Sedmu godinu zaredom, Udruženje Breza iz Krnjaka obilježilo je 1. oktobar - Međunarodni dan starijih osoba. U organizaciji su sudjelovali općina Krnjak, OŠ Katarina Zrinski te krnjački pododbor Srpskog kulturnog društva ‘Prosvjeta’. U sportskoj dvorani osnovne škole okupilo se stotinjak starijih Krnjačana i gotovo isto toliko učenika osnovne škole koji su sa najmlađim članovima Prosvjete za svoje djede i bake održali prigodni kulturno-umjetnički program.
- Ovaj Dan posvećen je samo vama, starijim osobama, vama koji ste u ovoj našoj općini ostavili neizbrisiv trag i zaslužni ste za veliki broj stvari u kojima mi danas uživamo. Iako ste izišli iz svijeta rada, to ne znači da vaše aktivnosti prestaju, jer čovjek je star onoliko koliko se osjeća. U današnjem svijetu rijetke su mogućnosti za uživanje kroz razne hobije i aktivnosti, kad nas pritišću problemi sa svih strana - kazala je, pozdravljajući goste, Željka Bunčić, predsjednica krnjačkog Udruženja Breza.
- Zajedničkim naporima općine Krnjak i Breze uspijevamo se i dalje brinuti o našim starim i nemoćnim što ostvarujemo kroz program Ministarstva socijalne politike i mladih Pomoć u kući koji na našem području djeluje deset godina, od 2007. Program obuhvaća oko 80 korisnika kojim se nastoje zadovoljiti njihove potrebe, od mjerenja tlaka, šećera, podizanja lijekova, cijepanja drva, pospremanja i čišćenja kuća kao i pranja veša. Zahvaljujući direktnom kontaktu uspjeli smo detektirati i druge potrebe sa kojima se svakodnevno susreću osobe starije životne dobi - kazala je Desa Todorić, voditeljica programa Pomoć u kući. Trenutno u Programu rade četiri radnika uz voditeljicu.
Starost u Krnjaku nipošto nije lagana. Standard života i infrastruktura nisu na visokom nivou, radi se uglavnom o povratnicima čija je imovina u ratu znatno oštećena pa se ljudi sami muče ne bi li obnovili imovinu. Penzije su male, uglavnom poljoprivredne ili se živi od socijalne pomoći. Mnoge starije osobe od svojih skromnih primanja uzdržavaju svoju djecu i unučad jer posla nema, a mnogi i dalje rade na poljoprivredi da hranu ne moraju kupovati. Ali, kažu, ipak su sretni jer žive na svome i nije im žao što su se vratili.
