Novosti

Društvo

Dnevne čistkovine

Doktrina slovačkih vlasnika Novog lista patentirana je u njihovoj domovini. Mediji koje su preuzimali otpuštali su vodeće novinare. Potom bi počeli histerično napadati političke protivnike i one koji bi stali na put interesima holdinga J&T. Ovakva priča ponavlja se i u riječkom dnevniku pod urednikom Robertom Frankom

Ewuct6298pzhz443dyrkdcnikt5

Novi vlasnik Richard Flimel u Novi list je došao samo jednom (foto Nel Pavletić/PIXSELL)

Sredinom 2010. godine jedna je poslovna grupacija, bliska investicijsko-bankarskom konglomeratu J&T, kupila slovački list Pravda. Zbog povezanosti J&T-a, poslovnog holdinga u vlasništvu Patrika Tkača i Ivana Jakoboviča s vodećom strankom Smer, u tamošnjoj javnosti pokrenute su priče da se iza imena nominalnog vlasnika krije skupina ljudi bliskih Smeru, s ciljem da se prema toj stranci, tada opterećenoj brojnim aferama, ublaže kritike. Iz J&T-a ovakve su navode odbacili, ali sam sadržaj novina uskoro će dati za pravo kritičarima ove akvizicije: novine su počele napadati opoziciju i žestoko agitirati za Smer.

Redakciju su uskoro napustili neki od ponajboljih novinara koji su kritizirali vlast, što samoinicijativno, što prisilno, zbog ‘nenaklonosti’ novih vlasnika. Sadržaj kojim je nakon toga kritiziran drugi politički tabor često je prelazio sve granice novinarske etike.

Nije neuobičajeno da velike kompanije traže političke pokrovitelje ili odobrenje za ulaz na tržišta drugih država. Ovdje je kao protuusluga domaćinu traženo kupovanje medija za HDZ, kaže nam jedan od upućenih

Šest godina nakon ovih događaja, kompanija bliska grupaciji J&T kupila je u Hrvatskoj Novi list, Zadarski list i Glas Istre, medije u dotadašnjem vlasniku istarskog tajkuna Alberta Faggiana. Iako nepoznat u hrvatskoj javnosti, novi vlasnik, JOJ Media House, kao razlog za kupnju je naveo dobru poslovnu priliku i početak ulaska ove medijske kuće na hrvatsko tržište. Odmah su pokrenute spekulacije da su ove tiskovine kupljene za ljude bliske HDZ-u ili, preciznije, za sam HDZ. Tjednik Nacional objavio je potom priču da je nedugo nakon formiranja vlade Tihomira Oreškovića MOL-ov i Karamarkov savjetnik Jozo Petrović organizirao sastanak s Tkačom, uvjetujući ulazak na hrvatsko tržište kupnjom Novog lista. Iako će JOJ Media House opovrgnuti ove navode, ističući da ih J&T samo financira putem kredita i da s njima nema veze u kontekstu vlasništva, priča oko sastanka potvrđena nam je od dva izvora upoznata s tadašnjim događajima u HDZ-u: Petrović je u prisustvu Karamarka doista od J&T-a tražio kupnju regionalnih tiskovina, kao alternativu tadašnjim ambicijama Ninoslava Pavića koji je također želio kupiti medije u Faggianovu vlasništvu. Također nam je potvrđeno da je to bio dio pogodbe u sklopu koje će moćni slovačko-češki financijski konglomerat, težak najmanje deset milijardi eura, započeti ulazak u turizam, nekretninski biznis i energetiku.

- Nije neuobičajeno da velike kompanije traže političke pokrovitelje ili odobrenje za ulaz na tržišta drugih država. Ovdje je kao protuusluga domaćinu traženo kupovanje medija za HDZ - kaže nam jedan od sugovornika upućenih u sadržaj razgovora koji su se vodili u prvim danima Oreškovićeve vlade.

Ključni razlog sastanka bio je zahtjev J&T-a da mu se odobri ulazak u Adris Grupu, što se na kraju ipak nije ostvarilo. Nekoliko mjeseci kasnije, JOJ Media House kupio je Novi list i druge tiskovine, a nedugo nakon toga pala je vlada, zajedno s Tomislavom Karamarkom, koji je bio prisiljen dati ostavku zbog afere s MOL-om. Ironično, politička uvjerenja posrnulog šefa HDZ-a – šovinizam, nacionalizam i histerično prozivanje ‘antihrvata’– ostali su u javnom prostoru, i ne samo na stranicama desnih medijskih platformi. Pretvoreni su u povremeni uređivački koncept novog glavnog urednika Novog lista Roberta Franka, postavljenog na zahtjev novih vlasnika. U poprilično kratkom razdoblju otkako je došao za vršitelja dužnosti glavnog urednika, Frank je na stranicama riječkog dnevnika publicirao neke tekstove koji su bili etički problematični do te mjere da je na njih reagiralo redakcijsko vijeće tog medija. Novi vlasnici su, doznajemo, svjesni ovih događaja, jer se objavljeni tekstovi, kao i reakcije novinara unutar redakcije, redovno šalju na uvid u Slovačku. No odgovora, kažu nam izvori iz Novog lista, i dalje nema, baš kao ni u slučaju teške financijske situacije u kojoj se nalaze novine.

Prethodno, Faggianovo razdoblje dovelo je Novi list, Zadarski list i Glas Istre u najtežu financijsku situaciju u njihovoj dugoj povijesti, a sumornoj se financijskoj bilanci, uzrokovanoj prvenstveno tajkunovim kreditnim opterećenjima za druge tvrtke, posljednjih mjeseci pridružio i katastrofalni sadržaj.

Novi vlasnik Richard Flimel je, međutim, u Novi list došao samo jednom, baš kao i u Glas Istre, dok se u Zadarskom listu uopće nije pojavio. Njihovi radnici priče o mogućim otkazima slušaju još otkad je Robert Ježić u ime Ive Sanadera došao u vlasništvo riječkog dnevnika. Sada kada je Karamarkov HDZ stvar prošlosti, postavlja se pitanje na koji će način funkcionirati ovi mediji i hoće li ih novi vlasnici pokušati prodati u što skorijem roku. Zasad su preuzeli dugove koje je Novi list imao prema Zagrebačkoj banci, što je, tvrde nam pojedini kolege iz tog lista, svakako pozitivan pomak za razliku od prijašnjih vlasnika. No njihova poprilično sadržajna prošlost ulaska u medije nije razlog za optimizam.

Iako su znatno veći igrači od lokalnih hrvatskih tajkuna, model poslovanja slovačkih menadžera koji se dovode u vezu s J&T-om i traženja utjecaja preko medija koje su preuzimali ne razlikuje se previše od ovdašnjih lokalnih okolnosti. Pojedinci poput Patrika Tkača i Ivana Jakoboviča, naime, financijski su se uzdigli sredinom devedesetih, zahvaljujući valu privatizacije u Slovačkoj i Češkoj. Počevši kao brokeri, dvijetisućitih su stvorili imperij od bankarskog sektora do investicijskih portfelja, pretvorivši ovaj konglomerat u ponajvećeg privatnog distributera energenata iz Rusije u zapadni dio Evrope, u partnerstvu s drugim tajkunima, poput Daniela Kretinskyog. Sam Tkač danas je jedan od najbogatijih ljudi u Češkoj i Slovačkoj.

Upravo su on i slični mu pojedinci u prvim godinama globalne krize osvojili prevlast koju su u tamošnjim medijima imale zapadne medijske kuće, što su se odlučile povući s tog tržišta. Njihovo preuzimanje medija uvjetovat će i smanjivanje uredničke autonomije te vjerodostojnosti medija.

- Riječ je o pojedincima s izrazito dobrim vezama s političkom elitom, koji medije preuzimaju iz partikularnih interesa, sasvim nepovezanih sa samim medijskim kućama. One su im, naime, počele služiti kao ispostava za propagiranje primarnih poslova i pripadajuću zaštitu političkih pokrovitelja na vlasti - opisuje nam jedan slovački novinar.

Nedavno su ljudi bliski J&T-u upisani u Trgovački registar kao upravitelji Tehno holdinga, u kojem su kompanije u vlasništvu Zdenka Zrilića, povezanog sa zadarskim HDZ-om

Zahvaljujući enormnim financijskim sredstvima, ali i pomoći izvršne politike kada je riječ o dodjeli koncesija, ljudi bliski J&T grupaciji proširili su se na radijski i televizijski biznis, potom i na oglašavanje. Prije nekoliko godina u ovim je medijskim sferama uspostavljen faktički duopol između J&T-a i Penta investicijske grupe, koju je predvodio još jedan tajkun, Jaroslav Haščak.

Od samog početka širenja na medijski biznis, uz J&T i njihove medijske operacije počinje se vezati niz afera, od kojih nijedna nije moga proći bez spominjanja stranke Smer. Godine 2009. američka ambasada u Slovačkoj poslala je središnjici depešu u kojoj opisuje kako je tamošnji šef odbora za telekomunikacije bio prisiljen na ostavku zato što je odbio naredbu da se ugovor za provođenje digitalne konverzije televizijskog tržišta dodijeli kompaniji bliskoj J&T-u, ‘navodno jednom od najvećih financijera ove stranke’. Smijenjena je i njegova supruga, inače sutkinja, a američki ambasador nazvao je slučaj ‘zapanjujućim primjerom korupcije na najvišoj razini’.

Bio je to jedan u nizu budućih primjera borbe lokalnih tajkuna za prevlast na medijskom tržištu. Uslijedila je kupnja ponajvećih oglašivačkih kompanija u Češkoj, ali i posredan ulazak na radijsko tržište preko off shore kompanija, uz više optužbi, generiranih od strane samih novinara, da cenzuriraju sadržaj koji se odnosi na političke saveznike na vlasti. Uz sve to, Tkač je u više navrata prokazivan zbog sumnji za utaju poreza, podmićivanje lokalnih vlasti u drugim državama zbog dozvole za izgradnju luksuznih resora, manipulaciju cijenama energenata i tome slično. Pritom se forsirao i specifični sadržaj, kažu nam novinari koji su radili u njihovim medijima do prije nekoliko godina. Kako ističu, riječ je o informativnim emisijama koje obiluju žutilom i senzacionalizmom, reality programima iz domaće produkcije i seksom.

Medijska kuća JOJ Media House, osnovana 2010. godine, jedna je od brojnih poslovnih ‘derivata’ J&T-a, proizašlih iz prakse tog holdinga da svoje vlasništvo i upravljanje medijskim i drugim kompanijama povjerava svojim menadžerima. Jedan od njih bio je i Richard Flimel, današnji vlasnik Novog lista, koji je od 2007. došao na čelo TV JOJ-a. Ova i slične tvrtke otad se šire regijom, a stabilnost im osiguravaju redovni kreditni aranžmani J&T grupacije, koja zauzvrat dobiva djelomičnu kontrolu nad njihovim poslovanjem. U pravilu se, međutim, u vlasničkom kontekstu distanciraju jedni od drugih, svjesni mogućih negodovanja u javnosti.

Tako je provedena i kupnja triju dnevnih tiskovina u Hrvatskoj, i to zahvaljujući kreditu Varaždinske banke, koju je prije nekoliko godina kupila upravo J&T grupacija. Njihov prvi značajniji kontakt s Hrvatskom seže u 2011. godinu, kada je HANFA otkrila da tvrtke s ciparskim adresama potajno kupuju dionice INA-e preko J&T banke s ciljem da MOL dobije većinski udjel u hrvatskoj naftnoj kompaniji. Iako je MOL naknadno tvrdio da ne zna pojedine protagoniste tajnog kupovanja dionica, ispostavilo se da su čelni ljudi J&T-a u prošlosti imali najmanje jedan posao s mađarskom kompanijom, i to kupoprodaju slovačke verzije INA-e, energetsku tvrtku Slovnaft.

Dok je Karamarko još obnašao dužnost potpredsjednika Vlade, J&T je započeo s kupnjom posrnulih kompanija koje rade u turizmu. Otkupljen je veći dio Coldinga u vlasništvu Radimira Čačića pa tako i njihovi zapušteni turistički resorti. Nedavno su pak ljudi bliski J&T-u upisani u Trgovački registar kao upravitelji Tehno holdinga, u kojem su brojne kompanije u vlasništvu najbogatijeg Zadranina Zdenka Zrilića, koji se godinama povezuje sa zadarskim HDZ-om i Božidarom Kalmetom, ali i sumnjivim kreditima Hypo banke koji su već duže vrijeme predmetom istrage u Austriji. Zrilić je demantirao da je pred bankrotom, kao i da J&T sada upravlja njegovim biznisom, ističući tek da su se promijenili vjerovnici.

U isto vrijeme došli smo do informacije da je JOJ Media House, uvidjevši razmjere financijskih dubioza u dijelu kupljenih medija poput Glasa Istre, odmah pokušao prodati ove akvizicije. Sudionici onog sastanka za vrijeme Tomislava Karamarka ionako su stvar prošlosti.

Društvo

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više