Novosti

Politika

Čas za novi Srbijagas

U akciju zavođenja reda u javnim poduzećima među prvima je krenula ministrica Zorana Mihajlović, koja je moćnog direktora Srbijagasa izbacila sa sastanka jer je na njega došao sam. Poručila je da je "energetika sektor u kojem država i građani treba da zarađuju na tome, a ne da se bogate pojedinci"

Large daska

Dušan Bajatović udaljen je sa sastanka s ministricom Mihajlović (foto Ministarstvo rudarstva i energetike RS)

Jedan od prvih poteza nove stare vlade Ane Brnabić bilo je donošenje uredbe kojom se direktorima javnih poduzeća nalaže da joj dostave precizne planove poslovanja u sljedećoj i u naredne dvije godine. Poslovodstva javnih poduzeća dužna su Vladi kontinuirano dostavljati i izvještaje o svim svojim prihodima i rashodima, odnosno o plaćama, troškovima putovanja, sponzorstvima, trošenju državnih subvencija, o broju i strukturi zaposlenih, novom zapošljavanju... Paralelno s donošenjem Vladine uredbe, alfa i omega srpske državne vlasti, Aleksandar Vučić, najavio je velike promjene u javnim poduzećima. Vučić vjeruje da će te promjene biti i brze jer "često su se u tim preduzećima dešavale situacije koje je trebalo na vreme menjati, a uglavnom nije". Promjene u javnim poduzećima najavila je i premijerka Ana Brnabić, pa i one kadrovske.

Među prvima je u akciju zavođenja reda u javnim poduzećima u svom resoru krenula ministrica energetike i rudarstva Zorana Mihajlović, koja se u taj resor vratila nakon što je u prošlom mandatu kao ministrica uspješno vodila resor građevinarstva i prometa. Zube je prvo pokazala moćnom direktoru Srbijagasa Dušanu Bajatoviću, potjeravši ga sa sastanka u ministarstvu jer je na njega došao sam, bez podređenih mu direktora sestrinski poduzeća Srbijagasa, unatoč zahtjevu da i oni na njemu sudjeluju i osobno polože račune o poslovanju poduzeća kojima upravljaju. Kako je Bajatović visokopozicionirani funkcioner Dačićevog SPS-a, predsjednik njegove vojvođanske organizacije, ministrica Mihajlović očito je htjela pokazati da nije impresionirana zaštitnim stranačkim plaštem kojim se Bajatović ogrnuo i pod koji je htio skloniti podređene mu direktore poduzeća u vlasništvu ili suvlasništvu Srbijagasa.

Taj konflikt, međutim, nije se zadržao samo na odmjeravanju snaga i propitivanju koalicijskih odnosa između Vučićevog SNS-a i Dačićevog SPS-a, nego je još više privukao pažnju zbog toga što je Srbijagas glavni partner ruskom Gazpromu u njegovim plinskim poslovima u Srbiji, a Bajatović u srpskoj javnosti slovi kao direktor s jakim ruskim zaleđem još od 2008., kad je postavljen za direktora Srbijagasa, a pogotovo nakon što je godinu dana kasnije s Gazpromom potpisao ugovore o zajedničkoj izgradnji plinovoda Južni tok i skladištu plina Banatski Dvor. Aranžmani s Gazpromom Bajatoviću su priskrbili i mjesečnu plaću od oko 200 tisuća eura, koja je zbog svojeg astronomskog iznosa za srpske prilike dodatno svjedočila da mu zbog ruske zaštite nitko u Srbiji ništa ne može.

Komentirajući izbacivanje Bajatovića sa sastanka koji je vodila, ministrica Mihajlović hladnokrvno je poručila da je "energetika sektor u kojem država i građani treba da zarađuju na tome, a ne da se na tome bogate pojedinci" i dodala: "Znam da će biti raznih napada na mene i pokušaja medijskih manipulacija. Na to sam navikla, jer dok se ja protiv toga borim, mislite li da će taj neko tek tako to da pusti i ćuti, a ugrožena mu je zarada? Važno je da građani veruju u Vladu Srbije i u mene, koja ću nastaviti da se borim za ovaj sektor i da ga učinim vodećim u Srbiji, jer je to u interesu naše zemlje i naših građana. Što bi se reklo, sve sam rekla. Zaista me ne zanima ko je direktor. Kao potpredsednici Vlade i resornoj ministarki rudarstva i energetike dužnost mi je i patriotska obaveza da radim u interesu svoje države i naših građana."

Pritom ministrica ne krije da u poslovanju Srbijagasa ima mnogo problema, pogotovo u njegovim tvrtkama kćerima (Transportgasu, Gastransu, Sogasu...) od kojih su neke u suvlasništvu Gazproma. I premda Zorana Mihajlović tvrdi da je "interes samo jedan: energetska stabilnost Srbije. I to važi za svako preduzeće, EPS, EMS, Resavicu i ostale. Energetika treba da nam donese dobitke i profit, a ne gubitke", u medijima je njezino discipliniranje Bajatovića uglavnom protumačeno kao sukob američkog favorita s ruskim, jer ministrica slovi kao zagovornica američkih energetskih interesa u Srbiji i na Balkanu. Taj glas je prati otkako je bila savjetnica Đinđićevog potpredsjednika vlade Miroljuba Labusa, a osnažen je nakon što je 2013., u svom prvom mandatu ministrice energetike, osnovala antikorupcijski tim koji je trebao istražiti malverzacije u Srbijagasu čiji je direktor i tada bio Dušan Bajatović. No to se nije dogodilo, a Mihajlović je ubrzo prebačena u resor građevinarstva i prometa.

U međuvremenu, sredinom prošle godine Vlada Srbije otpisala je cjelokupni dug u iznosu od 1,2 milijarde eura koji je Srbijagas imao prema državi. No i nakon toga Srbijagas je kao poduzeće u stopostotnom državnom vlasništvu nastavio proizvoditi gubitke i izgleda da je došlo vrijeme da Vlada i resorno ministarstvo tome stanu na kraj, ne samo u Srbijagasu nego i u većini drugih javnih i državnih poduzeća na čelu s Elektroprivredom Srbije (EPS) kao najvećim gubitašem među njima. I u svim dosadašnjim aranžmanima s MMF-om restrukturiranje i reformiranje javnih i državnih poduzeća imali su posebno mjesto, ali to nije pomoglo da se upravljanje u njima i njihovo poslovanje popnu na zelenu granu. MMF je i lani konstatirao da u Srbiji još uvijek nije utvrđen točan broj svih javnih i državnih poduzeća koja su u vlasništvu ili suvlasništvu državne i lokalnih vlasti. Jedan od poznatih podataka koje je objavila Agencija za privredne registre kaže da su javna poduzeća u prošloj godini imala oko pet milijuna eura gubitka i to uz 244 milijuna eura državnih subvencija, a da je u 2019. godini od ukupno 549 javnih poduzeća, u kojima je zaposleno 115,5 tisuća radnika, njih 134 poslovalo s gubicima.

Jedan od žešćih kritičara vlasti Vučićevih naprednjaka, ekonomist Ljubomir Madžar, slaže se da su javna poduzeća "rak-rana na telu srpske privrede", a uvjeren je i da najnoviji pokušaj Vlade i njezina uredba neće uroditi plodom. "Ova uredba je očajnički pokušaj da se proklamacijom popravi nešto što se sa njima nije moglo postići na drugi način", smatra Madžar. I drugi analitičari procjenjuju da će uvođenje reda u javnim i državnim poduzećima biti neuspješno sve dok se ona ne prestanu tretirati kao izborni plijen stranaka na vlasti koje ih koriste kao svoju kasicu-prasicu i poligon za uhljebljivanje svojih članova i dužnosnika. U prilog toj tvrdnji idu i podaci koje je prikupila nevladina organizacija Transparentnost Srbije (TS). Naime, TS tvrdi da je i aktualna vlast u dosadašnjim mandatima kršila zakonsku proceduru o izboru direktora javnih poduzeća jer "zakon je jasan da se direktori biraju na javnom konkursu i da su kriterijumi za ljude koji konkurišu pre svega stručnost. Od 34 republička preduzeća samo u devet postoje direktori koji su imenovani nakon sprovedenog konkursa, u 22 su vršioci dužnosti, dok za tri nije bilo moguće naći podatke". Zato u TS-u zaključuju da "ako se nastavi ovakva praksa, onda je poštenije da Vlada ili poslaničke grupe predlože amandman kojim će se odredbe Zakona o konkursu zameniti odredbom prema kojoj Vlada imenuje direktora javnog preduzeća na osnovu koalicionog sporazuma političkih stranaka koje čine Vladu".

Dio analitičara ipak smatra da će do promjena u upravljanju i kadrovskoj politici u javnim i državnim poduzećima doći pod pritiskom iz MMF-a i Svjetske banke, a ponajprije zbog pristupnih pregovora s Europskom unijom i usklađivanja s njezinim direktivama koje se odnose na funkcioniranje tih poduzeća. Premijerka Ana Brnabić ovih je dana izjavila da Srbija u procesu pristupanja EU-u nema plan B, pa Vladina uredba o javnim poduzećima i oštar start ministrice Mihajlović na direktora Bajatovića i poslovodstva drugih javnih poduzeća u njezinom resoru doista mogu biti znak da je kucnuo čas da Srbija i taj dio svojih obaveza u pregovorima o članstvu u EU-u ubrzano počne realizirati. Premda i bez toga srpske vlasti imaju dosta razloga da uvedu red u njihovo poslovanje, jer osim što se procjenjuje da je vrijednost njihove ukupne poslovne imovine 22 milijarde eura, na subvencioniranje njihova poslovanja odlazi 2,2 posto BDP-a, što je pretežak teret i za zemlje razvijenije od Srbije.

Potražite Novosti od petka na kioscima.
Informacije o pretplati pronađite ovdje.

Politika

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više