>

novosti logo

Kronika Kronika
Piše Igor Mrkalj

Dinamo i Partizan u Glini 1982.

Povodom 40-godišnjice Sedme banijske udarne divizije, tada najbolji nogometni klubovi Jugoslavije odigrali su prijateljsku utakmicu

U stogodišnjoj povijesti nogometa u Glini važno mjesto pripada Dinamu iz Zagreba. Sama činjenica da je Dinamo pet puta dolazio u ovaj banijski gradić (1966., 1973., 1980., 1982. i 2008.) zaslužuje pažnju, a posebno njegovo spektakularno gostovanje i ekshibicijska utakmica protiv beogradskog Partizana 22. rujna 1982., točno prije 32 godine. Kako je došlo do ovog sportskog događaja, koji je pobudio veliko zanimanje ne samo u Glini i kako je utakmica završila?

Nešto ranije, u proljeće 1982. Dinamo je nakon 24 godine čekanja osvojio svoj četvrti naslov prvaka Jugoslavije, na oduševljenje brojnih navijača. Istovremeno, nogomet u Glini nalazio se na svom vrhuncu: godinu dana ranije glinska Banija nadmoćno je osvojila prvenstvo Međupodručne lige Sisak-Karlovac-Gospić i plasirala se u Zagrebačku nogometnu regiju, gdje je već u svojoj premijernoj sezoni 1981/82. zauzela visoko drugo mjesto. Na inicijativu ambiciozne klupske uprave, odlučeno je da se u okviru obilježavanja jubilarne 40-te godišnjice formiranja Sedme banijske udarne divizije, u Glinu pozovu dvije trenutno najbolje momčadi u prvenstvu Jugoslavije, a sav prihod s utakmice namijeni opremanju nove Osnovne škole u Klasniću, koja je nosila ime slavljenika.

Posredstvom popularne emisije Zeleni megaherc, koju su zajednički emitirali drugi programi Radio Zagreba i Radio Beograda, treneri dviju vodećih ekipa na tabeli novog prvenstva 1982/83. Miroslav Blažević i Miloš Milutinović odazvali su se pozivu i dogovorili da odigraju prijateljsku utakmicu u Glini, makar su jedna i druga momčad vodile ogorčenu bitku na nekoliko kolosijeka (prvenstvo, Kup, a Dinamo i Kup prvaka). Vijest da će u Glinu doći Dinamo, aktualni prvak Jugoslavije i Partizan, vjerni pratioc ‘plavih’ na prvenstvenoj ljestvici u novom prvenstvu, izazvala je u gradu i okolici pravu euforiju.

Vodstvo i igrači obje momčadi zajedno su položili vijenac na spomen-ploču žrtvama fašističkog terora ispred Spomen doma u Glini

Na dan gostovanja, vodstvo i igrači obje momčadi zajedno su položili vijenac na spomen-ploču žrtvama fašističkog terora ispred Spomen doma u Glini, izgrađenog na mjestu srušene pravoslavne crkve i zločina koji se u njoj dogodio. Prije početka utakmice, dvije momčadi, vodstvo i sve prisutne na stadionu Banije pozdravio je u ime društveno-političkih organizacija i građana Gline Franjo Čumpek, predsjednik Skupštine općine Glina, zahvalivši se Partizanu i Dinamu. Tom prilikom uručio je kapetanima, Zlatku Kranjčaru i Nenadu Stojkoviću, kristalne vaze s posvetom Sedme banijske udarne divizije u u znak sjećanja.

Sama utakmica, odigrana u humane svrhe, oduševila je brojne gledaoce i u potpunosti opravdala svoj smisao. Na stadionu, po toplom i sunčanom vremenu, okupilo se gotovo svo stanovništvo Gline. Bilo je posjetitelja iz Petrinje, Siska, Karlovca i mnogih drugih obližnjih mjesta. Prodano je preko pet hiljada ulaznica, sakupljen zavidan prihod. Izvanredan ambijent stvoren u gledalištu, korektno bodrenje, mnoštvo plavih i crno-bijelih kapa, šalova i zastava upotpunili su igrači jedne i druge momčadi odigravši lijepu, dinamičnu i uzbudljivu utakmicu u kojoj je postignuto obilje zgoditaka.

U nešto boljoj igri pobijedio je Dinamo sa 4:3, mada je rezultat mogao biti i neodlučan. Iako su oba tima nastupala bez nekih prvotimaca (Dinamo bez Zajeca, Cerina i Zvezdana Cvetkovića, Partizan bez Radanovića, Mancea i Vukotića), plavi su bili kompletniji. I ovako, bila je to utakmica sa svim obilježjima pravog prvenstvenog nadmetanja u kojoj su gledaoci vidjeli sedam prekrasnih golova, uz dobro suđenje Dušana Maksimovića iz Karlovca. Dinamo je nastupio u sastavu: Ivković, Bračun, Munjaković, Hadžić, Arnautović, Bogdan, Arslanović, Boro Cvetković, Kranjčar, Bošnjak, Deverić (još su igrali: Marić, Deželić, Dumbović, Hohnjec i Dragičević). Kod Partizana: Stojić, Lazičić, Kuzmanovski, Radulović, Stojković, Kostić, Đelmaš, Popović, Varga, Smajić, Petrić (još je igrao Nikodijević).

Munjevitom akcijom Kranjčara i Deverića Dinamo je poveo u 17. minuti. Zatim je Stojković pogodio prečku, da bi u 32. izjednačio Varga. Minutu kasnije Dinamo opet vodi. Kranjčar je iz jedanaesterca realizirao dosuđenu kaznu – 2:1. U drugom poluvremenu još življa igra. Već u 51. Đelmaš glavom postavlja 2:2, a u 53.-oj minuti dogodio se preokret Partizana – za 3:2 efektno pogađa Radulović. U 67. minuti poklon golmana Stojića – Deželić 3:3. I tada još jedna gesta koja zaslužuje isticanje. U 75. minuti trener Dinama Miroslav Blažević, nakon što je Đelmaš zbog prigovaranja sucu zasluženo dobio crveni karton, povukao je samoinicijativno iz igre Dragičevića i tako opet uspostavio igračku ravnotežu. Nekoliko minuta kasnije kombinacija plavih i razigrani Deželić ponovo pogađa za Dinamovih 4:3. Pred kraj, prečka je još jednom spasila Dinamov gol.

Na stadionu se okupilo gotovo svo stanovništvo Gline. Bilo je posjetitelja iz Petrinje, Siska i Karlovca. Prodano je preko pet hiljada ulaznica

Obje momčadi ispraćene su velikim i spontanim pljeskom prepunog gledališta, a još isto veče u sportskom prilogu Dnevnika Televizije Zagreb objavljena je reportaža i prikazani svi golovi s prigodne utakmice Partizana i Dinama u Glini. Sutradan su gotovo sve dnevne novine, od Sportskih novosti do beogradske Politike, pisale o spektaklu i istinskoj manifestaciji zajedništva, na terenu i među gledaocima.

Zanimljivo, jesenski službeni susret Dinama i Partizana u Maksimiru završio je također rezultatom 4:3, ali za Beograđane, koji su te godine i osvojili prvenstvo, dok se Dinamo zadovoljio Kupom maršala Tita i trećim mjestom iza Hajduka, sa samo dva boda manje od ‘crno-belih’ šampiona. Odlučujući proljetni susret ovih rivala odigran je na beogradskoj Marakani pred 90.000 gledalaca i završio je podjelom bodova 2:2, nakon vodstva Dinama od 2:0.

Od 1996. godine nogometni klub u Glini zove se Banovac i nastupa na igralištu nekadašnje Banije, no bez značajnijeg uspjeha. Klupske prostorije danas krase slike i pehari ovog novog Banovca, dok bogate glinske klupske povijesti nema ni u tragovima, a posebno vremena Banije, zlatnog razdoblja glinskog nogometa. Dok su Banija i njezini nesporni uspjesi za današnju Glinu prošlost koju ne treba previše spominjati, klub danas ima izraženu nacionalnu notu s čvrstom namjerom da prihvati eventualno talentirane igrače drugih nacionalnosti. Ipak, treneri i članovi uprave ne mogu postati pripadnici srpske manjine bez obzira na svoje kvalifikacije i minuli rad u nogometu. Na pitanje zašto ne, najčešći odgovor je kao i u Kusturičinom slavnom filmu ‘Underground’ kada Miki Manojlović svome kumu koji želi izaći iz podzemlja kaže: ‘Kume, nije još vrijeme’.

1/1