Za razliku od zemalja nekadašnje antifašističke koalicije, Hrvatska je Dan pobjede popratila vrlo traljavo, kao nužno zlo. Osim Trnjanskim kresovima, antifašističkim skupom na obali Save na kojem se okupilo oko 5.000 ljudi, Dan oslobođenja Zagreba i Dan pobjede obilježeni su još polaganjem vijenaca na groblju Mirogoj i svečanom akademijom u Hrvatskom narodnom kazalištu.

Predsjednik SABA RH Franjo Habulin osvrnuo se na činjenicu da na akademiji nije bilo visokih državnih rukovodilaca koji su se ispričali svojim obavezama, iako je bila nedjelja. Gradonačelnik Zagreba Milan Bandić kao izaslanik predsjednice Kolinde Grabar Kitarović nije se proslavio kada je nakon slabašnog negodovanja pojedinaca iz publike stao u njenu zaštitu.

- Naučimo se demokraciji, predsjednica je institucija, imate mogućnost nakon četiri godine birati, ali poštujte hrvatske institucije - rekao je Bandić.

Koliko predsjednicu kao hrvatsku instituciju treba poštovati vidjelo se dan kasnije iz njenog obraćanja javnosti u kome, ograđujući se od ustaštva, nije propustila priliku da ‘zločinački jugoslavenski komunistički režim’ označi kao maltene veće zlo.

Uostalom, dilemu da li (ovakva) Hrvatska treba slaviti Dan pobjede razriješio je dominikanac Luka Prcela koji je u direktnom TV prijenosu nedjeljne mise nahvalio NDH i zamjerio predsjednici čak i kurtoazne osude ove tvorevine. U tome su mu pomogli i nadležni organi koji, i pored ograđivanja HRT-a i dominikanskog reda, nisu našli za shodno da ga procesuiraju.