Županijski sud u Zagrebu prošlog je tjedna zabranio štrajk sindikatu ORCA u javnoj aviokompaniji Croatia Airlines, uz objašnjenje da radnički predstavnici nisu pregovarali s upravom ‘u dobroj vjeri’. Sljedećeg tjedna trebali bismo o tome čuti i mišljenje Vrhovnog suda, no zabilježimo kako je u danoj radno-pravnoj domeni ovime već postignut jedan dalekosežno značajan presedan. Štrajk je prvi put zabranjen nakon višednevnog sudskog vijećanja; iskorištena je poprilično apstraktna, a neodrživa argumentacija suda; na taj isti sud nedvojbeno je utjecalo i jedno ministarsko pismo; ni najmanje u obzir nije uzeta činjenica da su nacionalnog letača na rub propasti dovele uprave, ne radnici.

Sadržaj dopisa ministra prometa Olega Butkovića dade se svesti na upozorenje da bi štrajk izazvao ‘nenadoknadivu štetu’ kompaniji. Jer poduzet bi bio usred turističke sezone, onda kad ta kompanija najviše zarađuje, što je sindikat – posve logično – namjerno i ciljao. No sudska odluka potaknula je usput i naširoko javno razmatranje same biti štrajka kao industrijske akcije obustave rada. Nanošenje štete poslodavcu kojeg se drukčije ne može natjerati u pregovore s radnicima na iole ravnopravnim pozicijama, moglo se čuti po medijima, jedino je zakonito te potencijalno efikasno sredstvo koje potonjima u načelu preostaje.

Štoviše, sad bi Vrhovni sud morao uvidjeti da su pregovori opstruirani baš s poslodavačke strane, računajući i osnovnu vlasničku, tj. državnu. O tome su novinari naveliko izvještavali, ne uspijevajući prikriti meritum odnosa ni kad su tome naočigled smjerali. Prethodnu najavu štrajka osujetio je inače sam premijer Andrej Plenković, nedavno pozvavši sindikate na još jednu rundu pregovora, zatim ih izigravši kao i niz puta ranije. Ali premda su maske pale – ne one avionske za kisik, nego političke – ne nadajmo se povoljnom konačnom ishodu samo tako. Naprotiv, prije bi se moglo dogoditi da ovakav sudski presedan bude zloupotrijebljen za sprečavanje raznih budućih štrajkova širom Hrvatske.