Najvažnija posljedica referenduma održanog 25. rujna u Republici Srpskoj je poziv za saslušanje koji je Miloradu Dodiku, predsjedniku RS-a i šefu Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), uputilo Tužilaštvo BiH. Ukoliko zanemari poziv, koji je stigao baš uoči lokalnih izbora što se u tom bosanskohercegovačkom entitetu održavaju prve nedjelje u listopadu, Dodiku prijeti hapšenje i prisilno dovođenje u Tužilaštvo, jer je održanim referendumom prekršio odluku Ustavnog suda koji ga je (privremeno) zabranio 17. rujna, a nakon što je još u studenome 2015. utvrdio da je referendum koji bi 9. siječnja institucionalizirao kao Dan Republike Srpske neustavan akt što krši prava konstitutivnih naroda – Bošnjaka i Hrvata koji žive u tom entitetu. Za ove narode navedeni je datum sporan jer je dio srpskih zastupnika u tadašnjoj SR BiH 9. siječnja 1992. proglasio odcjepljenje dijela republičkog teritorija i zatražio teritorijalno razgraničenje s Bošnjacima i Hrvatima, nakon čega su započeli progoni i ubojstva tamošnjeg nesrpskog stanovništva.
Imaju li Makedonci Ilinden, Dan Republike? Što ne bismo i mi onda imali, pitam ja vas? Znate šta, pojedini političari su digli tenzije oko svega ovoga, a mi smo dali odgovor na te tenzije – kaže nam Dušan Plavšić
Zbog kršenja odluka Ustavnog suda (pri čemu se propisane kazne kreću od šest mjeseci do pet godina zatvora), praćenog huškačkom retorikom uoči održavanja referenduma, najavljuju se političke i pravne posljedice po Republiku Srpsku: pritisak Zapada (ili SAD-a) trebao bi dovesti do jačanja proeuropskih snaga, do političke izolacije tog entiteta i do prijevremene smjene Milorada Dodika s pozicije predsjednika RS-a, koju je apostrofirao Valentin Inzko, visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH.
Srđan Šušnica, pravnik i kulturolog iz Banje Luke koji godinama istražuje i piše o bosanskim i balkanskim temama te o historijskom revizionizmu, za ‘Novosti’ kaže da je budućnost RS-a već skicirana njezinom krvavom, nasilnom i posve nelegalnom prošlošću. Smatra da je referendumski čin presedan bez direktnih pravnih, ali s vrlo ozbiljnim političkim posljedicama.
Kakav rat, dosta je toga bilo, svakome je do komada hljeba i do nekog poslića. Kokuzi, svi su ovdje kokuzi, prijatelju moj. Nisam jugonostalgičan, ali svi bismo se trebali opet spojiti, jer ovisimo jedni o drugima, a ispašta uvijek sitna raja – govori Zoran Trivić
- Referendum nije proveden da bi se ispitala volja glasača u RS-u, jer se ona unaprijed znala. On je politički performans proveden kako bi lideri RS-a uz pomoć Rusije prvi put praktikovali i izdejstvovali za RS jedino statusno pravo koje RS nije dobila u Daytonu, a to je pravo na samoopredjeljenje - smatra Šušnica.
Njegova razmišljanja na tragu su onih koji ističu da Dodik referendumom o Danu Republike Srpske priprema teren za odcjepljenje RS-a od BiH, a referendum o tome, koji bi mogao ugroziti ionako krhki mir u Bosni i Hercegovini, već se najavljuje za 2018. godinu.
- Devetojanuarska Republika Srpska od prije Dejtonskog sporazuma 1995. ne može da postoji kao pravni prethodnik dejtonskog RS-a ni po kojem pravu i ni po kojem osnovu. Ni elita ni građani u RS-u ne žele da shvate da RS nije i ne može biti država, da nema pravo na samoopredjeljenje niti ga može dobiti jednostranim političkim ili pravno-političkim aktima. Ali to njihove čelnike nije sprečavalo da od 1992. do 1995. jednostranim političkim aktima i vojnom moći promijene stanje na terenu, ocrtaju granice, istrijebe nesrbe i proglase se za etnoekskluzivnu državu srpskog naroda, a sve to onda djelomično legitimiziraju u Daytonu. Sada im je posao stostruko lakši. Zato stvari i idu sve dalje i dalje - kaže naš sugovornik.
- Samo jasno i nedvosmisleno krivičnopravno sankcionisanje izvršilaca svih odluka i radnji u vezi sa neprovođenjem odluke Ustavnog suda i u vezi sa protivpravnim referendumom, uz poništavanje svih odluka organa RS-a donesenih u aktu ovog pravnog nasilja, može ovaj čin sa političkog prebaciti nazad na teren pravne države i zaustaviti politički proces rastakanja bosanskohercegovačke državnosti i suverenosti. Smjena prvih ljudi režima u RS-u, ekonomske sankcije i zamrzavanje imovine preduzeća iz RS-a bliskih režimu mogu biti od koristi i ja mislim da je nešto od toga vrlo izgledno u narednom periodu, ali to ne može zamijeniti krivičnopravno procesuiranje u ime države BiH - dodaje Šušnica.
I dok Dodikove secesionističke akte podupiru, između ostalih, osuđeni ratni zločinci Momčilo Krajišnik i Biljana Plavšić, koja je izjavila da je i sama stvarala Republiku Srpsku i da se Ustavni sud BiH ne bi trebao baviti referendumom koji je bio u funkciji obrane RS-a, bošnjački dužnosnici u tijelima vlasti RS-a tvrde da je tijek glasanja bio neregularan, a da su podaci o rezultatima krivotvoreni. Potpredsjednik Republike Srpske Ramiz Salkić dodao je i da nije bilo potrebne izlaznosti građana na referendum. Službeni podaci o rezultatima referenduma govore da se od ukupno 55 posto glasača njih čak 99,8 posto izjasnilo da žele da se 9. siječnja obilježava i slavi kao Dan Republike Srpske.
Nadalje, zbog navodno niza disciplinskih prekršaja naglo je pokrenut stegovni postupak protiv Gorana Salihovića, glavnog tužitelja Tužilaštva BiH: Salihović pak tvrdi da je riječ o montiranom procesu proizašlom iz osvete, jer je otvorio istragu protiv Dodika zbog organiziranja referenduma.
Što se tiče ishoda referenduma, Šušnica smatra da se izlaznost i rezultati ne mogu ničim potvrditi, jer režim nije dozvolio promatrače ili kontrolore na glasačkim mjestima.
- I sama brojka od 1,29 miliona registrovanih birača je naduvana, a kamoli ta brojka od 650 hiljada izašlih. Primarna zdravstvena zaštita u RS-u je popisala jedva milion građana rezidenata u RS-u svih dobnih skupina i etniciteta. Kada odbijemo osobe bez prava glasa, ostaje nam jedva 800 hiljada rezidentnih glasača. Izlaznost na ovom referendumu nije bila veća od jedne trećine te brojke. Evo pa neka Dodikova saizvršilačka komisija pokuša provjeriti ovu matematiku. Nemaju oni ništa osim oraha u njedrima. Ovaj ‘zvanični’ rezultat je jedna velika prevara i vjerovatno generalna proba pred krađu lokalnih izbora u RS-u - smatra Šušnica.
Na dan održavanja referenduma u Banjoj Luci nije bilo nikakvih posebnih svečarskih obilježja: slika ljudi u opuštenoj šetnji sunčanim gradskim ulicama, ispijanje kave i kupnja na tržnici odavali su dojam posve običnog dana. U dijelu grada Centar II, u Osnovnoj školi ‘Ivo Andrić’, glasao je Veljko Orlić, koji nam je rekao kako referendumsko pitanje i nije neko bitno pitanje; ustvari to je, kako nam reče, kao da ti netko drugi određuje rođendan za koji, naravno, znaš kada je. Pitali smo ga zna li što se dogodilo 9. januara 1992.
- Ma ne znam, možda neka skupština tamo, Republike Srpske i možda neko odcjepljenje od ostalih: kao što se BiH odcijepila od Jugoslavije, tako se dio Bosne odcijepio od Bosne i Hercegovine. Možda to. Ništa mi to nije drago, sve je to suvišno, ali ne odlučujemo mi o tome, odlučuju veće sile, mi smo samo mali pijuni - kazao nam je Veljko.
Dvije djevojke pokušavaju nam, stidljivo i zbunjeno, nešto objasniti.
- Evo neka drugarica odgovori - kaže jedna i nastavlja: - Smatramo da nije realno da se tolika gužva digla, mi smo glasale za referendumsko DA. To nikoga ne diskriminira, imamo pravo na svoj dan.
- Što je bilo na taj dan? - pitamo ih.
- Hoćeš mi ti pomoći? - kaže prva djevojka drugoj.
- Znači niste sigurni što se dogodilo te 1992? - ne odustajemo.
- Jesmo, ali… osnovana je Republika Srpska - završavaju i odlaze brzim koracima.
Dvojica mladića, frajerskog izgleda i još frajerskijeg nastupa, poručila su nam da nemaju o čemu razgovarati s novinarima iz – Zagreba. No zato Dušan Plavšić podržava da se 9. siječnja nastavi obilježavati i slaviti kao Dan RS-a. Koji su njegovi motivi?
- Imaju li Makedonci Ilinden, Dan Republike? Što ne bismo i mi onda imali, pitam ja vas? Znate šta, pojedini političari su digli tenzije oko svega ovoga, a mi smo dali odgovor na te tenzije. Ako mi nemamo ništa protiv, nema ni drugi narod, a ima jedan treći narod. E pa sad! Kada su ti isti razbili Jugoslaviju, mi smo rekli da će BiH biti mala Jugoslavija. No Bošnjaci su to razbili i dogodilo se to što se dogodilo - rekao nam je Plavšić.
S druge strane grada, u nekadašnjem naselju Šeher, danas poznatom kao Novoselija u sklopu Mjesne zajednice Srpske toplice, na mjestu uz koje hladni Vrbas jako brzo teče, živi određen broj povratnika Bošnjaka. U tamošnjoj Osnovnoj školi ‘Milana Rakića’ nije bilo gužve, pa smo stoga bili još upadljiviji. Policajac nas je legitimirao, dodavši da sve protječe mirno. Nekolicina glasača odreda je odbila razgovor s nama. No na njega je rado pristao Elvir Padalović, povratnik u Banja Luku od 1999. i izvršni urednik portala Buka, koji nam je odmah kazao da on živi u državi u kojoj postoji na desetine drugih odluka Ustavnog suda koje nisu ispoštovane kao što to nije ni ova oko zabrane referenduma.
- Iako je Ured visokog predstavnika i specijalnog predstavnika Evropske unije za Bosnu i Hercegovinu (OHR) najavio moguće, prije svega financijske sankcije, vjerujem da će na kraju Narodna skupština RS-a ući u rekonstrukciju samog Zakona o praznicima upravo da ispoštuje odluku Ustavnog suda. Pokretanje brojnih apelacija pred Ustavnim sudom najavio je već i Milorad Dodik, dakle najavio je to prema instituciji koju ni sam ne poštuje. Ako pitate ljude što se ovdje zbilo 1992., pola njih neće znati, jer vlada sveopće neznanje i nema bazičnog dogovora oko toga što je bilo tog 9. januara. Mogući odgovor bi bio da su zbog preglasavanja bošnjačkih i hrvatskih predstavnika Srbi sasvim legitimno odlučili da konstituišu Republiku Srpsku - govori Padalović.
Dodaje da u oni koji žive u RS-u tvrde da se ne osjećaju dobro 1. marta, na Dan nezavisnosti BiH, pa je možda to jedna od mogućih Dodikovih apelacija. Vrlo su rijetki datumi koji imaju zajedničko značenje za sva tri naroda u BiH…
‘Čuvaru parkinga u izbornom periodu’ Zoranu Triviću, zaposlenom ispred hotela ‘Bosna’, često nije ugodno raditi taj posao. Ljudi su, kaže, kivni, bijesni, prijete otkazom, tučom, očekuju da im pronađe slobodno parkirno mjesto i onda kada ga nema ni za lijek.
- Pogledajte vi ove ljepote, kakav rat, dosta je toga bilo, nikome nije ni do čega, svakome je do komada hljeba i do nekog poslića. Kokuzi, svi su ovdje kokuzi, prijatelju moj - kaže nam.
Bi li bilo ispravno održati referendum za ukidanje entiteta, za cjelovitu Bosnu, pitamo ga.
- Nisam jugonostalgičan, ali svi bismo se trebali opet spojiti, jer svi ionako ovisimo jedni o drugima, a ispašta uvijek sitna raja - zaključuje čuvar parkinga.
Dodik bi mogao pribjeći drastičnijim mjerama
Srđan Šušnica smatra da Dodiku u ovom trenutku samopouzdanje i mirnoću daju dvije stvari: činjenica da je bošnjačka elita u Sarajevu nesposobna, korumpirana, međusobno ucijenjena i razjedinjena oko ključnih pitanja, te činjenica da se sav opljačkani novac drži u Rusiji i da je Putin Dodiku obećao podršku i utočište ukoliko do kraja bude plesao prema ruskoj melodiji. Nemalo pouzdanje daje mu i dio hrvatske desnice, koja podržavajući i ne suzbijajući kriminalno-političke ambicije Dragana Čovića za trećim etnoekskluzivnim entitetom ustvari kopira Srbe u Bosni i pomaže u rastakanju državnosti i suverenosti BiH.
- Jako je sumnjivo što je jedan kontroverzni tužilac poput Gorana Salihovića, kojeg se vrlo argumentirano sumnjiči da odranije blokira sve istrage Tužilaštva BiH protiv Dodika, odjednom odlučio da dan nakon referenduma ‘revnosno’ pozove Dodika na saslušanje u svojstvu osumnjičenog za krivično djelo neprovođenja odluka Ustavnog suda, a da se nije konsultovao ni sa Državnom agencijom za istrage i zaštitu (SIPA) ni s drugim sigurnosnim tijelima o svim detaljima pozivanja i saslušanja. Mislim da će najvjerovatnije Salihović i prije izbora okončati svoju karijeru i da će novi glavni ili postupajući tužilac u saradnji sa SIPA-om pristupiti studioznom krivičnom postupku protiv Dodika i drugih odgovornih za ove protivpravne akte. Ali Dodik neće sjediti skrštenih ruku i ukoliko ne bude mogao diktirati poteze i kontrolirati situaciju, kako sada radi pomoću Salihovića, sigurno će pribjeći drastičnijim mjerama koje uključuju i samoizolaciju, oružani otpor privođenju ili bijeg.
