Novosti

Politika

Brisanjem jezičnih prava brišete identitet Vukovara

U slučaju brisanja odredbi o srpskom jeziku i ćiriličnom pismu uspostavila bi se loša praksa brisanja manjinskih prava čim broj neke manjine padne ispod zakonskog praga, a negdje će se ta prava ostvariti u svojoj punini kako je zakonom i konvencijama propisano, piše Boris Milošević

Large milosevic

Boris Milošević (foto Duško Jaramaz/PIXSELL)

Grad Vukovar nažalost prvi kreće u smanjenje manjinskih prava nakon rezultata popisa stanovništva, mada postoji mogućnost da to tako ne bude, upozorava na svom Facebook statusu zastupnik SDSS- Boris Milošević koji prenosimo u cijelosti.

"Na dnevnom redu sjednice gradskog Vijeća se nalazi prijedlog odluke o pokretanju izmjene statuta u smjeru brisanja odredbi o službenoj uporabi srpskog jezika i pisma kao posljedice rezultata Popisa stanovništva 2021. prema kojem je broj Srba u gradu Vukovar pao ispod jedne trećine udjela u ukupnom stanovništvu grada.

Iako važeće odredbe gradskog Statuta čije se brisanje predlaže propisuju minimalna prava na korištenje srpskog jezika i pisma građanima srpske nacionalnosti, gradska vlast smatra da je i taj minimum individualnih prava građana srpske nacionalnost potrebno brisati.

Propisana prava na srpski jezik i ćirilično pismo koja predlažu da se brišu izglasana su 2015. godine. Suprotno tom prijedlogu ona se mogu zadržati u statutu, a što ne samo da nije suprotno zakonu već je i propisano kao mogućnost Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina u čl. 12. st. 2. On glasi: 'Ravnopravna službena uporaba jezika i pisma kojim se služe pripadnici nacionalne manjine ostvaruje se i kada je to propisano statutom jedinice lokalne samouprave u skladu s odredbama posebnog zakona o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj.'

Takvo rješenje je u skladu s preporukama Odbora ministara Republici Hrvatskoj o primjeni Europske povelje o regionalnim ili manjinskim jezicima koju provodi Hrvatska, usvojenim 2020. godine te Rezolucijom o provedbi Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina u Hrvatskoj koju je Odbor ministara prihvatio ove godine, a koja sadrži dugogodišnji stav Odbora da je propisani prag udjela manjina u stanovništvu za priznanje prava na ravnopravnu uporabu manjinskog jezika i pisma u Republici Hrvatskoj visok.

Osim toga, to bi bilo su skladu s primjerima dobre prakse koja postoji u Evropi i u Hrvatskoj, najviše u Istri.

Na kraju, takvo rješenje je već postojalo u Vukovaru prema statutu kojeg je Gradsko vijeće Grada Vukovara donijelo 14. 7. 2009. godine kada je propisalo slobodnu uporabu srpskog jezika i ćiriličnog pisma i u službenoj komunikaciji i u javnim poslovima iz samoupravnog djelokruga Grada Vukovara.

O ovom pozitivnom pomaku iz 2009. na lokalnoj razini, Vlada Republike Hrvatske je obavijestila Vijeće Evrope svojim 4. Izvješćem o primjeni Evropske povelje o regionalnim ili manjinskim jezicima u prikazu općina i gradova u kojima je ravnopravna službena upotreba manjinskog jezika i pisma uvedena ili djelomice uređena statutom jedinice.

Na žalost ta dobra odluka koja je značila korak naprijed za grad i međunacionalne odnose koji su nakon mirne reintegracije napredovali je brisana statutarnim izmjenama 2013. godine kada se izglasalo rješenje da se grad Vukovar izuzme od primjene Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina.

Tek 2015. godine na temelju odluke Ustavnog suda koje je ukinulo „izuzeće“ Gradsko vijeće Grada Vukovara je izglasalo danas važeća rješenja i samo sebe obvezalo 'najkasnije svake druge godine dopunjavati Statutarnu odluku kojom se manjini priznaju prethodno dogovorena nova prava', što se nikad nije realiziralo.

U slučaju brisanja statutarnih odredbi o srpskom jeziku i ćiriličnom pismu uspostavila bi se loša praksa brisanja manjinskih prava čim broj neke manjine padne ispod zakonskog praga, a negdje će se ta prava ostvarit u svojoj punini kako je zakonom i konvencijama propisano. Da li brisati pravo na jezik i pismo koje se živi u praksi nakon 40 ili 50 godina primjene?

Jezik je važan aspekt kulturnog identiteta svakog naroda, svake manjine i neosporno je dio identiteta lokalne sredine, općine ili grada u kojem žive. Brisanjem jezičnih prava, briše se dio identiteta grada koji više ne odražava svoj multietnički lokalni identitet i jednoj skupini građana se poručuje da izražavanje tog identiteta nije poželjno.

Krajem godine obilježavamo 20 godina od donošenja Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina koji je donesen u kontekstu početka pristupanja Republike Hrvatske članstvu Evropske unije, a obljetnica se poklapa s daljnjim iskoracima u integracijama, ulaskom u Schengen i eurozonu.

Pozitivna i ohrabrujuća poruka za taj jubilej i za budućnost grada bi bila odluka Gradskog vijeća Vukovara da zadrži propisanu razinu prava na jezik i pismo za 29,73% građana koji žive u Vukovaru", piše Milošević.

Politika

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više