Novosti

Kronika

Црни дoм у Jaски

73. гoдишњицa oслoбoђeњa дjeчjeг лoгoрa у Jaстрeбaрскoм: ‘Oни кojи гoвoрe’, кaзao je Ивaн Фумић, ‘дa je oвдje биo дoм зa дjeцу нeкa oбjaснe у кojeм je тo дjeчjeм дoму у свиjeту зa сaмo три мjeсeцa умрлo 468-oрo дjeцe’

Među svim nacističkim državama jedino je NDH imala dječji logor. Nalazio se u Jastrebarskom, a 73. godišnjica oslobođenja malih logoraša održana je u srijedu 26. avgusta.

468 mladih života djece Kozare, Like, Banije i Korduna svirepo su uništeni ustaškim terorom 1942. godine. Spomenik nevinim žrtvama podiže narod kotara Jastrebarsko, stoji na spomeniku. Djeca su bila smještena na četiri lokacije: u barakama kod katoličkog samostana njih oko 750, u dvorcu grofa Erdedyja (400), u zgradi ekonomije oko 280 te u ciglani i pratećim objektima u selu Donja Reka, oko 1.500 djece.

U logoru su završila djeca nakon ofanzive na Kozari te dijelovima Hrvatske naseljenim srpskim življem. Prije toga su bila u logoru Stara Gradiška, gdje su dnevno umirala i ubijana. Samo u logoru u Sisku je umrlo 1.600 djece starosti od šest mjeseci do deset godina. Zbog pritiska Talijana i Nijemaca, ustaške su vlasti preostalu djecu premjestile u Jastrebarsko. Cilj im je bio, kad ih već ne mogu ubiti, da one koji prežive pretvore u ustaše, slično turskim janjičarima, kazao je potpredsjednik SABA RH Ivan Fumić, inače i sam dijete - logoraš Ivan Fumić. Prisustvovali su također predsjednik SABA Franjo Habulin, general Vinko Šušnjara, novi predsjednik Saveza društava J. B. Tito u Jovo Vejnović, nekadašnji šef Titovog kabineta Tomislav Badovinac, brojni antifašisti iz Zagreba, Karlovca i Jastrebarskog, zamjenik gradonačelnika Domagoj Šlat i predsjednica Gradskog vijeća Željka Kovačić te preživjeli logoraš iz Jaske Mihajlo Veljić, čija su sjećanja pročitana na komemoraciji. Goste je pozdravio Vinko Kalečić, predsjednik antifašista Jastrebarskog. Na spomenik pored groblja, jer se Srbi, Židovi i ostali nehrvati nisu smjeli sahranjivati na mjesnom groblju, položeni su brojni vijenci i zapaljene svijeće.

- Iz Stare Gradiške smo kamionima premješteni u Okučane otkuda smo vlakom došli u Zagreb. Prije toga smo dobili logorske brojeve vezane oko vrata. Najprije su nas odveli u raskužnu postaju, ošišali nas i obukli u ustaška odijela crne boje, u kratke hlače, bluze i kape. Na reverima bluza i kapa bilo je prišiveno slovo ‘U’. Onda su nas vlakom odvezli u Jastrebarsko. Najčešće smo jeli kuhanu neslanu masiraču, išli smo plijeviti povrće na ekonomiju. Zbog slabe ishrane i loših uslova života zavladala je dizenterija od koje je umro veliki broj djece, a mjesni grobar Franjo Ilovar je svakodnevno dolazio i odvozio zaprežnim kolima umrlu djecu. Glavna časna sestra je bila Berta Pulherija, rođaka zločinca Mile Budaka, ali je najokrutnija bila sestra Merceda. Prema nama je dobra bila jedino sestra Viterba, koja je nakon rata radila u vojnoj bolnici na Kunišćaku kao medicinska sestra, stoji u sjećanju Mihajla Veljića, koji je kasnije kao tenkist i oficir JNA došao na službu u Jaskanski garnizon i prisustvovao otkrivanju spomenika na mjestu gdje su djeca bila pokapana.

Akcijama antifašista, dobrih ljudi i posebno Dijane Budisavljević spašeno je više od deset hiljada djece. ‘Oni koji govore i tvrde’, kaže Ivan Fumić, ‘da je ovdje bio dom za djecu neka objasne u kojem je to dječjem domu u svijetu za samo tri mjeseca umrlo 468-oro djece’.

Posebnu ulogu kod spašavanja djece imala je Četvrta kordunaška brigada pod komandom Nikole Vidovića, kojoj je odana puna zahvalnost. Vidović je dobio zadatak da ide na Žumberak širiti ustanak, ali je samoinicijativno ušao u Jastrebarsko i oslobodio djecu.

Kada su Kordunaši 26. avgusta rano ujutro ušli u Jasku djeca nisu znala o čemu se radi, ali kada je pobjegao stražar izišla su van i rekla partizanima tko su i odakle. Dok su stigle neprijateljske jedinice iz Zagreba i Karlovca, partizani su daleko odmakli. No nažalost, nisu sva djeca oslobođena jer partizani nisu znali za logor u Donjoj Reci i tamošnjih oko 1.500 malih logoraša.

Ona manja, slabija i bolesnija djeca koja nisu dalje mogla s partizanima raspoređena su po kućama da bi ih nakon nekoliko dana ustaše u ofenzivi vratili u logor, a dio ubili i bacili u jamu Jazovku. Kada se kasnijim istraživanjima potvrdilo da u jami ima dosta dječjih kostura, istraživanja su prekinuta početkom devedesetih iako se danas tamo komemoriraju samo navodne žrtve partizana. Žumberak je konačno oslobođen krajem 1942. dolaskom 13. proleterske udarne brigade pod komandom Rade Bulata.

- Želja svih nas je da se ovakva zla više nikada i nigdje ne ponove. To će, čini se, ostati samo pusta želja ako se ne odupremo raznim ekstremistima, koji danas prijete prvenstveno Srbima, a zatim i svima koji drugačije misle od njih. Demonstriraju protiv drugih, jer drugačije pišu ili se drugačije mole ili su po nečemu drugome drugačiji. Što očekivati od onih koji su i sada puni mržnje, koji prebrojavaju tuđa krvna zrnca, urlaju po stadionima nacističke slogane i slave ustaške zločine. Praviti se gluhim i slijepim kako se u Bleiburgu odaje počast nevinim žrtvama mogu samo ljudi koji iz povijesti doista ništa nisu naučili, rekao je Fumić. Osvrnuo se i na ponašanje predsjednice Kolinde Grabar Kitarović.

- U zadnje vrijeme u napade na Narodno oslobodilačku vojsku i Maršala Tita uključila se i predsjednica. Ne samo da je izbacila iz svog ureda Titovu bistu, već je objavila i nekakvu simbiozu kukastog križa te srpa i čekića. Očito je da nema pojma što su to srp i čekić. Da se iole potrudila, saznala bi što su simboli rada, a ne komunizma. Mora se znati da se svaki znak može zloupotrijebiti, pa tako i srp, čekić, crvena zvijezda, ali i križ kojima se mnogi kršćani kite. Ali su zaboravili da je upravo pod simbolom križa stradalo najviše ljudi na svijetu, sjevernoamerički Indijanci, civilizacije Inka, Asteka i Maja, pa križarski ratovi čije konačne posljedice i mi danas osjećamo u događanjima na Bliskom istoku, zaključio je Fumić.

Kronika

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više