>

novosti logo

Društvo Društvo
Piše Igor Lasić

Čuvari stanova u ratnom periodu

Gorka poanta nacionalnih emancipacija, s klasnim prioritetima ispod tepiha: Davanje TLM-ovih stanova izbjeglih radnika Srba u najmoprimstvo radnicima Hrvatima bilo je tek privremeno rješenje – na kraju su nastradali svi

Eksplozija socijalne bombe u Šibeniku – glasi najava u medijima ovih dana, s očekivanim terminom 19. rujna, a u domeni stambene politike i prakse. Jer tad će na dražbi skončati 43 stana, vlasništvo Tvornice lakih metala u stečaju, te će se iz njih iseliti sve obitelji koje ne budu imale novca za otkup, u rasponu od 10 do 40 tisuća eura. To su gotovo svi sadašnji korisnici prostora, supružnici i djeca radnika TLM-a, odreda starijih od 60 godina. Tamo su dospjeli početkom 1990-ih, kao tzv. čuvari stana, zatim najmoprimci, što nije bio problem dok sama tvornica nije dospjela u fatalnu nevolju.

TLM je privatiziran prije deset godina, a sistem ga je dotad već drastično obezvrijedio, razvezujući šibensku proizvodnju aluminija od ostatka privrede. Nastavak priče izgledao je shematski, modelski znano: domaći otkupiteljski konzorcij zamijenili su strani tajkuni, a u međuvremenu je odrađeno i tzv. restrukturiranje. To je značilo odvajanje različitih sastavnica poduzeća, preslagivanja vlasničkih odnosa, smanjivanja broja radnih mjesta, prenamjene određenja fizičke imovine, odmicanje od sve manje zainteresirane države, upise brojnih hipoteka na posjed itd. A do pokretanja stečaja uspjeli su se međusobno zavaditi i sindikalni predstavnici radnika.

Na kraju se budućnost tvornice, nekadašnjeg giganta s pet i pol tisuća zaposlenih, i zatim s jedva nekoliko stotina njih, svela na minimum aktivnih pogona i jednog zainteresiranog partnera koji čeka dovršetak stečaja i otkup preostalih kapaciteta. TLM će tako zacijelo pripasti slovenskom Impolu, premda se nagađalo da je njegov jedini interes, u biti, skupi toplovaljački stan kakvog ta kompanija nema u svojim pogonima Sevojno i Mariborska Bistrica. Ali ovaj put govorimo o nekim drugim stanovima, pa se zato vratimo na startnu temu s perspektivom masovnih deložacija u najskorije vrijeme.

Najmoprimci stanova dospjeli su pak tamo u velikom broju slučajeva tako što su na tzv. čuvanje preuzeli stambene prostore izbjeglih – Srba. Kao što će se ispostaviti, čuvali su ih tajkunima, a ne sebi, jer država u privatizaciji TLM-a nije izdvojila tu vrijednost iz potencijalne stečajne mase. I to je nekako ta gorka poanta svih naših nacionalnih emancipacija, sa socijalnim i klasnim prioritetima ispod tepiha već u predsoblju. A sad valja predati ključeve nekome poput Vlade Čovića, vlasnika građevinskog poduzeća Zagreb montaža, na koje su u procesu restrukturiranja vizionarski prepisane nekretnine TLM-a, kao i sudbine radnika, bez puno obaziranja na njihov etnicitet.

1/1