>

novosti logo

Društvo Društvo

Brodogradilište rezalište

Dobro poznate parole u Puli – dokapitalizacija i restrukturiranje ‘nemaju alternativu’: Restrukturiranje Uljanika vodit će ista ona uprava koja je 2016. omogućila porinuće tek četiri od predviđenih devet brodova, što je glavni razlog ogromnog minusa

S nedavnom, zakašnjelom isplatom plaća stanje u pulskom brodogradilištu Uljanik nipošto nije riješeno. Štoviše, posljednjih dana krenulo se u proces restrukturiranja i dokapitalizacije, što u Hrvatskoj u pravilu znači – gubitak radnih mjesta. Prve procjene kažu da će od oko 4.000 radnika najmanje svaki četvrti ostati bez posla, a ako toj brojci pridružimo dio od 2.000 zaposlenih kod kooperanata, još je jasnije kakva se tragedija valja na pulskom navozu.

Također je tipično hrvatski da će restrukturiranje, takva je odluka Nadzornog odbora, voditi ista uprava predvođena predsjednikom Giannijem Rossandom koja ja zaslužna za to da je ova nekad uspješna kompanija lani došla do financijske dubioze u Uljaniku d.d. od 245 milijuna kuna, a u cijeloj Uljanik grupi od 680 milijuna kuna. Ista je to uprava koja je prošle godine omogućila porinuće tek četiri od predviđenih devet brodova, što je glavni razlog ogromnog minusa. Podrazumijeva se da je pritom sebi isplaćivala milijunske bonuse i nagrade za ‘poslovne rezultate’.

Zaključak je, kažu Rossanda i njegovi u tačerističkom stilu, da dokapitalizacija i restrukturiranje ‘nemaju alternativu’. Određen je i raspon novca koji će se upumpati u poduzeća – od minimalno 180 do najviše 302 milijuna kuna. Najviše se očekuje od ‘strateškog partnera’, čak sto milijuna eura. Cijela priča je, sumnjaju sindikalci, i složena kako bi se Uljanikove imovine dokopao netko od zainteresiranih, a već i ptice na grani pjevaju da je prvi među njima Danko Končar, čija je Kermas energija uputila pismo namjere. Rekao je Končar tim povodom da je Uljanik za njega ‘pojam’ i ‘brend’, ‘nešto što ima značaj ne samo u hrvatskoj nego i svjetskoj brodogradnji’, pa bi u simbiozi s Brodotrogirom i finskim Arctechom mogao funkcionirati. Pismo namjere uputila je i talijanska Palumbo grupa, a zanimanje su iskazali nizozemska Damen grupa i talijansko brodogradilište Fincantieri iz Monfalconea.

Tek se stidljivo spominje mogućnost da bi barem dio glavne djelatnosti nepovratno nestao, što se pravda činjenicom da je za stabilizaciju firme nužno restrukturiranje, jer bi se bez njega aktiviralo 569 milijuna eura državnih jamstava. Tek je negdje na rubu prošlotjedne skupštine rečeno da bi se brodogradilište, uz proizvodnju visokosofisticiranih brodova i specijalnih plovnih objekata, trebalo također okrenuti izgradnji zimskog nautičko-servisnog centra za megajahte, u kojem bi se ‘otvorila mnoga nova stručna radna mjesta vezana za zimsko održavanje, servisiranje, opremanje i logistički support brodovima dužine od 30 do 80 metara’. To bi, doduše, značilo 750 radnih mjesta manje u Rijeci i još 350 u Rijeci, ali – da opet citiramo Rossandu koji citira Margaret Thatcher – restrukturiranje nema alternativu.

Mali dioničari su se bunili i rogoborili kako bi uprava trebala dati ostavku jer bi brodogradnja mogla nestati iz Pule zato što se novom vlasniku ništa neće moći uvjetovati, posebno ne zadržavanje osnovne djelatnosti. Rossanda im je odgovorio da se Uljaniku nije javio strateški partner kojeg bi zanimala samo brodogradnja, a ne i druge djelatnosti.

Zato su bili glasni na prosvjedu koji je prošlog četvrtka održan u Puli i na kojem su pred 400 ljudi govorili sindikalci i aktivisti. Pozvali su na jedinstvo i opću mobilizaciju uz protivljenje ‘daljnjem razaranju i rasprodaji Uljanika te uništavanju brodogradnje’. ‘Odluka o dokapitalizaciji zapravo je odluka o privatizaciji’, rekao je sindikalni suborac iz HEP-a Denis Geto, a u ime sindikata koparske luke Borut Olenik je istaknuo kako nema logike da se Uljanik prepusti kapitalističkim moćnicima. Sličan se primjer dogodio u bivšem brodogradilištu u Izoli, gdje su ‘lokalni gazde prodali zemljište uz more i bez milosti ostavili velik broj zaposlenika na cesti’.

1/1