Novosti

Kultura

Dragocjeni saveznici

Richard Rashke, ‘Useful Enemies: John Demjanjuk and America’s Open-Door Policy for Nazi War Criminals’ (Delphinium Books, 2013): Nepregledna je lista nacističkih zločinaca koji su za hladnog rata našli utočište u Americi

Z8wjx0net1nsgnmichjxx9jbx8n

Demjanjukov slučaj samo je vrh ledene sante

U svibnju 2011. sud u Münchenu presudio je da je optuženi John Demjanjuk služio kao SS-čuvar u logoru smrti Sobibor. Demjanjuk je znao da će 29.060 Židova deportiranih u Sobibor (brojka temeljena na statističkoj procjeni) biti ubijeno. Kao SS-čuvar bio je dio te tvornice smrti. Pošto je već odležao deset godina u zatvoru, osuđen je na pet godina. Time je završena sudska trakavica koja je trajala čitave 34 godine.

Demjanjuku se sudilo u Americi, Izraelu i Njemačkoj. Sudilo mu se jer je u zahtjevu za američku vizu lagao o svojim aktivnostima tokom Drugog svjetskog rata. Osamdesetih je zbog toga izručen Izraelu, gdje mu se sudilo kao SS-čuvaru iz Treblinke, zloglasnom Ivanu Groznom. Nakon što je osuđen na smrtnu kaznu, presuda je poništena zbog pogrešne identifikacije. Demjanjuk je oslobođen i vraćen u Ameriku, a postupak zbog laganja u zahtjevu za vizu ponovno je otvoren. Godine 2009. deportiran je u Njemačku.

Publicist i novinar Richard Rashke, autor ‘Bijega iz Sobibora’, u ‘Korisnim neprijateljima’ potanko i živopisno rekonstruira tu nevjerojatnu sudsku dramu. Pravda, čini se, nikada nije bila tako spora. Demjanjuk je bio među prvima protiv kojih je pokrenut postupak osporavanja američkog državljanstva, a završio je kao jedan od posljednjih osuđenih nacističkih zločinaca. Nakon nirnberških procesa i suđenja Eichmannu, proces protiv Demjanjuka možda je najpoznatije suđenje nacističkim zločinima. No ipak, njegov slučaj samo je vrh sante leda. Demjanjuk ne samo da je bio minorni ratni zločinac, nego i potpuno beznačajna figura među nacističkim zločincima koji su nakon rata utočište pronašli u Americi.

U namjeri da ograniče poslijeratno useljavanje židovskih izbjeglica, američke vlasti su Aktom o raseljenim osobama iz 1948. širom otvorile vrata raseljenim osobama nežidovskog podrijetla, posebice Ukrajincima, Bjelorusima i pripadnicima baltičkih naroda, među njima i brojnim pripadnicima SS-a i kolaboracionističkih jedinica. Iako je amandman Aktu iz 1950. priječio ulazak ‘osobama koje su poticale ili sudjelovale u progonu osoba na osnovu rase, vjere i nacionalnosti’, ti bivši nacisti i kolaboracionisti ubrzo su postali dragocjeni saveznici u hladnom ratu. Nedavno otkriveni dokumenti pokazuju kako su FBI, State Department, Pentagon i CIA širom otvorili vrata čitavoj kabali nacista. Notoran je slučaj generala Reinharda Gehlena, šefa špijunskih operacija za istok, čije je zaduženje, između ostalog, uključivalo lociranje Židova, Roma i komunista za egzekucije Einsatzkommanda. Poslije rata Gehlen je pod okriljem CIC-a i CIA-e organizirao golemu obavještajnu mrežu (tzv. Gehlen Org.), u kojoj je bilo najmanje stotinu bivših oficira i agenata SD-a i Gestapa, uključujući i takve zločince poput Klausa Barbieja i Aloisa Brunnera.

Lista nacističkih zločinaca koji su našli utočište u Americi i njezinim službama zapravo je nepregledna. Na njoj su Werner von Braun, Otto von Bolschwing, Andrija Artuković, Nicolae Malaxa, Boleslavs Maikovskis, Arthur Rudolph, Tscherim Soobzokov, Hubertus Strughold, Viorel Trifa, Mykola Lebed, Robert Jan Verbelen, John Avdzej, Laszlo Agh, Vladimir Sokolov itd. Pod krinkom nacionalne sigurnosti i hladnoratovskog pragmatizma Amerika se, zaključuje Rashke, pretvorila u ‘internacionalnu agenciju za zapošljavanje nacističkih ratnih zločinaca i terorista’. Službena antifašistička povijest dobila je svoju podzemnu povijest pragmatičnog fašizma.

Kultura

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više