1.

Je li Andrej Plenković, predsjednik Vlade i HDZ-a, doista u "win-win poziciji", kao što je sam izjavio prošlog tjedna, u pogledu glasanja saborskih zastupnika o Vladinoj odluci, kojoj je predsjednik Republike Zoran Milanović uskratio neophodnu suglasnost iz formalnih razloga, da pripadnici Hrvatske vojske – u Hrvatskoj i izvan Hrvatske – u sklopu nove vojne misije Europske unije (EUMAM) sudjeluju u obuci ukrajinskih oružanih snaga?

 

2.

Da se vratimo korak unatrag: kako se uopće može biti u "win-win poziciji" ako postoji realna mogućnost da Vladina odluka ne bude potvrđena u Saboru, točnije da Vladin naum – ili samovoljno preuzeta obaveza na razini Europske unije – ne dobije dvotrećinsku potporu zastupnika i da propadne u parlamentu, odnosno ako ne bude ništa od hrvatskog učešća u obuci Ukrajinaca suočenih s agresijom Rusije?

 

3.

Što to Plenković dobiva ako u Saboru ne dobije potrebnu dvotrećinsku većinu za ono do čega mu je navodno toliko stalo, naime do sudjelovanja hrvatskih vojnika u EUMAM-u?

 

4.

Je li Plenkoviću jednako vrijedan "dobitak" pomaganje Ukrajini, preuzeto u Bruxellesu, u vidu obuke njihovih vojnika, s jedne strane, kao i prilika za optužbe protiv parlamentarne opozicije za rusofilstvo te za antiukrajinska i antizapadna nagnuća i pregnuća, s druge, pa je dobro što god da se dogodi?

 

5.

Zašto uopće postavljamo prethodno pitanje, kad je jasno da Ukrajina, osim na razini simbolike, neće imati naročitu korist od hrvatske obuke, dok je Plenković povjerovao da bi mogao relativno ozbiljno politički profitirati od diskvalificiranja Milanovića i opozicije kao ruskih agenata svrstanih na "pogrešnu stranu povijesti"?

 

6.

A sad opet na početno pitanje: je li Plenković doista u "win-win poziciji", to jest je li ispravno povjerovao i izračunao da će mu eventualni poraz u Saboru biti efikasno sredstvo za moralni trijumf nad unutrašnjopolitičkim suparnicima?

 

7.

Da li bi se čovjek koji je, neovisno o ishodu parlamentarnog glasanja, unaprijed uvjeren u svoju pobjedu odjednom sjetio konzultacija s opozicijskim parlamentarnim strankama, što mu nije padalo na pamet kad je bilo vrijeme za to, a konzultacije su drugo ime za uvjeravanje zastupnika da dignu ruku za Vladinu odluku?

 

8.

Je li glasanje u Saboru zakazano za 15. prosinca, kad parlament – prema Ustavu – mora obustaviti rad na mjesec dana, samo zbog toga da bi se ostavilo dovoljno vremena za pridobivanje još dvadesetak zastupnika, koliko HDZ-u nedostaje za dvotrećinsku većinu ili za stotinu i jedan glas?

 

9.

Jesu li glavna meta Plenkovićevog lobiranja bivši SDP-ovci koji su sad u novoj socijaldemokratskoj stranci predvođenoj Davorkom Vidovićem i bivši SDP-ovci koji su se otisnuli u nezavisne saborske zastupnike?

 

10.

Jesu li razlozi bivših SDP-ovaca koji su već najavili da će glasati za Vladin prijedlog odluke o obuci, poput Rajka Ostojića i Erika Fabijanića, u tome što im je istinski stalo do simboličko-političke pomoći Ukrajini, bez obzira na poštivanje ili kršenje procedure, ili u tome da se privatno osvete Milanoviću za postupke dok su svi bili u SDP-u?

 

11.

Jesu li na premijerovo naglo buđenje volje da razgovara s mrskim opozicionarima utjecali rezultati svježe ankete Promocije plus za RTL, ankete prema kojoj je 58 posto hrvatskih građana protiv vojne obuke Ukrajinaca u Hrvatskoj, dok ih svega 29 posto podržava tu ideju, što je otprilike rezultat koji se pojavljivao i u svim drugim anketama, više ili manje relevantnim, otkako je ta tema zaokupila javnost?

 

12.

Jesu li na Plenkovićevo odustajanje od "win-win" očekivanja i prateće retorike utjecali još neki brojevi iz spomenutog istraživanja, na primjer, 37 posto onih koji misle da bi premijer i predsjednik Republike trebali zajednički donijeti odluku o obuci ukrajinskih vojnika na teritoriju Hrvatske, ili na primjer, 36 posto ispitanika koji smatraju da bi predsjednik o tome trebao odlučiti samostalno, ili na primjer, tek četiri posto onih što su se izjasnili da bi glavnu riječ trebala imati Vlada?

 

13.

Je li utjecao i podatak iz ankete da otprilike trećina HDZ-ovih birača ne odobrava dolazak ukrajinskih vojnika na obučavanje u Hrvatsku?

 

14.

Kako je, uzgred, uopće moguće da hrvatski građani ovako razmišljaju o ovoj temi u okolnostima pune dominacije Vladinih stavova u svim glavnim medijima te napada sa svih ideoloških strana na Zorana Milanovića koji da sramoti Hrvatsku u međunarodnoj zajednici i da nanosi štetu međunarodnom ugledu Hrvatske uskraćivanjem supotpisa na Vladin plan obuke ukrajinskih vojnika?

 

15.

Misle li građani o ovoj temi ovako zbog toga što su zaključili da ih vrijeđa Vladina konspirativnost, nejasno komuniciranje, autokratsko nametanje i gaženje procedure u pitanju koje nije najozbiljnije na svijetu i koje nije, barem zasad, od presudne važnosti za najšire slojeve stanovništva, ali nije ni nevažno, a naročito nije nevažno iz perspektive ustavne podjele vlasti i ovlasti?

Prema nedavnoj anketi, protiv vojne obuke Ukrajinaca u Hrvatskoj je 58 posto građana (Foto: Dino Stanin/PIXSELL)

 

16.

Ili građani tako misle zbog toga što slijepo slijede sve što kaže Zoran Milanović?

 

17.

Slijede li građani slijepo baš sve Milanovićeve političke zamisli i akcije?

 

18.

Nije li Milanovićeva zamisao o uvjetovanju pristupanja Finske i Švedske NATO-u, dok se ne riješi problem legitimnog političkog predstavljanja Hrvata u Bosni i Hercegovini, naišla na relativno slabu podršku građana u anketama i na gotovo nikakav odziv saborskih zastupnika?

 

19.

Zašto se Plenković, koji sad iznenada želi konzultacije s opozicijom, ni u jednoj fazi ovog procesa nije ni pokušao konzultirati s Milanovićem, o opoziciji da i ne govorimo, mada Ustav definira predsjednika Republike kao sukreatora vanjske politike i kao vrhovnog zapovjednika Hrvatske vojske?

 

20.

Otkud Plenkoviću uopće ideja da prihvati vanjskopolitičko-obrambenu obavezu na europskoj razini mimo ikakvog prethodnog razgovora sa sukreatorom državne politike u tim područjima vlasti?

 

21.

Je li premijer namjerno proizveo sukob da bi "zvijeri ostavile trag"?

 

22.

Je li se ona Plenkovićeva lagodna "win-win pozicija" bazirala upravo na proizvodnji sukoba, odnosno na namjeri da se silom moralne ucjene nametne vlastita volja i da se one koji se tome suprotstave javno pokuša prokazati kao ljude koji će u povijesti biti upamćeni po tome što su odbili pomoći zemlji koja je napadnuta, a to bi trebalo biti naročito odvratno ako se ima na umu da je i Hrvatska bila žrtva agresije i ako se prisjetimo kako je dragocjen bio svaki oblik pomoći i solidarnosti iz svijeta?

 

23.

Zašto Vlada i lojalni joj mediji stvaraju atmosferu da bi Hrvatska – zbog kukavičluka i rusofilstva Milanovića i opozicionara koji ga slijede – mogla doći na loš glas kao država koja ne želi pomoći Ukrajini, kad je općepoznata činjenica da je Hrvatska dosad u Ukrajinu poslala relativno velike količine oružja, municije, opreme i novca, i da se sprema poslati još, da je primila i zbrinula više od 20 hiljada ukrajinskih izbjeglica te da cijelo vrijeme daje punu političku podršku teritorijalnoj cjelovitosti i europskom putu Ukrajine, uz Milanovićeva povremena odstupanja koja nisu antiukrajinska nego antiratna?

 

24.

Može li se, inače, automatski proglasiti izdajom i moralnom tupošću zagovaranje hitnog primirja i mirovnih pregovora u trenutku dok ukrajinsko vodstvo, uz pomoć Zapada, isključivo želi voditi rat do oslobođenja svakog pedlja svoje zemlje, iako je na drugoj strani režim koji raspolaže nuklearnim raketama?

 

25.

Zašto bi, dakle, eventualno odbijanje obuke Ukrajinaca u Hrvatskoj – jednog od oblika pomoći koja se daje Ukrajini – predstavljalo krunski dokaz nedostatka hrvatske solidarnosti s Ukrajinom i svrstavanje ove zemlje na "pogrešnu stranu povijesti"?

 

26.

Kome je u interesu ovakvo manipulantsko krivotvorenje odnosa Republike Hrvatske prema invaziji Rusije na Ukrajinu?

 

27.

Zar je Ukrajini zaista važnije da u Hrvatskoj prođe obuku nekoliko desetaka ili nekoliko stotina njihovih vojnika u iduće dvije godine od svih drugih vidova pomoći koju šalje Hrvatska?

 

28.

S druge strane, zašto predsjednik Milanović ne objasni javnosti zbog čega je sudjelovanje u obuci Ukrajinaca, u suštinskom smislu, veće izlaganje Hrvatske konkretnim opasnostima u odnosu na dosadašnje naoružavanje Ukrajine i druge oblike izražavanja opravdanog neprijateljstva prema Rusiji?

 

29.

Zašto Plenković nije naknadno uskladio s Ustavom dokumente poslane na potpis predsjedniku Republike i ponovno ih poslao, pa da se od Milanovića, u službenoj formi i mimo ustavnopravnih formalnosti, dobije odgovor na prethodno pitanje?

 

30.

Odnosno: zašto je Plenković svoj ego i dostizanje "win-win pozicije" pretpostavio odredbama Ustava?

 

31.

I opet pitanje s početka: je li Plenković doista u "win-win poziciji"?