Novosti

Kronika

Dogodine na Rivi

Novosti na Danima srpske kulture u Splitu: ‘Iako među ljudima još uvijek postoji neki nevidljivi strah, želja nam je da dogodine održimo koncert na otvorenom i na taj način pokažemo da smo i mi tu’, kaže Momčilo Rusić, predsjednik splitskog pododbora ‘Prosvjete’

Pjesmom ženskog pjevačkog zbora Srpskog kulturnog društva ‘Prosvjeta’ prošlog tjedna započeli su Dani srpske kulture u Splitu. Riječ je o dvodnevnoj manifestacija tijekom koje je otvorena izložba amaterskog slikara Ivana Kosmosa, predstavljen književni rad Vladimira Marinka i održan koncert pjevačkih grupa iz Splita, Kragujevca i Gornjeg Milanovca.

Izložba slikara Kosmosa, predstavljena kao suradnja slovenskog i srpskog kulturnog društva s obzirom na to da je autor iz Slovenije, otvorena je u prostorijama splitskog pododbora ‘Prosvjete’, gdje se okupilo tridesetak članova društva i drugih posjetitelja. Ivan Kosmos, amaterski slikar, kojem je ovo četrnaesta samostalna izložba, a iza sebe ima i preko stotinu skupnih, ovog puta izložio je 15 slika napravljenih kroz pet različitih tehnika. Najzanimljivija od njih je tehnika slikanja zemljom, za koju je autor rekao da je malo poznata Splićanima, a riječ je o drevnom običaju koji su koristila urođenička plemena u Australiji.

Ovakvi projekti trebaju izaći u prostore grada kako bi građani Splita postali svjesni da postoje pripadnici nacionalnih manjina koji su naši sugrađani i koji su isto tako Splićani - rekao je Pero Jurišin

- Izložba možda nije napravljena po pravilima, ali ekseri su već bili zakucani u zid pa sam se morao prilagoditi tome - rekao je Kozmos, koji je izložio motive mora, mrtve prirode, jezera i cvijeća.

- Izuzetno mi je drago da postoji suradnja između kulturnih društava srpske i slovenske manjine. Mislim da je to put kojim trebaju ići sve manjine u Splitu i da Grad Split treba podržavati takve aktivnosti, i pojedinačno i skupno. Ovakvih projekata treba biti ne samo u okviru kulturnih društava, nego oni trebaju izaći u prostore grada, muzeje i galerije kako bi građani Splita postali osviješteni o tome da postoje pripadnici nacionalnih manjina koji su naši sugrađani i koji su isto tako Splićani, bez obzira gdje su rođeni - rekao je Pero Jurišin, koji je izložbu otvorio u ime Grada Splita.

Splitski pododbor ‘Prosvjete’ postoji već 22 godine, a broji oko stotinjak članova, uglavnom Srba iz Dalmatinske zagore. Ima ih i više kad se okupe, ali ne žele svi biti evidentirani kao članovi. Još uvijek među ljudima postoji neki, kako je predsjednik društva Momčilo Rusić rekao, nevidljivi strah. U početku su se iz istog razloga samo družili u svojim prostorijama u kvartu Splitu 3, a onda su uz glazbu i ples počeli godišnje organizirati povodom njihove krsne slave Sveti Sava.

- To je bilo veliki iskorak za nas - rekao je Rusić.

Surađuju i s drugim kulturnim društvima, posebice društvom Hrvata u Beogradu ‘Tin Ujević’ i Srba iz Hrvatske ‘Nikola Tesla’ iz Kragujevca. Posjećuju se i organiziraju različite manifestacije.

Nakon veselih pjesama, prisutnima, koji su bili jako dobro raspoloženi i nije im smetalo što su prostorije u kojima su se okupili poprilično male, a ljetna vrućina velika, predstavio se književnik Vladimir Marinko iz vrličkog kraja, točnije sela Koljani. On je kao dijete otišao u Beograd da bi se nakon mirovine vratio u rodni kraj. Cetinskom i vrličkom krajinom inspiriran je i književni rad tog inače tekstilnog inženjera po zanimanju. Njegov opus broji više knjiga priča i poezije. Čest motiv su mu potapanje sela gradnjom Peručkog jezera, njegovanje kulture i baštine te prenošenje istih mlađim naraštajima.

- Imam dva sina, od toga jedan ima dvoje već punoljetne djece. A drugi sin, iako ima dobar posao, nije se oženio, a ima 42 godine. I baš to me potaklo da napišem novu knjigu. Da li je to među mladima zavladao neki egoizam, ja ne znam, ali ovom knjigom sam htio da pokažem kako su naše majke, prabake imale po osmero djece i sve su ih izvele na put. To su motivi koji mene zanimaju, kao i jezik te priče iz naše Vrličke krajine - rekao je Marinko, koji je često tijekom razgovora posebnu pažnju davao majkama i ženama koje su teškom mukom odgajale svoje sinove.

Pročitano je i nekoliko dijelova iz priča nastalih na temelju stvarnih događaja koje je sakupio u knjigama. Jedna od njih ‘Rimski bunar’, kako je naglasio Marinko, istinita je priča o jednom Vrličaninu, neobrazovanom, ali snažnom čovjeku, koji je otišao raditi u Beograd kao nosač. Tamo je upoznao uglednu udovicu kod koje se preselio. Našla mu je novi posao i omogućila život kakav prije nije imao. Zbog nje je ostavio suprugu i djecu koji su ostali u Vrlici. Supruga, koja je uz pomoć suseljana odgajala djecu, jednom ga je došla tražiti u Beograd i zahtijevala da se vrati. Prema Marinkovoj priči, on ju je poveo u šetnju Kalemegdanom, gdje ju je bacio u bunar. Njeno mrtvo tijelo pronašli su nakon nekoliko dana, a počinitelj, koji nikada nije priznao da je ubio svoju suprugu, završio je u zatvoru. Njegove priče tako opisuju i surovost životnih sudbina, ali i načine na koji su se njegovi sunarodnjaci nosili s teškim uvjetima življenja u kraju u kojem je odrastao.

- Vrlika ne pripada samo jednom narodu, već Vrličanima, a naš je narod dio te Vrličke krajine i to pokušavam u mojim knjigama da kažem našim mlađim naraštajima - rekao je Marinko.

Zatim je pročitao pjesmu ‘Nije važno’ koju donosimo u cijelosti: Dal je cviće il je cvijeće, Samo nek nam Bog da sreće / Dal je srića il je sreća, Samo nek je puna vreća / Dal je mlijeko ili mliko, Samo da smo srećni diko / Dal je bijelo ili bilo, ta uvik je tako bilo / Dal je točka ili tačka, Samo nek je mirna Bačka.

Drugi dan manifestacije bio je rezerviran za pjevačke zborove i to u Multimedijalnom kulturnom centru (MKC), koji im je Grad Split, kako nam je objasnio Rusić, besplatno ustupio.

- Želja nam je da dogodine održimo koncert na nekom otvorenom prostoru kao što je Riva, gdje tijekom ljeta postoji pozornica i na taj način pokažemo da smo i mi tu - rekao nam je Momčilo Rusić, dodajući kako ‘Prosvjeta’ svojim programima želi podsjetiti kako su ‘narodi na ovim prostorima prije surađivali i kako je to bilo lijepo’.

Kronika

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više