Novosti

Kronika

Dovoljno nas je za pobjedu

U Srbu održan Antifa-kamp u organizaciji SNV-a i Mreže antifašistkinja: ‘Uvijek ima dovoljno normalnih ljudi. 1941. je bilo malo onih koji su bili spremni život dati, pa su ipak pobijedili. Možda se čini da nas je malo, možda smo tiši od onih koji uzvikuju desničarske parole, ali nas je dovoljno i na kraju ćemo mi pobijediti’, rekao je mladim polaznicima povjesničar Hrvoje Klasić

Srpsko narodno vijeće organiziralo je u suradnji s Mrežom antifašistkinja Antifa-kamp, koji je od 21. do 29. jula održan u Srbu. Namjera tog okupljanja bila je otvoriti drugačiji pristup otpora historijskom i aktualnom nasilju, kako bi se nadišli uobičajeni komemorativno-ceremonijalni okviri, a mladim aktivistima i aktivistkinjama omogućio susret s ne samo svjedocima i preživjelim žrtvama zlog vremena, nego eminentnim profesorima i predavačima, posvećenim umjetnicima i ‘običnim’ stanovnicima ustaničkoga kraja koji još uvijek, usprkos svemu, čuvaju svoje boračko naslijeđe i sjećanja na porodične žrtve.

- Srpsko narodno vijeće već godinama organizira obilježavanje Dana ustanka u Srbu, no shvatili smo da tim prigodama sve više nedostaje dodatnih sadržaja. Najvažnije je ipak da želimo ohrabriti ljude koji žive u Srbu i koji radi organiziranog okupljanja u svom mjestu, na ustanički datum trpe popriličnu nepravdu i mnoštvo neugodnosti, posebice otkako se ondje odvija kontraskup; štoviše, čini mi se da su se iz godine u godinu osjećali sve gore za priprema godišnjica događaja koji su u njihovoj baštini i kojima su se vazda istinski veselili. Stoga smo ove godine u Srbu organizirali kamp, pa u ustaničko mjesto doveli ljude ne samo iz Hrvatske nego iz Srbije te Bosne i Hercegovine. Riječ je uglavnom o mladim osobama od 18 i više godina, koje su u predavanjima različitih profesora i predavača imale priliku čuti provjerene spoznaje o revizionizmu i drugim retrogradnim pojavama u našem društvu i regiji, ali i upoznati se s preživjelim svjedocima pokolja koji su s početkom Drugoga svjetskog rata počinjeni u ovom kraju, pogotovu u selima Donja Suvaja i Osredci, i to neposredno prije podizanja ustanka. Pored svega, sudionici su obišli najznačajnije dijelove ovog dijela Like i okolice, među njima čuvenu Kulu Stojana Jankovića i prelijepo vrelo Une. Za svog su se boravka u Srbu družili s ovdašnjom djecom, koja su svakodnevno dolazila na probe kampskog zbora – kazala nam je Aneta Lalić iz SNV-a.

Informacije o prošlim vremenima obično dolaze od starijih, naših baka i deda. Tu se priča o slobodi i nekom sistemu u kojem se bolje funkcionisalo. Smatram da odatle trebamo crpiti ono dobro - kaže mladi Beograđanin Marko Jovanović

Posebno ju raduje što svi sudionici Antifa-kampa ustaničko ličko mjesto napuštaju s lijepim dojmovima, obogaćeni novim spoznajama i poznanstvima koja će moći produbiti već dogodine.

- Mi u Hrvatskoj, ne samo srpska manjina nego i svi ostali, više nemamo privilegij mladosti, pa se moramo otvarati budućnosti i svim generacijama tako što ćemo voditi brigu o starijim antifašistima a istodobno razvijati sadržaje za mlađe – dodala je Aneta Lalić.

Jedan od predavača Antifa-kampa bio je i povjesničar Hrvoje Klasić, već godinama SNV-ov suradnik na različitim političkim akademijama i projektima vezanima uz ljudska prava. Sudionicima okupljanja u Srbu govorio je o današnjem odnosu prema prošlosti, dotičući se mnogih tema tutnjajućeg historijskog revizionizma. Klasić smatra da su takvi razgovori za mlade ljude posebno važni u sredinama poput Srba, gdje živi uglavnom starije stanovništvo koje se još živo sjeća strahota prošlosti.

- Poznavati historijske činjenice je važno jer u njima vidimo obrasce ponašanja: način na koji su se ponašali partizani antifašisti, može i nas potaknuti da razmislimo o tome kako bismo se mogli ponašati u budućnosti. Ljudi jedni drugima mogu biti zvijeri i vukovi, a istodobno najbolja braća i susjedi koji si međusobno pomažu. To znači učiti iz povijesti, iz primjera prošlosti. Tu je zapravo riječ o svevremenskim i bezvremenskim načelima: o miru, toleranciji, suživotu, ljubavi i prijateljstvu. Je li 1941., 1991. ili 2021. godina, manje je važno. Činjenice o povijesnim okolnostima mogu nas naučiti kako neke stvari mogu eskalirati, da politička atmosfera od normalnog čovjeka može stvoriti zvijer, kao što se zbilo spomenutih proteklih godina. Naizgled tih i normalan susjed pretvarao se u monstruma i zato je dobro da na primjerima iz prošlosti znamo prepoznati takve situacije i manipulacije, zloupotrebe. Moramo učiti povijest i naučiti kako da ono što se desilo ne ponovimo u budućnosti, to je suština – sumira Klasić, potvrđujući još jednom da je nepoznavanje ili nedovoljno poznavanje povijesti najpogodnije tlo za manipulaciju mladima i masama. Uvjeren je da sa smrću sudionika Drugoga svjetskog rata neće otići i istina o njemu.

- Uvijek ima dovoljno normalnih ljudi: 1941. je bilo malo onih koji su bili spremni život dati, pa su ipak pobijedili. Možda se čini da nas je danas malo, možda smo tiši od onih koji uzvikuju kojekakve desničarske parole, ali sam siguran da nas je dovoljno i da ćemo nakraju i mi pobijediti – kaže Klasić.

U sklopu Antifa-kampa djelovao je i zbor nazvan Naša pjesma: pod vodstvom Srđana Atanasovskog iz Beograda svakodnevno se odvijala radionica zbornog pjevanja, temeljena na metodama rada i repertoaru istoimenoga aktivističkoga i antifašističkoga hora iz glavnoga grada Srbije.

- Kamp u Srbu, sastavljen od više radionica, jedno je zanimljivo i pozitivno iskustvo. Nisam siguran da bi se takav kamp na podjednako kvalitetan i politički koristan način mogao organizovati na bilo kom drugom prostoru bivše Jugoslavije. Imali smo predavače koji se nisu bavili samo idejom antifašističke i narodnooslobodilačke borbe kao nekom vrstom muzejskog artefakta nego su pokušavali da odgovore na to kako danas biti antifašista i šta bi to antifašizam sada značio. Imali smo radionice o feminizmu, političkom aktivizmu i kulturi sećanja, o tome na koji način pominjati i beležiti ratne zločine devedesetih. Sve su to neki modeliteti u kojima se naša politička uvjerenja, kao antifašista ili komunista, ispoljavaju ne kao muzejski artefakti, šta je stvar komemoracije, nego kao vid svakodnevne političke borbe u današnje vreme, kada smo određeni nekim drugim istorijskim okolnostima - kaže Atanasovski. Smatra da danas možda jest neobično pjevati revolucionarne pjesme otprije stotinjak godina, ali to pripisuje srdžbi što je osjeća prema društvu u kojem živi; smatra da u tome nije usamljen.

- Ekonomske nejednakosti i ukidanje mnogih političkih prava manjinskim grupama, sa čime se svakodnevno suočavamo, nisu tek osećaji manjine stanovništva, naprotiv. Kao muzikolog, u radničkim i masovnim pesmama prepoznajem formu koja nije doslovno umetnička, nego ona dostupna širokom amaterizmu. To se pokazalo kroz pevačko osposobljavanje učesnika kampa i meštana Srba te njihovo interesovanje za nastup na proslavi samog Dana ustanka – rekao nam je beogradski glazbenik i aktivist.

Mi u Hrvatskoj, ne samo srpska manjina nego i svi ostali, više nemamo privilegij mladosti, pa se moramo otvarati budućnosti i svim generacijama tako što ćemo voditi brigu o starijim antifašistima a istodobno razvijati sadržaje za mlađe - Aneta Lalić iz SNV-a

I Marko Jovanović je u Antifa-kamp došao iz glavnoga grada susjedne države, a za to je okupljanje čuo preko Omladinske mreže Srba; teme navedene u programu motivirale su ga na prijavu. Hrvatsku je sada posjetio već peti put, jer je i prije sudjelovao u različitim radionicama u organizaciji SNV-a i SKD-a Prosvjeta. Iako ne vuče porijeklo iz naše zemlje, smatra da sa ovdašnjim svojim sunarodnjacima može uspješno razmjenjivati novostečena znanja i stjecati nove spoznaje.

- Treba znati šta je bila prekretnica koja se u narodu dogodila tokom i sa završetkom Drugoga svetskog rata. Neke stvari ne treba zaboraviti, ali se istovremeno ne sme vraćati na ono ružno šta se dogodilo. Informacije o prošlim vremenima i načinu života obično dolaze od starijih, naših baka i deda, i tu se najčešće priča o slobodi i uređenom sistemu u kom se bolje funkcionisalo. Zato se i sam vraćam na to vreme, jer smatram da odatle trebamo crpiti ono šta je bilo dobro. Neznanje je najbolja podloga za manipulaciju. Kada sam pre četiri godine prvi put došao iz Hrvatske, sa programa Srpski jezik i kultura, neki su me u Srbiji nazivali ustašom, iako su svi moji iz Beograda. Predrasude i neznanje dovode nas u situaciju da živimo sa mržnjom, a toga je u današnje vreme jako mnogo - smatra Marko.

Iz Srba kući odlazi podijeljenih dojmova: s jedne je strane fasciniran prirodnim ljepotama i potencijalima Like, a s druge je zgrožen porušenim kućama i opustjelim selima radi čega ne gaji optimizam po pitanju budućnosti ovih krajeva i opstanka ovdašnjih ljudi.

Njegov kolega iz Čakovca s boravištem u Zagrebu Aleksandar Dolić smatra da bi razlog dolasku u Antifa-kamp morao biti očit i jasan svima, no tomu nažalost nije tako: revizionističke tendencije koje dolaze sa samih vrhova vlasti Hrvatske i Srbije itekako pogoduju revitalizaciji fašizma.

- Ako prava istina o Drugom svjetskom ratu pa i vremenu poslije njega ne bude tumačena na pravi način, vodit će nas k mračnoj budućnosti. Osobno mi je najdraže što sam u Srbu imao priliku razgovarati sa živim svjedocima vremena i događanja iza nas. Smrt, zvjerstva i pokolji koji su se dešavali uslijed nacionalističke matrice strašni su i za čuti, ali za njih mora više ljudi znati. Selektivne istine, koje su izuzetno politizirane, idu naruku desničarskim nacionalističkim pričama, a Antifa-kamp je bio protiv toga - kaže Dolić, koji je u ovom druženju pronašao dodatne motive za daljnji aktivizam i politički rad na progresivnim idejama te svojoj borbi protiv fašizma i kapitalizma, kako kaže.

Svoje je dojmove s nama podijelila i sudionica Antifa-kampa Silvija Martić, inače članica Mreže antifašistkinja.

- Lijepo smo se družili, čuli smo predavanja pametnih, dobrih ljudi i puno diskutirali. Među nama je bilo svakojakih pristupa antifašizmu i različitih mišljenja, no svatko od nas iz Srba odlazi malo bogatiji. Najdraže nam je ipak što smo ovdašnju djecu uspjeli animirati da nam se pridruže – kazala je, dodavši da bi to ustaničko mjesto u Lici trebalo proglasiti simbolom hrvatskog antifašizma, pogotovu u svjetlu činjenice da sadašnja država nije nastala 1990., nego je i kao republika bivše socijalističke državne zajednice imala svoju himnu i svoju zastavu, što neki danas pokušavaju osporiti.

Sedmodnevno druženje mladih antifašista i antifašistkinja okončano je na samu 77. godišnjicu Dana ustanka pred središnjim partizanskim spomenikom – i to revolucionarnim pjesmama u zajedničkom izvođenju kampskog zbora i preostalih mještana Srba.

Kronika

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više