Documenta je predstavila preliminarni poimenični popis poginulih i nestalih s područja Sisačko-moslavačke županije koji je nastao u okviru programa Dokumentiranje ljudskih gubitaka u Hrvatskoj 1991 - 1995. Istraživački tim tog centra za suočavanje s prošlošću došao je do podatka da su na području najbliže ratom zahvaćene županije gradu Zagrebu 1990-ih poginule 2224 osobe, od čega 1007 Hrvata, 1000 Srba, 197 osoba nepoznate nacionalnosti, četiri Muslimana, tri Jugoslavena te po jedan Rom, Albanac i Slovenac. Među stradalima je 1634 muškaraca, 581 žena i 29 djece do 18 godina starosti.

Vremenski, najviše ih je stradalo 1991. godine, njih 1025, te 1995., 703 žrtve. Iz Petrinje je stradalo 28 posto stanovništva, Gline 25, Siska 12 i Dvora osam posto, dok je po općinama u Petrinji poginulo 516, Glini 474, Sisku 241, Dvoru 190, Kostajnici 151, Novskoj 148, Vrginmostu sto žrtava… Među stradalnicima je 55 posto civila te 38 posto vojnika i policajaca. Po etničkoj pripadnosti civilnih žrtava, najviše je stradalo Hrvata, njih 689, Srba je 417, dok se za 118 ne znaju podaci o etničkoj pripadnosti.

O rezultatima istraživanja govorila je Nives Jozić, istraživačica Documente, pri čemu je naglasila da su u pitanju preliminarni podaci, otvoreni za nadopunu i moguće ispravke te da se očekuje njihova prezentacija po mjestima Sisačko-moslavačke županije.

Na predstavljanju rezultata istraživanja poginulih u ratu 1990-ih nije se mogla zaobići tema aktuelne, izuzetno nacionalno nabijene atmosfere koja je u društvu nastupila nakon posljednje haške presude. Na prve izjave hrvatskog premijera i predsjednice, koje su naširoko komentirali svjetski mediji, osvrnula se voditeljica Documente Vesna Teršelič.

- Ključne osobe u Hrvatskoj i drugim postjugoslavenskim zemljama trebale bi razmotriti modele pomirenja. Važni su sljedeći koraci ka resparaciji ili obeštećenju, kako simboličnom, tako i materijalnom. Potrebno je otvoriti pregovore o obeštećenjima između Hrvatske i BiH - rekla je Vesna Teršelič i dodala da suđenja za ratne zločine nisu jedini mogući odgovor na veliki izazov izgradnje pomirenja, nego da su više nego ikada potrebni dodatni, regionalni mehanizmi zbog čega je između ostalog osnovan REKOM, regionalna komisija za utvrđivanje činjenica o svim žrtvama ratnih zločina i drugih teških kršenja ljudskih prava počinjenih na teritoriju bivše SFRJ.

S rezultatima najnovijeg Documentinog istraživanja upoznat je i bivši predsjednik Hrvatske Ivo Josipović koji je naglasio da je pomirenje ključno za budućnost regije, ali da za taj proces nedostaje političke volje.

- Tog važnog faktora nema ni u Hrvatskoj, ni u Srbiji, niti u Bosni i Hercegovini. Politika pomirenja nije nastavljena nakon mog mandata pa je taj proces danas dalje nego prije pet ili deset godina. Danas političke elite nekadašnje sukobe koriste za unutrašnje potrebe - ustvrdio je Josipović i dodao da je važno informirati mlade jer im današnji obrazovni sustavi ne daju dovoljno alata kako bi se formirali u osobe sklone pomirenju i normalnim odnosima između naroda i država.

Da je za pomirenje potrebna ozbiljna većina koja je danas podložna nacionalističkim potrebama, istaknuo je politički analitičar Žarko Puhovski. Upozorio je da treba poći ne samo od točnog broja, imena i prezimena svake stradale osobe, nego i da treba istražiti i okolnosti svakog stradanja. Nataša Kandić, osnivačica Fonda za humanitarno pravo iz Beograda, izrazila je žaljenje činjenicom da se žrtvama više od državnih institucija zapravo bave organizacije civilnog društva.

Pored procesa pomirenja, države regije još se uvijek moraju baviti i identificiranjem ratnih žrtava. Podsjetimo, samo su na području Sisačko-moslavačke županije dosada ekshumirana 332 tijela, pretežno žrtava srpske nacionalnosti koje su stradale za vrijeme ‘Oluje’, a samo je njih 120 identificirano.