Ni bivši srpski predsjednik Boris Tadić nije mogao izbjeći da komentira zbivanja u Crnoj Gori i u odnosima Beograda i Podgorice nakon što je crnogorski parlament usvojio Zakon o slobodi vjeroispovijesti. U intervjuu ‘Blicu’ prva Tadićeva reakcija na usvojeni zakon je udaranje pljuske Vučiću jer je ‘i u ovom slučaju pokazao ‘odlučnu uzdržanost’ i biće veoma zanimljivo videti da li će biti jednako uzdržan i ukoliko nova vlada tzv. Kosova proglasi naše manastire državnom imovinom, baš kao što se to dešava u Crnoj Gori’. Novinar ‘Blica’ nije pustio Tadića da se zadrži samo na kritici Vučićeve ‘odlučne uzdržanosti’, već ga je priupitao da kaže što je, po njemu, suština konflikta koji je izazvao usvojeni crnogorski zakon. ‘Na površini se radi o zakonskim imovinskim pitanjima verskih objekata, a u suštini o državnom projektu izgradnje crnogorskog nacionalnog identiteta na temelju suprotstavljanja i udaljavanja od srpskog. Međutim, kao što je bilo besmisleno i kontraproduktivno negiranje crnogorskog identiteta, jednako je istorijski besmisleno i crnogorsko odricanje i udaljavanje od srpstva i izmišljanje u tu svrhu posebnog jezika i crkve’, odgovorio je Tadić.
Tadić je reagirao na Vučićeve izjave u kojima je on poručivao da je nakon usvajanja zakona i sukoba koje je ono izazvalo u crnogorskom parlamentu i u pojedinim dijelovima Crne Gore najvažnije sačuvati mir u Crnoj Gori, ali je izrazio i ‘zabrinutost i nadu da će svetinje Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori biti sačuvane’. Vučić je pojasnio i kako će reagirati srpske vlasti. ‘Mi ćemo u skladu sa diplomatskim mogućnostima, striktno vodeći računa o našim pravima i obavezama, ne urušavajući prava druge zemlje, pokušati da pomognemo našem narodu i našoj Crkvi i znanjem i stručnošću naših pravnika i na sve moguće druge načine. Nadam se i verujem da naše svetinje neće biti ugrožene i da ćemo moći da se posvetimo rešavanju drugih problema u regionu’, zaključio je.
Zbog takvog pomirljivog i diplomatskog stava Vučića su puno žešće od Tadića napali čelnici opozicijskog Saveza za Srbiju, prije svega lideri Dveri Boško Obradović i Narodne stranke Vuk Jeremić. Obradović je nakon demonstracija pred crnogorskom ambasadom upao i u srpski parlament noseći transparent kojim je optužio Vučića da je kao politički brat blizanac crnogorskog predsjednika Mila Đukanovića zapravo sukrivac za podržavljenje imovine SPC-a u Crnoj Gori, a Jeremić ga je prozvao zbog mlake reakcije jer je, po njemu, Srbija u najmanju ruku trebala odmah prekinuti diplomatske odnose s Crnom Gorom.
Crnogorske vlasti, predvođene predsjednikom Đukanovićem, započele su proceduru donošenja Zakona o slobodi vjeroispovijesti još 2015. godine, a njegov najsporniji dio, koji je izazvao i najnovije sukobe u Crnoj Gori i nesporazume i trzavice s Beogradom, svodi se zapravo na jednu odredbu. Ona glasi: ‘Svi vjerski objekti koji su bili imovina države Crne Gore pre gubitka njene nezavisnosti i pripajanja Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca 1918. godine, a koji kasnije nisu na odgovarajući pravni način prešli u svojinu neke vjerske zajednice biće prepoznati kao državna imovina.’ I dok crnogorske vlasti, pa i premijer Duško Marković koji je u ime vlade predložio parlamentu usvajanje ovog zakona, tvrde da takva imovina, ponajprije crkve i manastiri, za koju Mitropolija crnogorsko-primorska SPC-a neće moći dokazati da je ‘na odgovarajući pravni način’ prešla u njezino vlasništvo i koja će postati državno vlasništvo, neće istovremeno biti oduzeta SPC-u i predana Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, već će se njome i dalje moći koristiti svećenici i vjernici SPC-a, protivnici zakona u Crnoj Gori i Srbiji tvrde da će ona ako ne odmah, onda u dogledno vrijeme biti oduzeta SPC-u kako bi poslužila za jačanje i širenje CPC-a, koji sada funkcionira kao vjerska udruga i čiju autokefalnost Carigradska patrijaršija, kako tvrdi, neće i ne namjerava priznati.
Nagađati što će se doista dogoditi s imovinom SPC-a koja će eventualno biti podržavljena u ovom je trenutku u središtu političkih sukoba u Crnoj Gori i Srbiji, pa i u njihovu okruženju, ali prije konačnog ishoda tih političkih sukoba pravni i drugi stručnjaci SPC-a najavljuju da je sada važnije da se procedura dokazivanja koja će imovina SPC-a postati državna odvije u sudskim, a ne u upravnim postupcima, u kojima bi nadležna državna tijela svojim rješenjima podržavila crkvenu imovinu bez prethodnog utvrđivanja je li ona doista bila državno vlasništvo Crne Gore prije gubitka njezine nezavisnosti i pripajanja 1918. Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. Dodaju da i u onim slučajevima u kojima će imovina SPC-a biti podržavljena, ona i po preporukama Venecijanske komisije neće moći biti predana na korištenje drugim vjerskim zajednicama, već mora biti ostavljena SPC-u da se njome koristi i da njome upravlja.
Iz Mitropolije crnogorsko-primorske SPC-a najavljuju da će pred Ustavnim sudom Crne Gore odmah inicirati propitivanje ustavnosti usvojenog Zakona o slobodi vjeroispovijesti, pozivajući se, između ostalog, na činjenicu da je crnogorska država s katoličkom, islamskom i židovskom vjerskom zajednicom pitanje njihovog vlasništva nad vjerskim i drugim objektima riješila posebnim ugovorima, a jedino je pitanje vlasništva SPC-a odlučila rješavati prethodnim donošenjem Zakona o vjerskim slobodama i odredbom koja se zapravo odnosi samo na SPC-ovu sadašnju imovinu, pa je tako prekršeno ustavno i zakonsko načelo jednakosti. No upitno je može li se problem imovine SPC-a, nakon što je to postalo prvorazredno političko pitanje u Crnoj Gori i u njezinim odnosima sa Srbijom, riješiti samo u pravnoj proceduri, pogotovo zato što će se i u Crnoj Gori i u Srbiji u 2020. godini održati parlamentarni izbori. Dio crnogorskih i srpskih medijskih analitičara tvrdi da su izbori glavni razlog zašto su Milo Đukanović i njegov DPS sada odlučili presjeći višegodišnje natezanje s Mitropolijom crnogorsko-primorskom SPC-a i prijetnjom podržavljenja njezine imovine zauzdati njezino političko djelovanje i suzbiti stalnu konfrontaciju s crnogorskim vlastima. Kako se Mitropolija crnogorsko-primorska zajedno s kosovskim i hercegovačkim vladikama i mitropolijama istovremeno već neko vrijeme upustila u kritiziranje i protivljenje politici srpskog predsjednika Vučića u pregovorima koje vodi s Prištinom, dio srpske opozicije okupljene u SzS-u, ali i šire, uvjeren je da su crnogorski i srpski predsjednik zapravo utanačili udar na imovinu SPC-a u Crnoj Gori, pa će i srpski parlamentarni izbori biti itekako prožeti optužbama o izdaji srpskih nacionalnih interesa u Crnoj Gori kao uvertiri u sličan scenarij koji Vučićeva vlast navodno sprema na Kosovu.
I Boris Tadić time licitira, a Vuk Jeremić i drugi čelnici SzS-a već neko vrijeme najavljuju da Vučićevu naprednjačku vlast neće rušiti na parlamentarnim izborima, već nakon što njihovim bojkotiranjem potkopaju njezin legitimitet i spremni dočekaju trenutak kad će krenuti u završnu fazu pregovora o normalizaciji odnosa s Prištinom i definiranja statusa Kosova, a onda i svih prava i sloboda Srba na Kosovu, pa i onih vjerskih. Kad i ako Vučić i SNS pristanu da SPC i njegova imovina na Kosovu postanu dio kosovske države, kao što se sada događa s Mitropolijom crnogorsko-primorskom u Crnoj Gori, bit će to idealan trenutak za definitivno rušenje Vučićeve vlasti i njezino slanje u ropotarnicu povijesti, poruka je koju Vuk Jeremić, Boško Obradović i još poneki opozicijski lideri već neko vrijeme najupornije šalju srpskim biračima. No mirno, legalno i održivo rasplitanje političko-crkvenog sukoba koji sada kulminira u Crnoj Gori moglo bi im pomrsiti računicu jer bi pokazalo da je i na Kosovu moguće naći slično kompromisno rješenje koje trajno smiruje tenzije i otklanja uzroke međunacionalnih i vjerskih sukoba i ratova na Balkanu.
