Novosti

Politika

Čovićevi galamdžije

Iako će odnosi snaga u parlamentima biti izmijenjeni u usporedbi sa prethodnim mandatom, izvjesno je kako ključevi nove vlasti u BiH ostaju u rukama SDA, HDZ-a BiH i SNSD-a. ‘Koliko ja znam, HDZ će praviti galamu i na kraju potrčati u vlast. Potrčali su 2014. i 2012., potrčat će opet’, rekao je Komšić koji je potukao Čovića u utrci za Predsjedništvo

Zatvaranjem biračkih mjesta u nedjelju, 7. listopada završen je prvi čin političke drame u koju Bosna i Hercegovina tek treba da uđe, a u kojoj će se stvarati savezi i koalicije, dijeliti vlast na kantonalnim i entitetskim razinama te napokon formirati državni parlament i Vijeće ministara. Taj će proces biti mukotrpan i dugotrajan jer apsolutnih pobjednika nema, kao što ih nije bilo u postratnoj historiji Bosne i Hercegovine, a i zato što po važećim zakonima u toj zemlji nije moguće raspisati izvanredne izbore. Slijede razgovori i pregovori svih sa svima, stvaranje saveza i (ne)principijelnih koalicija, u kojima će posljednju riječ imati postizborna aritmetika jer je već sada jasno da vlast neće graditi programske, već matematičke koalicije.

Jedna građanka Mostara izrazila je u tv anketi otvorenu bojazan da Komšić neće biti njen predstavnik u Predsjedništvu. ‘Mislite li da Komšić ne može biti vaš predstavnik?’ upitao ju je novinar. ‘Ma ne!’ odgovara ona. ‘Mislim da može, ali neće’

Unatoč postojanju ustavnih i zakonskih rokova, sigurno je da će i ovoga puta oni biti probijeni. Odnosno, čak i kad parlamenti i skupštine ispoštuju ustavne i zakonske rokove koji se odnose samo na zakazivanje konstituirajućih sjednica i verifikaciju mandata novoizabranim zastupnicima, u pravilu se dešava da se ne poštuju odredbe o izboru rukovodstva i radnih tijela parlamenata, što se smatra konačnim konstituiranjem zakonodavnog organa. Da bi se oformila vlast na državnoj razini, potrebno je najprije konstituirati zakonodavna i izvršna tijela na razinama entiteta i kantona. U Republici Srpskoj će taj proces teći relativno glatko, zahvaljujući nadmoćnoj pobjedi Dodikovog SNSD-a, dok je u Federaciji BiH to znatno kompliciranije, imajući u vidu zamršene međustranačke i međunacionalne odnose u skoro svim kantonima, kao i za HDZ neprebolnu činjenicu da je Željko Komšić potukao Dragana Čovića u utrci za Predsjedništvo. Kad je Komšić 2010. posljednji put odnio pobjedu na izborima, konstituiranje Parlamenta BiH potrajalo je šest i pol mjeseci nakon što je Centralna izborna komisija (CIK) potvrdila izborne rezultate, dok je formiranje Parlamenta Federacije BiH potrajalo blizu pet mjeseci, i to u nepotpunom sastavu, bez delegata iz kantona sa hrvatskom većinom. Potom su uslijedile blokade i osporavanja legitimiteta, što je također trajalo mjesecima.

Iako će odnosi snaga u parlamentima biti izmijenjeni u usporedbi sa prethodnim mandatom, izvjesno je kako ključevi nove vlasti ostaju u rukama SDA, HDZ-a BiH i SNSD-a, za koje se može reći da su relativni pobjednici izbora. Uz manje od deset posto neprebrojanih glasačkih listića rezultati su manje-više jasni i teško da će se u narednim danim značajnije mijenjati, unatoč pozivima iz pojedinih poraženih stranaka za ponovnim prebrojavanjem glasova. Vukota Govedarica, kandidat za predsjednika Republike Srpske i lider Srpske demokratske stranke (SDS), još uvijek nije priznao poraz, kao ni kandidat Partije demokratskog progresa (PDP) za Predsjedništvo BiH Mladen Ivanić, pa obojica zahtijevaju ponovno brojanje glasova. ‘Pokraden sam na najbrutalniji način i sa Dodikom nema razgovora o saradnji. Ognjen Tadić je prećutao izbornu krađu 2014. godine, ja neću’, poručio je Govedarica na svojoj posljednjoj konferenciji za tisak u Banjoj Luci, optužujući Dodikov SNSD za izbornu krađu putem nevažećih listića, kojih je bilo preko 40 tisuća. ‘Ove izbore su dobili brojači, a ne glasači. Ja sam izabran glasovima, a ne brojanjem. Tražimo da se uradi prebrojavanje svih glasova koji su došli u CIK’, rekao je.

U državnom Predsjedništvu u narednom će mandatu sjediti kandidati SDA Šefik Džaferović, SNSD-a Milorad Dodik i Demokratske fronte (DF) Željko Komšić. Prema posljednjim podacima CIK-a, Komšić je dobio najviše glasova u Federaciji BiH, više i od Džaferovića, čija je matična stranka osvojila najveći broj glasova za državni i parlament Federacije BiH, i u svim kantonima sa bošnjačkom većinom. I ne samo to, Komšić je dobio skoro tri puta više glasova od svoje stranke, koja je na izborima nastupila u koaliciji sa Građanskim savezom: DF-GS je osvojio malo preko 70 tisuća glasova, a sam Komišić blizu 200 tisuća. No podrška Komšiću je izostala, ili je bila sasvim zanemariva, u kantonima sa hrvatskom većinom, koje je on tijekom kampanje uredno zaobilazio. Jedna televizijska anketa na ulicama Mostara zabilježila je i reakciju građanke koja je izrazila otvorenu bojazan da Komšić neće biti njen predstavnik u Predsjedništvu. ‘Mislite li da Komšić ne može biti vaš predstavnik?’ upitao ju je novinar. ‘Ma ne!’ odgovara građanka. ‘Mislim da može, ali neće.’

Kandidat HDZ-a BiH Dragan Čović osvojio je sedamdesetak tisuća glasova manje od Komšića, i u svom prvom obraćanju nakon objavljivanja preliminarnih rezultata nije krio razočarenje činjenicom da su Bošnjaci masovno glasali za Željka Komšića. ‘Ovo je poruka svima, hrvatski narod je poslao poruku da je konstitutivan i da je proevropski. Žalosti me što Bošnjaci to nisu razumjeli i što su se opredijelili drugačije. Mislio sam da to neće uraditi. Mi ćemo u hrvatskom glasačkom tijelu imati 80 posto. Ne mogu Bošnjaci Hrvatima birati legitimne predstavnike, to je put nazadovanja, to nije evropski put. To je poruka i predstavnicima međunarodnih institucija. Trudili smo se da izmijenimo izborni zakon. Sada se vidi kada je prevaga u rukama najmnogobrojnijeg naroda. Vjerujem da će među Bošnjacima biti razumijevanja, jer to nije dobro za bošnjački narod i BiH i to može izazvati neviđenu krizu. Svjesni smo te odgovornosti’, poručio je Čović.

Široka koalicija koju predvodi HDZ odnijela je ubjedljivu pobjedu u kantonima sa hrvatskom većinom te će HDZ neizostavno morati biti dio parlamentarne većine i na državnoj i na federalnoj razini. To je, uostalom, sarkastično primijetio Komšić u svom prvom gostovanju na BHRT-u nakon izbora. ‘Koliko ja znam, HDZ će praviti galamu i na kraju potrčati u vlast. Potrčali su u vlast 2014. i 2012. godine, kada ih je Lagumdžija uveo u vlast, potrčat će opet’, rekao je Komšić, ističući da ne stoje priče kako nije legitimno u državnom Predsjedništvu. ‘Poštujem Ustav i zakone, koji su mi i dopustili da se kandidujem i budem izabran’, rekao je Komšić.

Pojedinačno, najviše glasova na izborima osvojio je Milorad Dodik, u utrci za Predsjedništvo BiH – 328.072 prema podacima CIK-a, s tim da je prebrojano 92 posto listića. On je najavio vođenje ‘čvrste politike’, uz devizu ‘Republika Srpska prije svega’, kao i to da će ‘u Predsjedništvo unijeti zastavu RS-a’, iako su takvu zastavu uredno koristili svi dosadašnji članovi kolektivnog šefa države iz Republike Srpske. Njegova najbliža suradnica Željka Cvijanović postala je novom predsjednicom RS-a, prva nakon Biljane Plavšić. U izborima za državni parlament SNSD se pokazao najjačom strankom, uz potporu nešto manju od 40 posto biračkog tijela, pa će bez te stranke biti nemoguće formirati vlast na državnoj razini, dok će u Republici Srpskoj također s lakoćom sačuvati vlast, u suradnji sa koalicionim partnerima iz Demokratskog narodnog saveza (DNS) i Socijalističke partije (SP). Oporbeni SDS je dobio 25 posto glasova, a njihov koalicijski partner Partija demokratskog progresa oko 12 posto na državnoj razini, dok na entitetskoj skupa imaju oko 30 posto, nedovoljno da ozbiljno ugroze vladajuću koaliciju.

S druge strane, šokantni gubitak je pretrpio kandidat za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda bošnjačkog naroda, lider Saveza za bolju budućnost BiH (SBB) Fahrudin Radončić, koji nije skupio ni 70 tisuća glasova, unatoč agresivnoj kampanji i medijskoj mašineriji Dnevnog avaza. Naime, sve predizborne procjene sugerirale su da će se između Radončića i Džaferovića voditi mrtva trka, ali se ipak dogodilo da je Radončić osvojio tek koji postotak više od Mirsada Hadžikadića, nezavisnog kandidata koji je na izborima nastupio samostalno, bez ikakve značajnije medijske potpore. K tome, Radončićev SBB je naprosto desetkovan i sveden na ispod sedam posto i na državnoj i na razini Federacije BiH, uz gubitak skoro dvije trećine zastupnika koje su imali u prethodnom mandatu. U nekoj zasebnoj analizi mogli bi se tražiti uzroci ovakvog sunovrata SBB-a, u kojoj bi pod lupom bila činjenica da je stranka bila dio vlasti, a ponašala se uglavnom kao oporba.

Stranke lijeve i građanske orijentacije zabilježile su izvjestan napredak u odnosu na prethodni izborni ciklus, a najveći skok zabilježila je Naša stranka, koja je sada druga po veličini u Kantonu Sarajevo, u kojem je ostvarila premoćnu dominaciju u općinama Centar i Novo Sarajevo. Imat će zastupnike u parlamentima BiH i FBiH sa blizu pet posto osvojenih glasova. Socijaldemokratska partija BiH sada je treća stranka u Federaciji i vrlo je izvjesno da će pokušati učestvovati u vlasti, skupa sa Komšićevim DF-om i SDA. Neke recentne analize pokazuju da će, matematički gledano, učešće DF-a i SDP-a biti neophodno. Već sada se govori o tome da bez SDP-a i DF-a neće biti moguće osigurati minimalnih šest srpskih delegata u Domu naroda Parlamenta Federacije, bez kojeg nije moguće izabrati predsjednika, odnosno potpredsjednika, ali ni vladu Federacije BiH. Slično tome, SDA će morati u nekim kantonima – uključujući Kanton Sarajevo – tražiti suradnju ne samo sa SD-om i DF-om, nego čak i sa nekim manjim strankama, što će otvoriti široku frontu za pregovore i političku trgovinu na svim razinama.

Izborni ciklus će naslijediti izborni cirkus koji će, nesumnjivo, potrajati. I ovoga puta su zabilježene brojne nepravilnosti, od kršenja tajnosti izbora, preko zlouporabe osobnih podataka građana do ponovne pojave ozbiljnog broja mrtvih na glasačkim spiskovima, a da i ne spominjemo nasilnu kampanju koja je prethodila izborima, kao i činjenicu da su i ovi izbori održani prema diskriminatornom izbornom zakonu koji onemogućava kandidiranje bilo kome ko se ne izjašnjava kao Srbin, Hrvat ili Bošnjak, što je dokazano u nekoliko presuda Međunarodnog suda za ljudska prava, od kojih je najpoznatija ona u slučaju ‘Sejdić i Finci protiv BiH’. Branko Petrić, predsjednik CIK-a BiH, rekao je netom po zatvaranju birališta kako su izbori bili fer i korektni. Ta je ocjena prozirna kao napor CIK-a da unaprijedi transparentnost izbornog procesa uvođenjem – prozirnih glasačkih kutija.

Politika

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više