U Zagrebu je sinoć pred mnogobrojnom publikom predstavljena nova knjiga povjesničarke Latinke Perović ‘Dominanta i neželjena elita: beleške o intelektualnoj i političkoj eliti (XX-XXI vek)’, koju je objavila beogradska izdavačka kuća ‘Dangraf’. U zapisima o intelektualnoj i političkoj eliti u Srbiji, autorica predstavlja 13 portreta ključnih osoba koje su na različite načine obilježile epohu komunizma i zakašnjele demokratske tranzicije. Knjiga započinje pričom o Dobrici Ćosiću, a nasuprot njegovoj ličnosti nalaze se Marko Nikezić, Koča Popović, Milovan Đilas, Ivan Đurić, Novak Pribićević, Slobodan Inić, Ivan Stambolić, Olga Popović Obradović, Sima Ćirković, Zoran Đinđić, Bogdan Bogdanović i Radomir Konstantinović.
Kako je objasnio sveučilišni profesor Dejan Jović, moderator jučerašnjeg razgovora o knjizi, riječ je o vrijednom i uzbudljivom djelu koje je već doživjelo veliki društveni uspjeh.
- To je jedna od knjiga koja neće završiti zaboravljena na polici, nego će se o njoj dugo razgovarati. Ova promocija je prilika da liberalna, antinacionalistička i tolerantna Hrvatska pozdravi Latinku Perović, koja je postala simbol iste takve Srbije. Također, na ovaj način šaljemo poruku da se druga Hrvatska i druga Srbija odlično razumiju i veoma poštuju. Ovo je prilika i da onima na ‘drugoj strani’, orijentiranima na širenje predrasuda i netolerancije, koji tvrde da ne postoji interes niti razumijevanje između Hrvatske i Srbije, poručimo da to nije istina – kazao je Jović.
Latinka Perović je istaknula kako se iznimno raduje što je ponovno u Zagrebu jer je uz taj grad oduvijek vezuju dvije vrijednosti: ljudi i knjige.
- Bila sam višestruki zavisnik hrvatskih izdavača i kada se raspala Jugoslavija pitala sam se što sad, ali u Beogradu je i u toku ratova devedesetih godina postojao punkt preko kojeg smo se snabdevali novim knjigama. U vreme kada je nagoveštavana jugoslovenska kriza i slom države, u Zagrebu su objavljivane knjige koje se tada nisu mogle objaviti u Srbiji, a među njih su spadale i moje ‘Od centralizma do federalizma’ i ‘Planirana revolucija’. Zagrebački ‘Globus’ nije izdavao te knjige da našteti Srbiji, već da pokaže da je njeno društvo pluralno i da ono Jugoslaviji nudi više mogućnosti – rekla je autorica i dodala da njena posljednja knjiga također predstavlja povezanost s hrvatskom intelektualnom elitom. Kako je kazala, tokom 15 godina nastajanja ‘Dominantne i neželjene elite’, ali i nakon njenog izlaska, vodila je dijalog s teoretičarom književnosti Stankom Lasićem.
- Oduvek me služila jedna jedina osnova, a to je podudarnost između mojih političkih i naučnih uverenja. Za mene i mnoge koji pripadaju demokratskoj Srbiji u središtu podudarnosti je uvek bilo pitanje odnosa između celine i jedinstva države te slobode svakog od jugoslovenskih naroda. Toga se držim i danas. Kada se govori o jedinstvenom jugoslovenskom prostoru u kulturi, ja ga ne vidim kao zamenu za nestalu državu zato što je kultura ono što čini jedan narod, što omogućuje da se on prepoznaje među drugima i što ga prisiljava da se otvara prema drugima i to ne da bi stvorio sintezu u kojoj bi se izgubio i prestao da prepoznaje. Odnos između dominantne i neželjene elite ne vidim statično, već dinamično. Ti odnosi se smenjuju i nisu ono što je historija izabrala jednom zauvek. Bez toga ne bi bilo razvoja – istaknula je Latinka Perović.
Na knjigu se osvrnuo i dugogodišnji diplomat Budimir Lončar, koji ju je nazvao vanserijskim djelom koje ima svoje značenje i izvan granice Srbije.
- Gajim veliko poštovanje za Latinkinu izvanrednu ulogu u političkom životu Srbije i Jugoslavije u 70-im godinama prošlog stoljeća. Divim se njenoj političkoj i etičkoj dosljednosti, dostojanstvu i samozatajnosti. Ne samo tada nego i u godinama nakon sloma onoga što se uobičajeno nazivalo srpskim liberalizmom. Nije baš tako rijetko da pripadnica akademskog svijeta uđe u politiku i svoju profesionalnost podredi političkom oportunitetu. Latinka Perović je primjer suprotnog ponašanja, ona je bila vrsna političarka koja se iz politike vratila u znanost zalažući se i dalje u tom području za istu, progresivnu političku koncepciju. Ostala je dosljedna, što je velika vrlina nje kao čovjeka, ali i vrlina koja se osjeća i kroz knjigu koju predstavljamo. Sve teškoće s kojima se suočavala, izoliranost, pa i poniženja, nisu je odvratili od puta na kojem je bila 1971. i 1972. godine. Nije podlegla slijepom patriotizmu koji bi znanstveniku u njoj zatvorio oči. Upravo zato je bila u stanju zadržati rijedak kritički, objektivan odnos prema svojoj zemlji, u čemu je za razliku od mnogih drugih nije sprečavala istina ma kako gorka ona znala biti - istaknuo je Lončar.
Bivši diplomat kazao je kako od 13 osoba koje se spominju u knjizi osobno poznaje njih 8, od čega su mu dva bila šefovi i mentori, a s većinom je i prijateljevao.
- U mojim teškim vremenima, pred problemima i dilemama, misli Koče Popovića i Marka Nikezića su uvijek bile prisutne, a daleko nije bio ni mladi mudrac Novak Pribićević. Kao čovjek koji se godinama bavio kretanjima u svijetu i to u društvu upravo tih protagonista, moram istaknuti važnu dimenziju njihovog svjetonazora – bili su otvoreni prema svijetu i novim procesima. Ukratko, imali su osjećaj za duh vremena. Pored otpora staljinizmu, oni nisu ostali gluhi ni na upozorenja što su ih 1968. donijeli studentski prosvjedi. Uklanjanje srpskih liberala, kao prije toga slovenskog i hrvatskog rukovodstva, bilo je Titova strateška pogreška. Bilo je to zaustavljanje razvoja Srbije i Jugoslavije i zaustavljanje budućnosti. Duboko sam uvjeren da bi naša novija povijest izgledala drugačije da do toga nije došlo. Svjesni svijeta u kojem živimo, nakon što pročitamo knjigu ipak ostaje nada da neće uvijek pobijediti sile mraka – zaključio je Budimir.
Latinka Perović je bitnu ulogu imala i u životu povjesničara Hrvoja Klasića, budući da se tokom svog znanstvenog rada bavio zbivanjima 1968. godine.
- Ovo je knjiga o modernoj, građanskoj i na dijalog spremnoj Srbiji. Drugim riječima, o zemlji kakva nikad dominantno nije postojala. Upravo osobe prikazane u ovoj knjizi dokazuju da ona nije utopija i da je Srbija uvijek imala i još uvijek ima potencijala za takvo društvo. To je i knjiga o dvije zemlje, Srbiji i Jugoslaviji, koje jedna bez druge nisu htjele ni mogle, ali i koje jedna s drugom nisu znale. Ona ukazuje i na danas posebno pojednostavljivanje jugoslavenskog, odnosno komunističkog eksperimenta, kako ga znaju nazivati strani stručnjaci. Upravo je ova knjiga i sudbina njene autorice dokaz da jugoslavenski komunizam nije bio homogen. Latinka Perović u knjizi navodi da danas prevladava shvaćanje historije koje preskačući određene faze uspostavlja kontinuitet s drugim fazama. To je ono što danas imamo kada selektivno i tendenciozno uzimamo iz prošlosti Jugoslavije ono što nam u tom trenutku dnevno-politički najviše treba – objasnio je Klasić i dodao da je društvo šizofrenije što je u njemu veći jaz između dominantne i neželjene elite.
Kako je istaknuo povjesničar Dragan Markovina, teško je da će bilo tko napraviti suvislu analizu onoga što se na ovdašnjim prostorima događalo u 20. i 21. stoljeću bez uvida u ovu knjigu.
- Perović je savršeno pokazala kako su pojedinci koji su iznikli u istom komunističkom pokretu diljem bivše Jugoslavije sasvim drugačije gledali na prošlost i budućnost tih prostora iako su imali slične polazišne i ideološke osnove. To je bitno razumjeti da bi se shvatila kompleksnost ovdašnjih prostora i društava koja su završila na tragičan način. Oni ne bi završili tako da je neželjena elita vodila srpsko društvo, a isto vrijedi i za hrvatsku povijest – rekao je Markovina, koji je istaknuo autoričinu posvetu tragičnim junacima srpske povijesti.
- Kada pogledamo sve te ljude, od Stambolića, Đinđića, Đilasa, Konstatinovića do Bogdanovića, i na koji su način oni proveli i okončali svoje živote, shvaćamo kolika je tragedija povijesnog razvoja Srbije. Dodatno je tragično što su oni svoje javno djelovanje posvetili odupiranju dominantnom narativu znajući koliko će ih to koštati. Ova knjige je posljednja mogućnost da netko tko ima toliku intelektualnu snagu kao što je Latinka Perović da pravo glasa onima koji bi u srpskoj historiografiji potencijalno ostali bez njega kao što se to dogodilo liberalima i naprednjacima s kraja 19. stoljeća – zaključio je Markovina.
Predstavljanju knjige, koje je organiziralo Srpsko narodno vijeće, prisustvovao je veliki broj osoba iz društvenog i političkog života Hrvatske, među kojima i ministrica Vesna Pusić i ambasadorica Srbije u RH Mira Nikolić. Pitanje da li bi danas u regiji trebalo biti mjesta za one stavove i politiku za koju se zalaže Latinka Perović postavili smo nekolicini javnih ličnosti koje su direktno ili indirektno povezane s njenim radom.
Tvrtko Jakovina, profesor povijesti na zagrebačkom Filozofskom fakultetu
Bilo bi korisno da i u današnjim, bitno drugačijim uvjetima, primjenjujemo vrijednosti koje je promovirala Latina Perović i grupa liberala, odnosno grupa jugoslavenskih političara toga vremena. Takav pristup je dijelom nestao u jugoslavensko vrijeme nakon njihove smjene, ali ga nismo primijenili ni u vremenu višestranačja. To je jedan od razloga zbog kojeg se suočavamo s novim problemima u svim postjugoslavenskim društvima.
Zoran Pusić, predsjednik Antifašističke lige RH
Latinka Perović, Marko Nikezić i Mirko Tepavac su krajem 60-ih uistinu bili vjetar slobode koji se osjećao i koji je u to doba više bio prisutan u Beogradu. U novinama koje su tada izlazile, neke i pod istim imenom kao danas, mogla su se pročitati pisma, primjerice, Mihajla Mihajlova. Toga više gotovo da i nema. Utjecaj dijela politike kojeg je predstavljala Latinka Perović bio je blagotvoran za cijelu tadašnju Jugoslaviju, a njihov blagi odnos prema političkom pluralizmu nacionalisti su kasnije pokušali iskoristiti. Kada se govori o Latinki, njezinim stavovima i djelima, prikladno je citirati naslov filma Thomasa Morea ‘Čovjek za sva vremena’.
Vesna Pusić, ministrica vanjskih i europskih poslova Hrvatske
Svako vrijeme ima svoje političke teme, ali pristup Latinke Perović politici, mišljenju o politici i konzistentnosti u politici, i to ne samo sa stavom nego i moralnim integritetom, danas je goruća potreba. Riječ je o kombinaciji inteligencije i političke imaginacije.
