Transport robe željeznicom od Soluna do Budimpešte preko Makedonije i Srbije traje 49 sati, a 180 kilometara dužom prugom preko Bugarske i Rumunjske zamalo duplo kraće, svega 26,5 sati. Razlog djelomice leži u lošim prugama na tom dijelu bivšega jugoslavenskoga željezničkoga koridora 10 te u umrtvljenim srpskim i makedonskim državnim željeznicama. Glavni je problem ipak u carinskim procedurama koje se primjenjuju na granicama između članica i nečlanica EU-a, pa tako i na makedonsko-srpskoj granici, a traju oko 25 sati, kojih nema na prugama što prolaze samo teritorijem Unije.
Srbija svoje probleme s lošom željeznicom već neko vrijeme rješava uz pomoć MMF-a i Svjetske banke, koji bdiju nad restrukturiranjem državnoga željezničkog poduzeća, ali i Rusije i njezinih takvih poduzeća koja su modernizirala neke od najugroženijih dionica pruge i donekle obnovile vozni park Željeznica Srbije povoljnim ruskim kreditom vrijednim 800 milijuna eura. U priču o renesansi Željeznice nedavno je ušetala i Kina u sklopu svoje megainicijative ‘Jedan pojas, jedan put’, moderne verzije Puta svile. Kina je, naime, Srbiji i Mađarskoj ponudila financiranje i sudjelovanje u izgradnji brze pruge Beograd – Budimpešta, ali i u modernizaciji pruge od Beograda do Soluna, jer nakon preuzimanja grčkih luka Pirej i Solun planira željeznički koridor 10 pretvoriti u južni ulaz za robnu razmjenu s Europom.
Glavni cilj novoga kineskoga transportnog puta je povezivanje Kine, srednje Azije, Rusije i Europe, a procjenjuje se da će Kina u taj projekt uložiti više od 2,5 bilijuna eura. Stoga ne čudi da se početkom ovoga tjedna na pekinškom forumu ‘Jedan pojas, jedan put za međunarodnu suradnju’ okupilo 28 šefova država i vlada te još stotinjak ministara i drugih dužnosnika; riječ je o projektu višestruko većem i ambicioznijem od svojedobnog Marshallova plana, kojim je SAD-a s oko 120 milijardi ulaganja sudjelovao u obnovi Europe razorene Drugim svjetskim ratom. Kineskom predsjedniku Xi Jinpingu na noge su došli Putin, Erdogan, Lukašenko te šefovi srednjoazijskih država i vlada, ali i Poljske, Češke, Mađarske, Grčke, Španjolske, Švicarske… Pridružio im se i srpski premijer/predsjednik Aleksandar Vučić.
Uoči održavanja foruma u Pekingu, kineski ambasador u Beogradu Li Manchang u intervjuu za kineske medije procijenio je da će vrijednost kineskih investicija u aktualne i najavljene projekte u Srbiji biti oko deset milijardi dolara. Li Manchang je poručio da su srpski čelnici blagovremeno prepoznali potencijale kineske inicijative i nakon potpisivanja memoranduma o suradnji 2015. silno nastojali iskoristiti priliku koja im se ukazala. Da u tome uspijevaju, svjedoče već izgrađeni Pupinov most na Dunavu, Hestilovo preuzimanje Željezare Smederevo, rekonstrukcija Termoelektrane Kostolac i planovi za izgradnju njezinog novog bloka, započeti radovi na dvjema dionicama autoceste prema Crnoj Gori i na beogradskoj obilaznici, radovi na obnavljanju i poboljšanju objekata za pročišćavanje otpadnih voda i toplovodne mreže Beograda, ulazak pojedinih kineskih kompanija u srpsku poljoprivredno-prehrambenu industriju i otvaranje regionalne podružnice Kineske banke u srpskom glavnom gradu.
Čini se da su ambicije Srbije i veće od tih deset milijardi dolara o kojima govori Li Manchang. Nakon potpisivanja memoranduma s kineskim partnerima o izgradnji preostalih dionica autoceste od Čačka do granice s Crnom Gorom (ukupne dužine 140 kilometara i vrijedne 2,1 milijardu eura) i izgradnji fruškogorske autoceste Novi Sad – Ruma (dužine 123 km i vrijedne oko 400 milijuna eura), vicepremijerka i ministrica graditeljstva i prometa Zorana Mihajlović u Pekingu je objavila da bi ukupna vrijednost realiziranih i ugovorenih kineskih investicija u Srbiji mogla biti gotovo 15 milijardi eura. Najveća među njima je izgradnja brze željezničke pruge Beograd – Budimpešta, koja bi trebala započeti koncem ove godine. Srbija je za svoj dio pruge sve dogovorila s kineskim partnerima, a čeka se samo da Europska komisija odobri izgradnju mađarskog dijela pruge, nakon što provjeri jesu li mađarsko-kineski ugovori usklađeni s europskim pravilima.
Usto, Vučić i njegov ministarski tim u Pekingu nastoje finalizirati i ugovore o realizaciji drugih projekata koje već neko vrijeme nude kineskim partnerima, odnosno onih za koje su zainteresirane pojedine kineske kompanije. Najvažnije je eventualno kinesko preuzimanje RTB Bora, izgradnja industrijskog parka uz Dunav kao začetak ‘trećeg Beograda’, ulaganja Huaweija u informatizaciju srpskog obrazovanja i državne uprave, otvaranje direktne zračne linije između Beograda i Pekinga ili nekoga drugoga kineskoga megalopolisa, eventualno kinesko preuzimanje beogradskog Aerodroma Nikola Tesla, PKB Beograda, Galenike, Ikarbusa…
Srbija je očito postala važan kotačić u kineskoj megainicijativi i već sada je jasno da će značajan dio svojih infrastrukturnih i drugih ekonomskih problema rješavati u suradnji s tom zemljom i zahvaljujući investicijama njezinih državnih i privatnih kompanija. No podatak da se roba iz Soluna preko Makedonije i Srbije puno sporije prevozi nego preko Bugarske i Rumunjske zorno govori o tome da će i nakon modernizacije svoje željeznice Srbija transportne i ostale probleme morati rješavati i u dogovoru s Europskom unijom. Naime, ako u dogledno vrijeme ne postane članicom Unije ili ako u pristupnim pregovorima ne pronađe i ne dogovori prijelazna rješenja koja će olakšati i skratiti trajanje carinskih procedura, i tako modernizirana željeznica kaskat će za konkurencijom iz europskog susjedstva.
Doduše, Vučić je srpskim novinarima prenio zaključak mađarskog premijera Viktora Orbana koji je, reagirajući na brojnost šefova država i vlada na forumu u Pekingu (pa i onih iz EU-a, premda su ondje bili u manjini), kazao da ‘gravitacija vuče na kinesku stranu’. I čelnici Privredne komore Austrije javno su prozvali svog ministra gospodarstva koji je zbog previranja u koalicijskog vladi u posljednji tren odustao od puta u Peking i time ugrozio interese austrijskih kompanija u poslovanju s Kinom, kao i samo njihovo sudjelovanje u inicijativi ‘Jedan pojas, jedan put’.
Otvarajući forum, Xi Jinping je ponovio svoje stavove o nužnosti izgradnje novoga svjetskoga multipolarnog poretka, kojem bi u fokusu bila suradnja i povezivanje država i naroda te njihovih ekonomija. Ekonomskoj i sveukupnoj međunarodnoj suradnji dao je izričitu prednost pred protekcionizmom, čijim je najglasnijim zagovornikom postao Donald Trump. I većina članica EU-a s podozrenjem gleda na novi Put svile i kinesku ideju novoga svjetskog poretka. Strah od ‘gravitacije koja vuče na kinesku stranu’ još će dugo na životu održavati protekcionističke mjere u ekonomskim i trgovinskim odnosima Unije i Kine, ali i u odnosima s kineskim partnerima iz Europe koji su gorljivije prigrlili taj megaprojekt jer u njemu vide opipljivu šansu za svoj ekonomski i sveukupni razvoj. I Srbija se našla u tom društvu: kineske investicije dramatično će poboljšati njezinu infrastrukturu i potaknuti razvoj ekonomije, pa i ubrzati transport robe preko njezina teritorija, ali bez članstva u EU-u ono što dobije u suradnji s Kinom mogla bi izgubiti ostajući s one strane granice Unije i njezina tržišta.
