>

novosti logo

Intervjui Intervjui

Boris T. Matić: Nikad bolji program

Uvijek imamo jake adute, a imam utisak da nam je ovo najjače izdanje dosad, barem što se glavnog programa tiče: on je spektar dobrih filmova od Skandinavije do Oceanije, među kojima je i ‘Saulov sin’

Ljubitelji filma uskoro će imati priliku vidjeti više od stotinu kvalitetnih ostvarenja različitih žanrova: od 14. do 22. novembra u Zagrebu se održava 13. izdanje Zagreb film festivala, jedne od najznačajnijih filmskih manifestacija u ovom dijelu Evrope. O onome što obilježava ovogodišnje festivalsko izdanje razgovaramo s direktorom ZFF-a Borisom T. Matićem, koji nam je na početku pojasnio razloge pomicanja termina s oktobra na novembar.

- Najvažniji je razlog usklađivanje našeg termina s drugim bitnim svjetskim festivalima, pri čemu mislim na Veneciju, San Sebastijan i Toronto. Kako se održavamo potkraj godine, posljednji smo od velikih festivala u Hrvatskoj i prikazujemo domaće premijere te prvi ili drugi film nekog autora, odlučili smo pričekati ta tri festivala kako bismo neku, volimo to reći, frišku robu uzeli i od njih. Tako se dogodilo da, unatoč tome što to po pravilniku možemo, u glavnom programu imamo samo jedan lanjski film, ostalo su uglavnom naslovi koji su premijeru imali prije koji mjesec. Drugi je razlog to što je našim suradnicima koji nam se pridružuju dva do tri mjeseca prije održavanja ZFF-a novi termin lakše uskladiti s ljetom. Treći je to što smo uspostavili suradnju s kolegama iz ljubljanskog festivala LIFFE, koji se odvija u isto vrijeme: tako je goste čiji je film na programu na oba festivala lakše dovesti jer dijelimo troškove, a i njima je jednostavnije obići dva festivala uz jedan trošak i napor. Ove je godine takav slučaj s dvojicom islandskih režisera - kaže Matić.

Bez dokumentaraca

Što bi bilo da izbori padaju u vrijeme održavanja ZFF-a?

Sa ZFF-om se svašta događalo, pa nas ni to ne bi to pogodilo, na sve smo oguglali. Najgora stvar dogodila se prije nekoliko godina, kada je ubijen vaš kolega novinar Ivo Pukanić, a lani smo preživjeli problem s otvorenjem. Što se izbora tiče, na jednom od prvih festivala zamolili smo ljude da nam dostave stare političke spotove, koje smo vrtjeli kako bismo se prisjetili kako je koja stranka prolazila. Drago mi je da se ZFF i izbori neće potrefiti, da glasanje neće biti prvoga ili posljednjega festivalskoga dana. No da se to i dogodilo, ne bi nas omelo, a svi bi iz ekipe, vjerujemo, otišli dati svoj glas.

Koje su programske novosti ovogodišnjeg izdanja?

Jedna je da više nema dokumentarnih filmova u glavnom programu; kada smo počinjali, bili smo jedini festival koji je prikazivao dokumentarce i za njima je vladala pomama. No u međuvremenu je pokrenut značajni ZagrebDox, a tu je i Dokukino s kojim surađujemo. Vidjeli smo da nas ljudi počinju percipirati isključivo kao festival igranog filma, pa osim standardnih popratnih programa ove godine imamo i onaj u povodu stogodišnjice rođenja i 30. godišnjice smrti Orsona Wellesa: uz retrospektivu njegovih filmova, prikazat ćemo i kultnu TV emisiju ‘3, 2, 1 kreni’ u kojoj je bio gost Ivana Hetricha, a partneri smo i izložbe posvećene Wellesu u Gliptoteci HAZU-a. Posljednjih šest-sedam godina referirali smo se uglavnom na žanrovske filmove Istočne Evrope, imali smo vesterne, špijunske, SF…, a sada, s obzirom na to da nam je ovo 13. izdanje i da je otvorenje dan nakon petka 13., imamo istočnoevropske horore. Ali i program ‘Making of’, odnosno dokumentarnih filmova o pravljenju igranih, čime prevladavamo nedostatak dokumentaraca.

Kakva je ovogodišnja filmska ponuda i jeste li uspjeli dobiti sve filmove koje ste željeli?

Uvijek imamo jake adute, a imam utisak da nam je ovo najjače izdanje dosad, barem što se glavnog programa tiče. Imamo dva filma s Islanda, dva iz Češke, a tu je i pet nacionalnih kandidata za Oscara, što nismo znali kada smo filmove birali. Mnogi od filmova koji su tijekom godine imali premijeru i koje smo odabrali mjesec-dva nakon toga dobivali su nagrade. Nemam što posebno izdvojiti, naš je glavni program poseban i lijep spektar dobrih filmova od Skandinavije do Oceanije. Među njima je i ‘Saulov sin’, nevjerojatna drama iz Auschwitza nagrađena u Cannesu, ali imamo i lakših stvari.

Najbitnija je kvaliteta

Što ćemo gledati iz regije – Srbije, BiH i Slovenije?

Regija nam je otpočetka bitna, pa ćemo ove godine imati bosanskohercegovački film Ines Tanović koji je i hrvatska koprodukcija, ali iz Srbije nećemo imati nijedan. Lani smo ZFF ponosno otvorili ‘Ničijim detetom’ Vuka Ršumovića, koji je dobio i nagradu publike, pa nastavio nizati uspjehe. Ove su godine u igri bili jedan ili dva filma iz Srbije, ali je prevladala kvaliteta nekih drugih. Nećemo imati ni slovenski film, ali je zato program ‘Moj prvi film’ ove godine posvećen BiH.

Hoće li tema nekih filmova biti i aktualna izbjeglička kriza?

U danu Lux filma prikazat ćemo naslov ‘Mediterranea’ koji se bavi izbjeglicama. Što se tiče programa koji bi se bavio tom temom, migranti su svaki dan u vijestima u tolikoj mjeri da se svaki put rasplačem zbog njihove strašne situacije. Isto tako, pola ekipe ZFF-a koristi svaki slobodni trenutak da na bilo koji način pomogne izbjeglicama. Skupljali smo i slali neke stvari, a naš je doprinos i spomenuti film. Svjesni smo svega što se događa, no ne znam koliko je moguće osvještavati ljude.

Hoćemo li, pored ‘Saulovog sina’, imati priliku vidjeti još neki film na temu rata ili s radnjom smještenom u doba rata?

Estonski film ‘Susret vjetrova’ govori o tome kako su Sovjeti nakon okupacije baltičkih država mnoge tamošnje stanovnike odvodili u radne logore. Tu je i ‘War’ Tobiasa Lindholma, danski kandidat za Oscara, koji se bavi danskom vojnom jedinicom u Afganistanu. Nema pravila o tome koliko će ratnih filmova biti prikazano na ZFF-u: prije pet godina, kada smo u glavnom programu imali jedanaest filmova, imali smo domaće ‘Crnce’ i još dva ratna filma. Pri izboru filmova ne idemo za konceptom nego za kvalitetom. Često se događa da niz izabranih filmova ima zajedničku nit vodilju, ali to je slučajno. Tako se i velik dio ovogodišnjih filmova bavi obiteljskim odnosima.

Nema baksuzluka

Ovo je 13. festivalsko izdanje, plašite li se kakvog baksuzluka ili sve teče po planu?

Apsolutno sve ide po planu, pa sam u uvodniku kataloga napisao da je 13 naš sretan broj. Ponekad sam praznovjeran, nikada ne znate što se može dogoditi, ali zasad sve ide kako je planirano. Program smo objavili i ulaznice pustili u prodaju tjedan prije no što je uobičajeno; filmovi nikada nisu bili bolji i mislimo da će ovo biti najbolji ZFF do sada. Računam i na veću posjećenost: obično imamo između 25.000 i 30.000 gledatelja, a lani ih je bilo 320 više nego 2013. Sada trajemo dan više, imamo nešto više programa, ali se ne zna kamo će tko doći. Nakon Pule, najposjećeniji smo hrvatski filmski festival i primarni nam je cilj zadržati toliko publike. Osim toga, otprije nekoliko godina, otkako upravljamo Kinom Europa, dio glavnog programa ZFF-a otkupljujemo i distribuiramo. Tako će od 14 filmova na ovogodišnjem glavnom programu tri ili četiri biti prikazana u kinodistribuciji u našem aranžmanu, kao i nekoliko onih iz popratnih programa. Ipak, približno 80 posto od stotinjak prikazanih filmova neće se naći u redovitoj distribuciji, što i jest razlog da ih se pogleda na festivalu. Ulaznice su i ove godine povoljne, a tu su i posebni popusti za one koji žele vidjeti više naslova. Tako da pozivam ljude da slobodne dane ili godišnji odmor potroše na ZFF.

1/1