Kakva je situacija sa srpskom zajednicom u Umagu?
Srpsku zajednicu, pa tako i naše 15-člano gradsko manjinsko vijeće koje je u drugom mandatu, čine ljudi koji su došli iz drugih krajeva Jugoslavije, odnosno Hrvatske, ali i koji su rođeni ovde. Činjenica da dolazimo iz različitih sredina nije nas sprečila da zajednički radimo, jasno, one koji se žele uključiti u aktivnosti zajednice. U Umagu je po popisu stanovništva 700 Srba. Smatram da ih ima više, ali se tako ne izjašnjavaju. Što se strukture stanovništa tiče, ima i starih i mladih. Stariji imaju penzije, a među mlađima je zaposlenost visoka. Tokom godine, a naročito u jeku turističke sezone, nitko ne može da bude bez posla osim ako to sam ne želi.
Kakvi su međunacionalni odnosi u gradu?
Umag je multikulturalan kao i cijela Istra. Nema diskriminacije, ni u odnosima ni u zapošljavanju. Meni koji govorim jezikom isto kojim sam govorio kad sam 1977. godine došao u Umag, nitko ne prigovara zbog izgovora. U gradu ni tokom rata nisu bili narušeni međunacionalni odnosi. Osim Hrvata i Srba, u Umagu su i Talijani koji su autohtona manjina, jer u ovom gradu žive od davnina. Mi smo sticajem okolnosti postali nacionalna manjina nakon 1991. godine. Mislim da od Talijana moramo dosta učiti, jer 70 godina imaju takav status. Osim s Talijanima, imamo dobru saradnju i s Bošnjacima kojih je popriličan broj, kao i sa Slovencima.
Kad ste spomenuli dolazak, kako ste vi došli u Umag?
Životni put me doveo iz leskovačkog kraja. Zadnjih šest mjeseci vojnog roka služio sam u Umagu. Kako sam se prije vojske bavio sportom i počeo igrati nogomet u klubu ‘Jedinstvo’ iz Grdelice, zadnja dva mjeseca počeo sam da treniram kako bih bio spreman kad se vratim kući. Ljudi iz NK ‘Umaga’, koji su pratili moje treninge, pitali su me da li bih htio ostati i igrati za taj klub. Dvoumio sam se, ali u međuvremenu sam upoznao svoju sadašnju suprugu, tako da sam nakon vojnog roka došao kući, bio tamo dva mjeseca i vratio se u Umag. Počeo sam da igram, odmah sam dobio posao i otada živim ovdje.
Koje od srpskih institucija djeluju u Umagu?
Djeluje pododbor Prosvjete kojem sam na čelu tri godine, a član sam od osnivanja. Bilo je ranijih godina loših trenutaka, a u jednom trenutku razmišljalo se čak i o ukidanju ‘Prosvjete’. Kao predsjednik Vijeća nisam htio da dozvolim da se ona ugasi zato što kroz kulturu možemo da doprinesemo razvoju naše zajednice. Bio bih sretan kad bi neko preuzeo to mjesto, ali nitko nije zainteresiran. Ranije smo pokušali da oformimo folklor, ali Istra je specifična, pa za to, ne samo u našoj sredini, nema interesa. To je bogatije podneblje pa ljudi koji su situirani i imaju brojne sadržaje na raspolaganju, nisu zainteresirani. Ipak, već devet godina u partnerstvu za Zajednicom Srba Istre, u avgustu organiziramo Dane srpske kulture u Puli, Rovinju i Umagu. Svake godine dolaze ansambli iz Srbije, a mladima koji dolaze da dođu i vide kako je kod nas, prenosimo poruku da je stanje dobro. Osim toga, razvijaju se i brojna prijateljstva. Ovih dana u Rijeci i Umagu preko Udruženja hrvatsko-srpskog prijateljstva, gostovale su grupe iz Vrnjačke Banje. Imamo podršku svih gradskih struktura. Za jačanje vjerskog života prepreka je što je najbliža pravoslavna crkva tek u Peroju, ali moram da priznam da do sada nije bilo inicijativa da deca u školi imaju vjeronauku.
Nedavno se čulo da Umag iz svog budžeta izdvaja mala sredstva za Vijeće.
Tako je. Grad bi mogao da razriješi kesu s više sredstava nama i ostalim manjinamskim zajednicama jer ima veliki budžet. S druge strane, sve što treba od popratnih stvari za manifestacije, dobivamo besplatno, a vlasti su nam na raspolaganju.
Koliko zapravo ima Srba po ostalim gradovima Istre?
Jako puno. No, u Novigradu i pored velikog broja Srba ne postoji ni jedna organizacija, ali u Poreču postoji VSNM, u Rovinju Zajednica Srba, a u Puli je Zajednica Srba za cijelu Istru, kao i VSNM. U stalnom smo kontaktu i imamo izvanrednu suradnju.
