci, Podgorici, Ljubljani i Zagrebu. Prva konferencija u Beogradu je nešto najznačajnije što se desilo jer smo se skupili iz svih krajeva Jugoslavije, a na našim konferencijama je sve veći broj organizacija - ističe Radojević.

I dok su antifašisti u Sloveniji, Srbiji, Hrvatskoj i Crnoj Gori jedinstveni, u BiH postoje ozbiljna razmimoilaženja zbog kojih antifašisti iz Sarajeva nisu uključeni u rad konferencija, a rezultiraju i dvostrukim komemoracijama na Sutjesci.

- Na području Banjaluke imamo 21 spomenik NOB-u i sve ih održavamo, dok SUBNOR Republike Srpske vodi računa o brojnim spomenicima. Tokom rata 1990-ih mijenjana su imena ulica. Pokušavali smo da neka vratimo ili da do pola ulice bude stari, a od pola novi naziv, ali nije bilo nekog odziva. U gradu obilazimo nosioce partizanske spomenice i imamo dobru saradnju s gradskim vlastima i vladom RS koja je izdvojila milion maraka (oko 500.000 eura) za saniranje klizišta kod spomenika na Tjentištu, jer je Sutjeska uz Kozaru i Jasenovac jedna od naših centralnih manifestacija - govori Ljubica Tadić, sekretarka Gradskog odbora SUBNOR-a u Banjaluci, koji broji 1.200 od ukupno 10.000 članova u Republici Srpskoj, od toga 150 živih partizana.

- Nažalost, nemamo dobru suradnju s antifašistima iz Federacije BiH, ali to nije do nas. Zvali smo ih, pokušavali se dogovoriti da se međusobno zovemo, ali ne možemo postići dogovor - dodaje.

Naglašava da na njihovim skupovima nema revizionizma ni pokušaja rehabilitacije kvislinga – oni se pojavljuju na nekim drugim mjestima, na kojima njih nema.

- Kod nas se već treću godinu održava Marš besmrtnog puka na kojem ima omladine i studenata koji donose slike svojih predaka partizana. A na Pravnom fakultetu organizuje se takmičenje u besedništvu o antifašističkoj borbi - ističe Ljubica Tadić.

I dok u Republici Srpskoj antifašisti imaju kakvu-takvu podršku vlasti, Sead Kličić iz Cazina, predsjednik udruženja ‘Ja, Josip Broz Tito’, djeluje uz pomoć prijatelja.

- Na našem području sve je iz NOB-a izbrisano jer ovi novokomponovani političari misle da je sve počelo od njih, a da su svi učesnici NOB-a zapravo izdajnici. Spomenici su većinom bili uništeni, pokrenuo sam akcije obnavljanja, tako da se radi na jednoj spomen-ploči u Cazinu koju ćemo otkriti 1. decembra. Ni vlast u Cazinu ni država nisu nam dali ni marke, pa mi pomažu prijatelji. U školama se ne govori o NOB-u – djecu više uče vjeri nego istoriji. Naravno, ima nešto omladine i pionirčića među nama, ali premalo. Stariji umiru, a mlađi se sele iz države. I ulice su dobila nova imena, ali da budem iskren, ne znam imena tih novih heroja - govori nam Kličić, koji surađuje s antifašistima u Hrvatskoj, Sloveniji i Beogradu.

- Najmanje surađujemo s Republikom Srpskom, ali to nije do mene. Zapravo, mene ne zanimaju ni RS ni Federacija, neka postoje entiteti, ali vlast mora da vodi računa o borcima i o antifašizmu, a ne da na Sutjesci pravimo odvojene komemoracije ili da se inzistira da se isti dan obilježava godišnjica desanta na Drvar i Titovog rođenja u Kumrovcu - ističe Kličić.

A kako je u Hrvatskoj, znamo. Preko 3.500 uništenih spomenika, NOB istjeran iz školskog gradiva, javna haranga vlasti i Crkve, nedovoljna sredstva za rad antifašističkih organizacija… Petar Raić, predsjednik Zajednice antifašističkih boraca i antifašista Grada Zagreba i Zagrebačke županije (ZUABA), kao domaćin i organizator podsjetio je na Petu konferenciju KPJ održanu od 19. do 23. oktobra 1940. u zagrebačkoj Dubravi, na kojoj je upozoreno na opasnost od jačanja fašizma i agresije na Jugoslaviju.

- Na konferenciji koja je bila zadnji predratni skup KPJ sudjelovalo je 105 delegata, a provedena je u najstrožoj konspiraciji, tako da policija nije znala za nju - rekao je Raić.

Kad smo kod toga, i ovaj je skup, što se medija tiče, prošao prilično konspirativno jer ga je osim Novosti pratio samo Novi list. A kako će biti na Šestoj konferenciji u maju 2020. u Beogradu, tek trebamo vidjeti.

1/2