Novosti

Politika

Boris Milošević: Nećemo u koaliciju po svaku cijenu

Vodit ćemo računa o tome da li budući relativni pobjednik može ostvariti većinu i kakva će ona biti te da li s njom možemo ostvariti naš politički program i da li ona može čuvati ili graditi atmosferu tolerancije u društvu. Sljedeći saziv Sabora bit će još izazovniji, a očekujem da će Srbi u Hrvatskoj i dalje biti meta napada raznih samoproklamiranih domoljuba

Vowfwi9t006ozi9uw5nau8ktycp

Boris Milošević (foto Patrik Macek/PIXSELL)

Kakvi su vam dojmovi i što pamtite iz ovog, devetog saziva Sabora, posebno uzmemo li u obzir da smo u protekle četiri godine često slušali napade ostrašćene desnice na zastupnike srpske manjine, ali i na druge, pri čemu se sa saborske govornice znao čuti i govor mržnje?

Kako je ovo moj prvi saborski saziv, teško mi je raditi usporedbe s prošlim sazivima, ali neki kolege s kojima sam razgovarao kažu da kvaliteta rasprava nikad nije bila niža, dok su prave argumentirane rasprave u pravilu bile rijetke. Pamtim i napade takozvanih domoljuba na omiljenu metu: zastupnike Milorada Pupovca, Draganu Jeckov i mene, pri čemu je posebno kolegici Jeckov na samom početku njezinog mandata bilo teško jer je napadana zbog ekavice, spočitavalo joj se naime da ne govori hrvatskim jezikom. Iskustvo minulog mandata pokazalo je da su ti napadi bili paravan desnici za podizanje tenzija kod svojih birača s porukom da su oni jedina brana pred razularenim Srbima koji vladaju Hrvatskom. S druge strane, pamtim i da nam nije uvijek bilo lako jer je odnos s Vladom imao svoje uspone i padove. Nismo se u svemu slagali, a takva razilaženja nastojala je iskoristiti upravo krajnja desnica kako bi pokušala razbiti našu koalicijsku suradnju.

Kad pravosuđe pošalje poruku ulici da ustaški poklič ZDS nije kažnjiv u slučaju Thompsonove pjesme, a Visoki prekršajni sud zbog zastare oslobodi fra Luku Prcelu koji je veličao NDH i Pavelića, ulica može reagirati samo tako da je takvo ponašanje poželjno

Što se to u našem društvu stubokom promijenilo u posljednje četiri godine, kad tako opisana desnica sve glasnije nastoji nametati društvena pravila?

Treba podsjetiti da je prije toga na vlasti bila vlada OreškovićKaramarko koju SDSS nije podržavao i koja je bila strašno teška za manjine, posebno za srpsku i njezine institucije, ali i općenito za atmosferu u društvu. Na sreću, nije dugo trajala, nakon čega dolazi ponovno desna vlada, ali s umjerenim liderom koji nudi suradnju, koju smo prihvatili iz dva razloga: prvi je bio taj da ipak ostvarimo naš namjeravani program poput većih infrastrukturnih i ekonomskih ulaganja u područja stradala ratom i nastanjena Srbima, a drugi, ne manje važan razlog, da relaksiramo negativnu atmosferu u društvu. Kad podvučemo crtu, smatramo da je bolje da su se računale naše tri ruke nego one koje raspiruju mržnju i netoleranciju i čija je jedina politika ona antisrpska.

Antisrpska retorika

Pamtite li i nešto dobro iz ovog saborskog saziva, što je bilo od opće koristi za društvo?

Mislim da je dobro za cijelo društvo što je za mandata desne vlade izglasana ratifikacija Istanbulske konvencije kao jedno civilizacijsko dostignuće. Pa ipak, ona je postala i ideološko pitanje postavši paradigma svega onoga što nam se sad događa, kad se u aktualnoj kampanji na neprikladan način propituju prava žena. S druge strane, treba, nažalost, podsjetiti da je prošli Vladin mandat obilježila i ploča s natpisom ‘Za dom spremni’ koja je iz Jasenovca premještena u spomen-područje Trokut u općini Novska. Ploča je pokazala svu podijeljenost društva i dugogodišnje nepostojanje konsenzusa oko simbola NDH, kao i revizionizam i relativizaciju ustaških zločina, što je pitanje koje će se sigurno i u narednom mandatu vraćati.

Ideološke tenzije su, rekli bismo, postojane, ali što je s ekonomijom i prosperitetom u zadnje četiri godine?

Nakon što smo za kratkog mandata premijera Tihomira Oreškovića nazadovali u svakom pogledu i ubrzano propadali kao društvo, poslije smo uza sve nedostatke krenuli ipak bolje živjeti. Do trenutka svjetske pandemije, domaće epidemije i lockdowna ne možemo reći da nismo imali rast BDP-a, doduše ne prevelik, ali bio je konstantan, država je smanjila udio duga u BDP-u, ispunili smo tehničke kriterije za uvođenje eura, broj nezaposlenih je padao, a izdvajanje za manjine, gledajući samo budžet Savjeta za nacionalne manjine, vraćeno je na rekordne razine iz 2010. i 2011. godine.

Pitanje o pravu na ravnopravno korištenje ćirilice u Vukovaru ponovno će doći u pojačani fokus iduće godine, kad je na redu popis stanovništva. Već sad imamo poruke pojedinih lokalnih političara koji prijete nemirima

Po struci ste pravnik, pa kako gledate na problem društvene ravnodušnosti i nedostatak konkretne osude primjerice antisrpskih transparenata i grafita u Zagrebu?

To je više pitanje za sociologe, a definitivno je riječ o interesantnom fenomenu. Valjda se lakše boriti za pravdu u svijetu nego kod kuće. I u Zagrebu smo imali proteste pod nazivom ‘Black Lives Matter’ nakon ubojstva Afroamerikanca Georgea Floyda i osudu rasizma kao općenite pojave. Društvene smo akcije prakticirali i nakon serije napada islamskih fundamentalista po Europi, gdje smo se solidarizirali sa žrtvama. No s pojavama mržnje uperene prema Srbima i s borbom protiv rasizma u vlastitom dvorištu imamo problema jer tu šira društvena reakcija izostaje, pa čak i ona na društvenim mrežama. Teško mi je detektirati zašto je tome tako, da li je u pitanju nedostatak hrabrosti ili nedovoljno razvijena društvena svijest. Ili su pak Srbi toliko sotonizirani predrasudama da ne zaslužuju jednu takvu vrstu društvene solidarnosti.

Nakon nedavnih mrzilačkih poruka navijača s Kustošije izjavili ste da nije više riječ o komunalnom, sudskom i policijskom, već o strukturnom društvenom problemu često viđenom i na nogometnim utakmicama. Navijači Hajduka nedavno su pjevali ‘Oj hrvatska mati, Srbe ćemo klati’, pa je klub kažnjen zatvaranjem stadiona za jednu utakmicu. Ali to su poražavajuće blage sankcije – dokle tako? Kao građanin, kako vidite društvo u kojem živite?

Već sam kazao da na eklatantne poruke mržnje nemamo spontanu reakciju društva. Čini se i da smo oguglali na navijački folklor koji poziva na nasilje, utakmice se ne prekidaju, a disciplinski postupak unutar nogometnog saveza problem neće riješiti. Ali oni koji takve parole uzvikuju dobivaju poruke od države. Ako država ne sankcionira takvo ponašanje, onda je očito takvo što i dopušteno. Kad pravosuđe pošalje poruku ulici da ustaški poklič ‘Za dom spremni’ nije kažnjiv u slučaju Thompsonove pjesme, a potom Visoki prekršajni sud zbog zastare predmeta oslobodi fra Luku Prcelu koji je na misi 2016. veličao NDH i Antu Pavelića, ta ista ulica može reagirati samo na način da je takvo ponašanje poželjno. Sve me to kao građanina koji želi s obitelji živjeti u Hrvatskoj jako brine, posebno uloga politike i pravosuđa koji ne reagiraju na ovakve pojave, što na kraju koriste i određeni radikalni politički akteri.

Koje birači nikako da kazne na izborima?

Umjesto toga, žalosno je da trideset godina nakon rata još uvijek imamo političare koji nemaju programa do antisrpske retorike, što je jedini njihov smisao političkom postojanju, pri čemu su sigurni da će tako biti nagrađeni glasovima birača.

Koliko bi korona-kriza mogla utjecati na ishod izbora, za čiju korist i za čiju štetu? Od dvije najveće stranke u kampanji nismo čuli jasne poruke kako se postaviti spram pandemije, što je alternativa neizmjerno krhkom sektoru turizma, kako ekonomski krenuti dalje.

Predstojeći su izbori upravo posebni zbog svjetske pandemije koja je već jako naštetila i domaćem gospodarstvu. Nova vlada, koja god bila, neće imati ni sto dana mira, već će se odmah morati uhvatiti ukoštac s epidemijom i s ekonomskim posljedicama koje će najesen sigurno buknuti. Nema kampanje i tu ste u pravu. Svi su svjesni da dolazi teška jesen, ali u strahu da ih zbog suočavanja s realnošću ne odbiju, nitko biračima ne želi poslati poruku da će biti teško.

Pretpostavka je da nitko sam neće imati većinu za sastavljanje nove vlade. Kakav rezultat očekujete i kako će se u takvim uvjetima postaviti SDSS?

Očekujemo sva tri mandata u 12. izbornoj jedinici, a onda ćemo vidjeti kome su birači poklonili povjerenje i tko je taj koji ima najviše koalicijskog potencijala za sastavljanje parlamentarne većine. Ne moramo mi nužno ni po svaku cijenu ući u takvu koaliciju. Vodit ćemo računa o tome da li budući relativni pobjednik može ostvariti većinu i kakva će ona biti, a s druge strane vodit ćemo se i svojim dosadašnjim vodiljama: da li je to većina s kojom mi možemo ostvariti naš politički program i da li ta većina može čuvati ili graditi atmosferu tolerancije u društvu. No teško je procijeniti u ovom trenutku ishod izbora, kojima zbog postojeće epidemiološke situacije, ljetnih vrućina i početka sezone prijeti niža izlaznost.

Pomoć OPG-ovima

U zadnje vrijeme u predizborne svrhe intenzivnije obilazite krajeve u kojima žive građani srpske nacionalnosti. Kakvog su zdravlja, što im nedostaje i čemu se nadaju?

Vrlo često ih i dalje brinu komunalni problemi, nedostatak primjerenih putova ili vodovodne mreže, ali i potpunih informacija kako da pokrenu ili pojačaju proizvodnju na vlastitim OPG-ovima. Postoje i sredine koje su, na sreću, izgradile infrastrukturu i koje traže ekonomske projekte kako bi se zajednica u kojoj žive i rade podigla na višu ekonomsku razinu. Nažalost, takve su sredine još uvijek rijetkost, ali veseli vidjeti da su one prepoznale kako iskoristiti svoje potencijale.

Što biste poručili onima koji očekuju više zalaganja i jači rad SNV-a na terenu, posebno građanima koji životare gotovo ispod minimuma ljudskog dostojanstva i koji bi možda da ih češće posjetite, pomognete, obratite im se…?

Razumljivo je da svaki pojedinac promatra stvari i probleme iz vlastite perspektive i ako postoji nešto što nije riješio i što ga muči, očekivano je i razumljivo da će prvog krivca pronaći u našoj stranci ili srpskoj instituciji. To su ratom devastirana, ekonomski zaostala područja koja trebaju puno veća ulaganja u infrastrukturu da bi se dosegao ikakav standard. Mi smo u proteklom mandatu išli upravo u tom smjeru, čak i pojedinačno pokušavajući pomoći OPG-ove i obrtnike, ali i općine dodatnim sredstvima kako bi oni ulagali dalje i razvijali posao. Išli smo i s idejom natječajnih projekata i programa, gdje se prošle godine uložilo gotovo 45 milijuna za obrte, OPG-ove i općine. Ako bi se tako nastavilo, za pet-šest godina mogli bismo govoriti o financijskoj injekciji za tri-četiri hiljade OPG-ova.

Pa ipak, nisu svi na izvoru tog novca, nemaju svi OPG-ove ili ne žive u turističkoj općini Plitvička jezera. Ima i onih s jednim kokošinjcem, kravom, onih kojima nedostaje paleta opeka za dograditi kuću?

Rade se i razvijaju socijalni programi koji pokrivaju sve navedeno. SNV će najesen pokrenuti socijalni program ‘Od vrata do vrata’, gdje će se u suradnji s lokalnom samoupravom nastojati organizirati socijalna pomoć i prijevoz za stare i nemoćne, ali i ne samo za njih, na zasad najkritičnijim područjima gdje javnog prijevoza praktički nema. Da ljudi imaju javni prijevoz do doktora, a ne da skupo plaćaju raznorazne seoske ‘taksiste’, što je priličan trošak i za prosječno zaposlenog čovjeka. Novac za taj projekt osiguran je iz Europskog socijalnog fonda.

Kako promijeniti status quo u vezi ustavnih prava Srba, posebno prava na jezik i pismo, primjerice u Vukovaru? Neki dobronamjernici savjetuju da bi predstavnici Srba u Saboru trebali inzistirati na rješavanju krucijalnih problema Srba u za to predviđenim rokovima. Ako je dogovor da neki infrastrukturni projekt mora biti započet u drugom tromjesečju 2021., da to doista bude tako. Tako bi i Srbi u Hrvatskoj postali vidljiviji u društvu?

Mi nećemo politički odustati od ustavnih prava, ne zato što tražimo nešto više, već ne tražimo ništa manje od onoga što je zapisano u zakonu i što je izglasao Sabor. Nećemo voditi politiku ultimatuma, ali često naša Ustavnim zakonom zagarantirana prava izvrću i mistificiraju politički i parapolitički akteri koji vode potom antisrpsku kampanju želeći prikazati da smo privilegirani i da tražimo dodatne privilegije. A statistika kaže da se primjerice prednost Srba pri zapošljavanju ne ostvaruje, broj zaposlenih pripadnika manjina, a posebno Srba, u državnoj upravi stalno opada. Pitanje o pravu na ravnopravno korištenje ćirilice u Vukovaru svakako nas čeka i ponovno će doći u pojačani fokus iduće godine, kad je na redu popis stanovništva. Već sad imamo dizanje tenzija i poruke pojedinih lokalnih političara koji prijete nemirima ako rezultat popisa stanovništva ne bude onakav kakav bi oni željeli. Sljedeći saziv Sabora bit će time još izazovniji: osim ekonomskih tema i borbe protiv epidemije te saniranja posljedica potresa u Zagrebu, očekujem i da će naš saborski klub i Srbi u Hrvatskoj biti jedna od tema te da ćemo i dalje biti meta napada raznih samoproklamiranih domoljuba.

Potražite novi broj tjednika Novosti od petka na kioscima. Informacije o pretplati pronađite ovdje.
Politika

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više