>

novosti logo

Intervjui Intervjui
Piše Mirna Jasić

Dagmar Radin: Drugačija racionalizacija

Izvanredna profesorica na Fakultetu političkih znanosti, istraživačica zdravstvenih sustava i politika: Javno zdravstvo i primarnu zdravstvenu zaštitu ne bi trebalo financijski zakidati. Ima načina racionalizacije koji se ne tiču određenog sektora nego najboljih praksi

Kako komentirate izjavu Milana Kujundžića da ‘nitko na svijetu nije dovoljno bogat da liječi sve’?

Teško mi je ocijeniti rad ministra Kujundžića jer je dotok informacija iz Ministarstva oskudan, a sektor zdravstva je veoma kompleksan. Činjenica jest da zahtjevi za zdravstvenom skrbi često nadmašuju financijske mogućnosti sustava. Također, potrebna je racionalizacija nekih dijelova sustava. Držimo li se etičkog utilitarističkog principa i pravičnosti, javno zdravstvo i primarnu zdravstvenu zaštitu ne bi trebalo financijski zakidati. Ima načina racionalizacije koji se ne tiču određenog sektora nego najboljih praksi, odnosno korištenja smjernica ili medicine temeljenih na dokazima i analizama troškovne učinkovitosti.

Koji su glavni problemi hrvatskog zdravstva?

Neadekvatno financiranje s obzirom na sve manji broj onih koji u njega uplaćuju (nezaposlenost i emigracija kao razlozi) te godišnje neisplaćivanje obaveze države za posebne grupe osiguranika. Trebalo bi preispitati sadašnji model i uzeti u obzir mogućnost promjene financiranja preko poreznog sustava (tzv. Beveridgeov model). Drugi problem je urušavanje najproduktivnijih dijelova sustava, javnog zdravstva i primarne zdravstvene zaštite, zbog nedovoljnog ulaganja. Treći problem je neefikasnost sustava, od parafiskalnih nameta do prevelikog oslanjanja na neefikasan bolnički sustav.

Što bi trebalo riješiti novim Zakonom o zdravstvenoj zaštiti?

Logično bi bilo da se osnaže oni dijelovi koji predstavljaju kičmu sustava – javno zdravstvo i primarna medicina – a da se bolnički sustav reformira kako bi se smanjila ovisnost sustava o istom. Domovi zdravlja moraju bolje obavljati zadaće, čime bi se smanjila potreba za specijalističkim uslugama i rasteretile bolnice. Bolnice treba integrirati, ali da se ne naruše načela dostupnosti, i s ciljem postizanja jednakosti i efikasnosti. Dio sustava je i palijativna skrb koja nije uključena u problematiku sustava kao cjeline. Što se specijalizacije tiče, u sustav univerzalne zdravstvene skrbi uključena je i obaveza da liječnici neko vrijeme ostaju u ustanovama koje su u njih ulagale godinama, no da imaju i stimulaciju za ostanak u takvim ustanovama dugoročno.

1/1