>

novosti logo

Cirkuska sudnica suca Turudića

Suđenje Sanaderu utječe na raspoloženje birača, pa će i ponovljeni postupak vjerojatno biti natopljen različitim političkim interesima. Ima li u zagrebačkom Županijskom a potom i u Vrhovnom sudu sudaca imunih na politizaciju, tek će se vidjeti

Odluka Ustavnog suda da ukine presude Ivi Sanaderu u slučajevima Hypo i Ina-Mol i propiše novo suđenje još je jedan dokaz da građani u domaće sudnice ulaze kao da su došli u kockarnicu i ondje zaigrali rulet. U sudnici suca Ivana Turudića bivšem premijeru sudilo se zbog primanja mita, a osuđen je kao ratni profiter i državni štetočina i tek potom kao službena osoba, koja je primila mito kako bi utjecala da Vlada prihvati kredit Hypo banke za kupnju ambasade u Beču, odnosno da omogući Molu uvećanje udjela u vlasništvu Ine, ali i Inu oslobodi balasta neprofitabilnoga plinskog biznisa.

Ustavni je sud zaključio da je sudac Turudić prekršio Sanaderova ustavna prava na pravično suđenje, na primjenu pravila o blažem zakonu te na pravnu utvrđenost kaznenog djela, i zatražio da se u ponovnom postupku dosljedno poštuju ta i druga njegova ustavna prava. U suštini, naložio je sucu Turudiću i njegovim istomišljenicima iz Vrhovnog suda da izbace politiku iz svojih sudnica i Sanaderu sude zbog primanja mita u zakonitom postupku sukladnom Ustavu te međunarodnim konvencijama i standardima koje je Hrvatska preuzela. U procesu u slučaju Hypo, Županijski sud u Zagrebu i Vrhovni sud, po odluci Ustavnog suda, moraju objasniti zašto Sanaderu nisu sudili po slovu Kaznenog zakona iz 1991. (koji je vrijedio kad je navodno uzeo mito od čelnika austrijske banke), nego su mu sudili po odredbama kaznenih zakona iz 1997. i 2011. godine; to su mogli učiniti samo ako su time štitili Sanaderovo pravo na primjenu blaže kazne i nikako drukčije. Osim toga, iako su Turudić i vrhovni suci očito slijedili političku logiku zakonodavca da ustavnim promjenama i donošenjem novog zakona ukinu zastaru kaznenih djela ratnog profiterstva i pretvorbene pljačke, Ustavni je sud odlučio da to vrijedi samo za djela koja već nisu otišla u zastaru kad su Vlada i parlament 2010. promijenili Ustav i donijeli novi zakon – u suprotnome, otvorila bi se breša kroz koju bi se zastara kao takva i u brojnim drugim kaznenim djelima mogla unedogled ukidati ali i uvoditi, ovisno o političkim i inim prilikama. Također, Županijski sud i Vrhovni sud u ponovljenom postupku moraju uvjerljivije obrazložiti kako je to Sanader, kad je primio mito od austrijskih bankara, počinio kazneno djelo ratnog profiterstva. Jer, ostanu li pri sadašnjem obrazloženju, i sva druga koruptivna i slična kaznena djela počinjena u razdoblju od 1991. do 1998. mogu (i ne moraju) biti uvrštena u ratno profiterstvo – a ista ta djela već bi u prvim mjesecima 1999. opet bila obična kaznena djela, za koja je nastupila zastara i za koja se više nikome ne može suditi.

Županijski i Vrhovni sud moraju obrazložiti kako je to Sanader, kad je primio mito,  počinio kazneno djelo ratnog profiterstva. Jer zašto onda i sva druga slična kaznena djela počinjena od 1991. do 1998. ne bi bila uvrštena pod isto

I u slučaju Ina-Mol, po sudu Ustavnog suda, prekršena su Sanaderova ustavna prava na pravično suđenje i na pravnu utvrđenost kaznenog djela. Sudac Turudić i vrhovni suci uvrstili su bivšeg premijera među službene osobe koja po svojem položaju mogu počiniti kazneno djelo primanja mita, no to nisu nijednom riječju obrazložili, unatoč tome što premijer nije uvršten u zakonski registar službenih osoba (pa je logično da nije dovoljno podrazumijevati da u njega pripada, nego je nužno precizno obrazložiti zašto). To što je sudac Turudić izrijekom Sanaderu presudio i kao predsjedniku HDZ-a, kao službenoj osobi koja je primila mito, po Ustavnom je sudu nedopustivo, jer u parlamentarnim demokracijama predsjednici stranaka ne mogu i ne smiju po svojoj funkciji biti službene osobe.

U čemu je kvaka? Sudac Turudić je presudio, a vrhovni suci potvrdili da je Sanader bio ‘arhitekt’ modela vladanja u Vladi i HDZ-u u kojima je njegova riječ bila prva i posljednja, pa je zato i bilo moguće da ugovori i uzme deset milijuna eura mita od Mola, a potom, zahvaljujući svojoj despotskoj poziciji, nametne stranci i Vladi prihvaćanje ugovora koji koristi Molu, a šteti hrvatskim državnim interesima. Drugim riječima, Ustavni sud podsjeća da se Sanaderu sudilo zbog primanja mita, a ne radi toga je li bio ‘arhitekt’ autoritarnog modela vladanja u HDZ-u, Vladi i parlamentu ili je, primjerice, samo bio među boljim Tuđmanovim učenicima, koji su od njega učili kako treba upravljati strankom i državom (a i većina članova HDZ-ova vodstva preferirala je upravo takav, tuđmanovski model upravljanja strankom i državom, jer se, navodno, povijesno dokazao i pokazao kao najbolji za hrvatske nacionalne i državne interese).

Kako sudac Turudić, uz podršku vrhovnih sudaca, voli u svoju sudnicu uvoditi politiku, osim što je Sanadera proglasio autoritarnim vođom kojega su članovi Vlade i stranačkog vodstva bili prisiljeni slijepo slijediti, potrudio se dokazati i da je ugovor s Molom, koji je nametnuo HDZ-u i Vladi, nanio štetu hrvatskim državnim interesima, a potom je i štetnost ugovora pretočio u dokaz da je Sanader uzeo mito od Mola: mađarska kompanija, valjda, ne bi davala mito da je ugovor bio i za Hrvatsku povoljan, a ne samo za njezine kompanijske interese. Ustavni sud smatra da je Turudić time prekršio Sanaderovo ustavno pravo na pravično suđenje, jer o štetnosti ugovora ne odlučuju suci, nego Vlada i parlament, a pogotovo je nedopustivo da navodna ili stvarna štetnost ugovora bude jedan od dokaza da je Sanader uzeo mito. Sanaderu ste sudili zbog kaznenog djela primanja mita, poručuje Ustavni sud Županijskom i Vrhovnom sudu, pa ste dužni dokazati i presuditi da je uzeo deset milijuna eura mita i samim tim činom naštetio hrvatskim interesima. Za sudski postupak protiv Sanadera zbog primanja mita nije bitno je li ugovor s Molom štetan ili dobar za Hrvatsku; i da je dobar, on bi zaglavio u zatvoru zbog uzimanja mita. Uostalom, bivši premijer Nikica Valentić na suđenju je tvrdio da je kredit koji je njegova Vlada, u Sanaderovom aranžmanu, dobila od Hypo banke bio izuzetno povoljan za Hrvatsku, pa je Sanader ipak osuđen zbog primanja mita od austrijskih bankara.

Ukratko, Ustavni sud poručio je Županijskom i Vrhovnom sudu da su od suđenja Sanaderu dobrim dijelom napravili politički cirkus te naložio da u ponovljenom postupku to cirkusiranje izbace iz sudnica. Sudeći, međutim, po reakcijama anonimnog izvora iz Županijskog suda u Zagrebu, po kojem odluka Ustavnog suda o poništenju presude Sanaderu uoči izbora ide u prilog skorašnjim izbornim gubitnicima (čitaj: vladajućoj Kukuriku koaliciji), jer će gubitak izbora navodno moći pravdati skidanjem koruptivne i pljačkaške stigme ne samo sa Sanadera nego i s HDZ-a, politički cirkus do daljnjega će ostati utaboren u hrvatskim sudnicama, pogotovo onoj u kojoj će se opet suditi Ivi Sanaderu. Kad se tome dodaju i pucnji koji su se iz različitih političkih krugova odmah počeli ispaljivati prema Ustavnom sudu zbog ukidanje presuda Sanaderu u slučajevima Hypo i Ina-Mol, politika neće tako lako iz svojih ralja pustiti sudske postupke, osobito one koji povratno i na nju bitno utječu. I bez izbora, suđenje Sanaderu je postupak koji direktno utječe na raspoloženje birača, pa će i ponovljeni vrlo vjerojatno i dalje biti natopljen različitim političkim interesima; o sucima će ponajviše ovisiti hoće li te interese ovaj put uspjeti ostaviti pred vratima sudnica. Sanaderovi odvjetnicu ne vjeruju da je sudac Ivan Turudić za to sposoban, pa su već najavili da će tražiti da ne sudi u ponovljenom postupku, a ima li u Županijskom sudu u Zagrebu, a potom i u Vrhovnom sudu, sudaca imunih na politizaciju postupka, pokazat će se, po nalogu Ustavnoga suda, za neko vrijeme. Živi bili, pa vidjeli.

1/1