>

novosti logo

Intervjui Intervjui
Piše Ana Brakus

Cristian Pîrvulescu: Rumunjski fundamentalisti uče od hrvatskih

Jedan od ciljeva referenduma o braku je odvajanje rumunjskog društva od Europske unije jer je njezina podrška antikorupcijskim politikama opasna za ovdašnje političare. Zbog toga poput Vladimira Putina nameću temu o "urušavanju" zapadnih društava u kojima navodno dominiraju gejevi

S Cristianom Pîrvulescuom, političkim analitičarom, aktivistom i dekanom bukureštanske Nacionalne škole za političke i upravne studije, razgovarali smo o nadolazećem referendumu kojim se želi ograničiti bračna jednakosti u Rumunjskoj. Pîrvulescu je jedan od pokretača platforme Respect koja okuplja preko stotinu organizacija civilnog društva, inicijativa i građana i koja se od 2016. godine prometnula u vodeću opoziciju ultrakonzervativnom rumunjskom pokretu.

Za samo nekoliko dana, 6. i 7. listopada, održat će se referendum kojemu je cilj izmijeniti rumunjski ustav i u njega unijeti definiciju braka kao isključivo zajednice muškarca i žene. Homofobni referendum stiže nakon što je još 2015. godine Koalicija za obitelj prikupila oko tri milijuna potpisa, značajno više od 500 tisuća koliko je potrebno za raspisivanje referenduma u Rumunjskoj. Koji su argumenti platforme Respect protiv tog referenduma?

Smatramo da nije potrebno mijenjati 48. članak rumunjskog ustava. U njemu se jasno navodi da je obitelj bazirana na slobodno dogovorenom braku između dvoje supružnika, njihovoj jednakosti i na pravu i obvezi roditelja da osiguraju odgoj i obrazovanje djece. Taj članak funkcionira još od 1991. godine, kada je donesen, i nije stvorio nikakve probleme. Trenutno svjedočimo instrumentalizaciji ove teme. I to najprije, kronološki govoreći, od strane onih koji tvrde da su neprijatelji 'liberalnog' društva i takozvane zloupotrebe demokracije i ljudskih prava, a koje inspiriraju religijski fundamentalisti. Svjedočimo i instrumentalizaciji predvođenoj strankama koje čine većinu u parlamentu, a koje ovaj referendum koriste za vlastitu legitimaciju. Ova tema stvara nepotrebne tenzije i kreira umjetne podjele u društvu.

Kreiranje podjela

Zahvaljujući promjenama rumunjskih zakona, samo 30 posto birača treba izaći na referendum, a 25 posto ih treba ispravno ispuniti listić da bi rezultati bili valjani. Tako maleni postotci povećavaju šansu za uspjeh ovog referenduma. Poziva li vaša platforma na bojkot? Kakav rezultat predviđate?

To pitanje naprosto nije prioritet. Temu, koja je sada pretočena u referendumsko pitanje, na agendu su postavili religijski fundamentalisti na koje s jedne strane utječe ruska ortodoksna crkva, a s druge neoprotestanti inspirirani sličnim pojavama u Sjevernoj Americi. Bez masovnog uključivanja stranka i crkava ne bi mogli postići ni izlaznost od 30 posto. Referendum također koristi Liviju Dragneau, predsjedniku Partije socijaldemokrata (PSD) – naravno, pitanje je može li socijaldemokrat uopće podržavati ovakve ideje, ali to je druga priča – koji ga pokušava iskoristiti kako bi ponovno pokrenuo svoju političku karijeru. Njegova stranka u ovome trenutku ima gradonačelnike u više od pola rumunjskih gradova, a kada njima dodamo mobilizacijsku masu koju može proizvesti crkva uz podršku drugih političkih stranaka, potrebna izlaznost može biti postignuta, čak i premašena.

Kako tumačite takav stav rumunjskih socijaldemokrata?

Stranke u Rumunjskoj nisu samo postkomunističke, one su i postideološke te postdemokratske. PSD nikada nije uspio postati socijaldemokratska partija u europskom smislu. Nikada nisu probavili socijaldemokratski univerzalizam, već su uvelike nastavili ići u smjeru nacional-komunizma. S druge strane, lokalna baza, sačinjena od bivših aktivista lokalne komunističke partije i njezinih struktura, nikada nije ni pokušala internalizirati vrijednosti socijaldemokracije. Socijaldemokraciju su koristili samo kao etiketu, a onda im u određenom trenutku nije bilo teško kliznuti u nacionalizam, a kroz populizam i u različite forme ekstremizma.

Dio ste akademske zajednice, a tijekom karijere radili ste i u medijima. Kako se prema referendumu postavljaju mediji i akademska zajednica?

Mediji su podijeljeni. U Rumunjskoj, baš kao i u brojnim drugim takozvanim iliberalnim demokracijama, nezavisnost masovnih medija dovedena je u pitanje. Javni mediji su neutjecajni i nalaze se pod političkom kontrolom, a značajan dio privatnih medija također je pod utjecajem vlasti. Najgore od svega je što se vlasti, ne samo kroz stranke, itekako upliću u referendumsku kampanju. Utjecaj akademije je s druge strane također ograničen, a u njoj, baš kao i u rumunjskom društvu, vladaju podjele.

Prije pet godina i u Hrvatskoj je održan referendum nakon kojeg je u Ustav unesena definicija braka kakva se sada predlaže u Rumunjskoj. Što vidite kao najveće razlike?

Mađarska i Hrvatska su testni poligoni za ovakve politike. U Rumunjskoj se sada koristi akumulirano znanje iz drugih zemalja. Najočitija je razlika što je Rumunjska ruralnija zemlja od Hrvatske i što je ortodoksna. Također, ova umjetno kreirana situacija za svoj cilj ima odvajanje rumunjskog društva od Europske unije jer je njezina podrška antikorupcijskim politikama jako opasna za rumunjske političare. Zbog toga se uključuju u ovu igru i poput Vladimira Putina nameću temu o 'urušavanju' zapadnih društava u kojima navodno dominiraju gejevi. Nakon žestoke kampanje, građane je relativno lako preplašiti takvim narativom. Pitanje LGBT prava koristi se kao politički instrument. Za to vrijeme, u lipnju ove godine, Europski sud pravde presudio je da je brak istospolnih partnera, koji su 2010. u Belgiji sklopili Amerikanac Clai Hamilton i Rumunj Adrian Coman, valjan.

Porast homofobije

Homofobija, koja je u Rumunjskoj na izrazito visokoj razini, baš kao što je to slučaj i sa zločinima iz mržnje, posljednjih se godina sve aktivnije koristi kao instrument za postizanje različitih političkih ciljeva. Kako je to utjecalo na rumunjsku LGBT zajednicu?

Iako nemamo provedeno široko istraživanje, možemo govoriti o medijskim izvještajima koji jasno ukazuju na povećanje napada na LGBT zajednicu proteklih godina, posebno posljednje dvije.

U slučaju hrvatskog i rumunjskog referenduma postoje i brojne sličnosti. Primjerice, netransparentnost u financiranju kampanje, manipulativnost u njezinoj provedbi i korištenje demokratskih institucija i metoda za njihovo urušavanje. U kampanju u Rumunjskoj aktivno se uključila Željka Markić, predsjednica udruge U ime obitelji. U kojoj mjeri je suradnja s drugim zemljama utjecala na aktualnu situaciju u vašoj zemlji?

Ideološka, logistička i financijska pomoć, prema mom mišljenju, uvelike postoji. Kampanja u Rumunjskoj dio je globalnog plana. Slično možemo vidjeti i na primjeru kampanje za predsjedničke izbore u Brazilu. Kampanje su samo skrojene prema određenom kontekstu, ali tema ostaje ista. Uz to, maksimalno su profesionalno izvedene.

Spominjete američke i ruske organizacije koje pružaju pomoć kampanji. Kako vidite njihovu ulogu?

Vrlo su diskretni. Toliko diskretni da i tajne službe teško primjećuju njihov utjecaj. Možda ih štite određene "patriotske institucije". U svakom slučaju, potpunih informacija je malo i one su nestrukturirane. Znamo, primjerice, da američku Internacionalnu obiteljsku organizaciju (IFO) financijski podržava oligarh Konstantin Malofeev, blizak Kremlju, baš kao i suradnici Alexandra Dugina, koji je zadužen za promociju i izvoz 'konzervativne' slike Rusije.

Konstantna podrška postoji među brojnim 'građanskim inicijativama' takvog tipa i ekstremno desnih političkih stranaka. To je vidljivo diljem Europe. U kakvom su odnosu u Rumunjskoj?

U Rumunjskoj za tim nema prevelike potrebe dokle god Partija socijaldemokrata funkcionira na ovaj način. Jasno, to samo doprinosi ideološkoj konfuziji.

Ipak, ekstremna desnica sve je uspješnija u Europi. Što vidite kao temelj tog uspjeha?

Ne bih napuhivao njihov uspjeh u zemljama Zapadne Europe. Naime, u Francuskoj, Nizozemskoj ili Španjolskoj oni su još uvijek manjina. Nije toliko bajan uspjeh ni u Austriji ni Italiji koji baziraju na strahu i frustracijama. Strahu od svega novoga, stranaca, tehnološke evolucije, ali i na društvenoj i političkoj frustraciji koju oni povezuju s europeizacijom i globalizacijom.

Čak i kada to ne uspijevaju samostalno, svoje politike ipak uspijevaju nametnuti do te mjere da ih umjerenije stranke prisvajaju i prilagođavaju svoje programe. To itekako možemo vidjeti na primjeru Mađarske, Poljske i Italije. Utjecaj krajnje desnice vidljiv je u Njemačkoj, ali i Hrvatskoj. Što mislite da nas čeka u skorijoj budućnosti?

Uspjesi koje su za sada postigli nimalo me ne iznenađuju. Populizam koriste kao moćan instrument, ali neonacionalisti mogu uvjeriti samo krajnje razočarane birače. Ponekad uspiju, kao u slučaju Brexita u Velikoj Britaniji, i na tim primjerima šira javnost onda uči. Istočna Europa je delikatnije pitanje i mislim da će se bitke u nadolazećim godinama voditi na polju izbornih sustava i načinima na koji oni dozvoljavaju kreaciju umjetnih većina, kao što je to bio slučaj u Mađarskoj. Na taj će način pokušati preuzeti vlast.

Koje su nadolazeće bitke u Rumunjskoj?

Kao i u drugim dijelovima Europe, novi kulturni i politički trendovi u tijeku su u Rumunjskoj. Antikorupcijski protesti i s njima povezani pokreti svojevrstan su rumunjski Occupy pokret. Iz njih se može izroditi neka nova forma, nastanak nečeg drugačijeg što bi bolje reprezentiralo različite manjine.

1/1