Tisuće novih grobova ubrzano se rade na groblju Vila Fermosa u Sao Paolu. U brazilskom gradu Manausu u saveznoj državi Amazonas već je početkom mjeseca došlo do nestašice mrtvačkih kovčega, a sada se i tamo kopaju masovne grobnice. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) proglasila je Južnu Ameriku novim središtem pandemije koronavirusa, a Brazil je najpogođenija država te trenutno druga po redu na svijetu, odmah iza SAD-a, po broju umrlih. U toj državi je do sada prijavljeno preko 370.000 slučajeva zaraze, 23.522 ljudi je umrlo, a nešto više od 153.000 ih se oporavilo. I premda su brojke zapanjujuće, stručnjaci vjeruju kako nisu konačne s obzirom na to da se u zemlji ne provodi mnogo testiranja.
Situacija je teška, a zdravstveni sustav pred kolapsom. U gusto naseljenim siromašnim favelama bolest je gotovo nemoguće kontrolirati, a posebno je ugroženo starosjedilačko stanovništvo. Sve veći problemi se bilježe i u prašumi Amazoni, gdje uslijed krize dolazi do povećane deforestacije i ilegalnog rudarenja. Mnogi kao glavnog krivca prozivaju brazilskog predsjednika Jaira Bolsonara, koji otpočetka epidemije umanjuje opasnost koronavirusa, ismijava ‘histeriju’ medija, kao i mjere poput održavanja fizičke udaljenosti, preporuke WHO-a pa čak i tamošnjeg ministarstva zdravstva.
Od početka epidemije već su dva ministra zdravstva otišla s te pozicije, a Bolsonaro je otišao toliko daleko da je u Brasiliji sudjelovao na prosvjedima protiv mjera zatvaranja koje su uveli savezni guverneri. Koronavirus je usporedio s malo većom gripom, što je izazvalo bijes tamošnjih liječnika. Na pitanje o brzorastućem broju umrlih, samo je odgovorio: ‘Pa što? Žao mi je. Ja tu ne mogu ništa napraviti.’
Koronavirus je u Brazil stigao, kako se čini, krajem veljače kada su se pripadnici srednje i više klase vratili s godišnjih odmora u Europi i SAD-u. Prvi slučajevi zaraze u gradovima Rio de Janeiru i Sao Paolu zabilježeni su u najbogatijim četvrtima, a dva mjeseca od prvog slučaja zaraza se počela širiti prenapučenim favelama gdje je teško pridržavati se mjera fizičke udaljenosti, pristup zdravstvenom sustavu je ograničen, a većina nema privilegiju da ne odlazi na posao.
No još dalje od grada starosjedilački narodi umiru alarmantnom brzinom. Prema podacima organizacije Articulation of Indigenous People of Brazil (APIB), smrtnost u tim zajednica duplo je veća nego u ostatku zemlje. Među 900.000 pripadnika starosjedilačkih zajednica, APIB je detektirao 980 slučajeva zaraze te najmanje 125 smrti. Stopa smrtnosti u njima tako je 12,6, dok kod ostatka građana Brazila ona iznosi 6,4 posto. ‘Šaljemo SOS poruku svima koji slušaju, posebice onima koji su u poziciji da naprave pritisak na našu vladu kako bi se zaštitilo prve stanovnike Brazila. Inače ne tražimo pomoć izvana, no u doba koronavirusa bez nje nećemo preživjeti’, stoji u apelu Asocijacije starosjedilačkih naroda.
Dinamam Tuxa iz zajednice Tuxa, kojih ima oko 1400, rekao je za CNN da je njegovom narodu jedini oblik prevencije izolacija. Postavili su granice unutar naselja u kojima žive te nitko ne smije unutra ni vani. Više od 60 takvih zajednica, čija se naselja nalaze u nepristupačnim područjima, dosad je prijavilo slučajeve zaraze. Prema podacima InfoAmazonie, njihova prosječna udaljenost do bolnica iznosi 315 kilometara. Brazilski kongres prošlog je tjedna odobrio izvanredni plan kojim bi se trebala osigurati medicinska oprema, poljske bolnice te hrana i piće za samoizolaciju starosjedilačkih zajednica. No ovu odluku još moraju odobriti Senat i predsjednik Bolsonaro, koji je i prije epidemije imao podcjenjivački stav prema takvim zajednicama te ih smatra smetnjom u daljnjem iskorištavanju zaštićenog područja na kojem žive.
I amazonska prašuma, važna za ravnotežu svjetske klime, pati zbog koronavirusa. U prva četiri mjeseca ove godine krčenje šuma poraslo je za 55 posto u odnosu na isto razdoblje lani. Osim deforestacije, ilegalno rudarenje i požari na najvišoj su razini u posljednjih 11 godina. Premda su brazilske vlasti poslale vojsku na amazonsko područje kako bi zaštitile prašumu, kritičari smatraju da vladina retorika zapravo ohrabruje ilegalnu sječu.
Problem Brazila nije što njegov predsjednik, kojem je uzor Donald Trump, ne radi ništa po pitanju epidemije, već, naprotiv, u tome što ustrajno radi protiv napora da se širenje zaraze suzbije. I to s argumentima da će prestanak ekonomskih aktivnost pretvoriti Brazil u siromašnu afričku naciju. No socijalne i ekonomske nejednakosti u toj zemlji, koje su u stalnom porastu, nisu bile na Bolsonarovoj agenda ni prije izbijanja pandemije.
