>

novosti logo

Politika / Svijet Politika / Svijet
Piše Tena Erceg

Drugotne na cijelom svijetu

Istraživanje o pravima žena, provedeno u 129 država, čime je obuhvaćeno 95 posto svih djevojaka i žena na svijetu, pokazuje da nijedna država, uključujući i one najrazvijenije, nije ostvarila punu jednakost žena. Hrvatska je daleko od top deset zemalja – 26. je na listi, a može nas tješiti jedino to da je SAD na još lošijem, 28. mjestu

Proteklog vikenda u Hrvatskoj je obilježen Međunarodni dan za legalan i siguran pobačaj, pa se tom prilikom javnost mogla upoznati s poražavajućim stanjem reproduktivnih prava djevojaka i žena u ‘najkatoličkijoj evropskoj zemlji’. Uz ranije poznat podatak da se u brojnim bolnicama ne može ostvariti pravo na pobačaj, objavljeno je primjerice i da svake godine u Hrvatskoj rodi oko tisuću maloljetnica, da u zemlji nedostaje 59 ginekoloških timova i da 64 posto zaposlenih žena kojima nije produljen ugovor o radu kao razlog navodi trudnoću ili korištenje rodiljnih prava.

Ocjeni ‘izvrsno’ sa 89,3 boda približila se jedino Danska, a uz nju u top deset zemalja spadaju Finska, Švedska, Norveška, Nizozemska, Njemačka, Kanada, Irska, Australija i najveće iznenađenje istraživanja – Slovenija koja se našla na šestom mjestu

Uoči ovog događaja, međunarodna organizacija Equal Measures 2030 objavila je rezultate istraživanja o pravima djevojaka i žena vodeći se takozvanim ciljevima o održivom razvoju (Sustainable Development Goals, SDG) koje je Organizacija ujedinjenih naroda u ‘najambicioznijoj razvojnoj agendi u povijesti’ donijela 2015. godine. Agenda se sastoji od 17 ciljeva koje bi države članice UN-a trebale postići do 2030. godine, a organizacija Equal Measures 2030 koristila se upravo tim ciljevima kako bi analizirala globalni napredak u ostvarivanju ženskih prava. Istraživanje je provedeno u 129 država, čime je obuhvaćeno 95 posto svih djevojaka i žena na svijetu, a izvještajem se promovira ‘moć podataka’ i tvrdi da je temeljita statistika nužna podloga za ‘preuzimanje odgovornosti i debatu o ostvarivanju prava’.

U obzir je uzeto svih 17 SDG-ova s 51 indikatorom, od kojih se većina njih odnosi specifično na žene, dok su neki općeniti, ali imaju ‘disproporcionalno jak utjecaj’ na žene. Ciljevi uključuju područja kao što su siromaštvo, zdravlje, obrazovanje, rodna jednakost i nasilje protiv žena, zatim radnička prava, politička reprezentacija, socijalna zaštita i ranjivost u okviru klimatskih promjena. Stanje se analizira na temelju podjele svijeta na pet regija, koje se zajedno s pojedinačnim državama rangiraju u pet kategorija: ‘izvrsno’ (90 i više bodova), ‘dobro’ (80-89 bodova), ‘prolazno’ (70-79), ‘loše’ (60-69) i ‘vrlo loše’ (59 i manje bodova).

Jedan od zaključaka istraživanja je da na svijetu ne postoji nijedna država koja je ostvarila punu jednakost žena, kao što nijedna zemlja na svijetu nije dobila ocjenu ‘izvrsno’, osim što joj se Danska približila sa 89,3 boda. Globalni prosjek ostvarenosti SDG-a u kontekstu prava žena je ‘loše’, jer ukupni rezultat iznosi samo 65,7 bodova, a ciljevi bi trebali biti u potpunosti ostvareni u idućih 11 godina, što je praktički nemoguće.

Najbolji rezultati, tvrdi se u istraživanju, postignuti su tamo gdje su ‘u posljednjih 20 godina provođene koordinirane državne politike i ulaganja’, a to su SDG-ovi ‘glad i prehrana’, ‘zdravlje’, ‘obrazovanje’, te ‘voda i sanitacija’. Najlošiji rezultati ostvareni su na područjima kao što su jednakost plaća, rodno motivirano nasilje, ranjivost uslijed klimatskih promjena, budžetiranje javnih financija u odnosu na potrebe žena, jednakost u industriji i inovacijama, te zasebni cilj rodne jednakosti (SDG 5). Ovo posljednje autori istraživanja smatraju naročito zabrinjavajućim jer ovaj cilj uključuje indikatore kao što su dječji i prisilni brakovi, partnersko nasilje, pravo na pobačaj i zastupljenost na pozicijama moći. SDG 5 tako spada među ciljeve s najnižim uspjehom jer čak 60 od 129 zemalja ima najnižu ocjenu, a njih još 24 ocjenu ‘loše’. Najlošiju ocjenu ima cilj 17 nazvan ‘partnerstva’, kojim se mjere državna ulaganja u javne usluge nužne ženama – samo 44 boda.

Istraživanje je također pokazalo da čak 1,4 milijarde djevojaka i žena ili njih 40 posto živi u zemljama koje imaju 59 i manje bodova te time ocjenu ‘vrlo loše’, dok njih još toliko živi u zemljama u kojima je stanje prava žena ‘loše’ (60-69 bodova).

Uz Dansku, sve ostale zemlje koje su ušle u top deset nalaze se u regiji Evropa i Sjeverna Amerika, a u njih još spadaju Finska, Švedska, Norveška, Nizozemska, Njemačka, Kanada, Irska (nakon referenduma o ukidanju zabrane pobačaja), Australija, te najveće iznenađenje istraživanja – Slovenija, koja se našla na šestom mjestu ukupne globalne rang-liste. Hrvatska je 26. na listi, dok su ostale bivše jugoslavenske republike zauzele mjesta od 34. (Srbija) do 42. (Makedonija). Vrijedi spomenuti i da su Sjedinjene Američke Države s 28. mjestom lošije od Hrvatske.

Primjer Amerike ilustrativan je zbog toga što potvrđuje tezu autora i autorica istraživanja da korelacija rodne jednakosti i ekonomske snage pojedinih zemalja svakako postoji, ali ona nipošto nije garancija jednakosti. S jedne strane, čak 18 od top 20 zemalja nalazi se u najbogatijoj regiji Evropa i Sjeverna Amerika, dok su preostale dvije u regiji Azija i Pacifik (Australija i Novi Zeland). Također, 17 od 20 najlošije pozicioniranih zemalja nalazi se u najsiromašnijoj subsaharskoj Africi, dvije u regiji Azija i Pacifik (Bangladeš i Pakistan), a jedna na Bliskom istoku i Sjevernoj Africi (Jemen kao četvrta najlošija država). Pritom autori i autorice napominju da oružani sukobi i prirodne katastrofe u pravilu pogoršavaju već postojeće rodne nejednakosti, dovodeći do porasta nasilja, trgovine ženama, neželjenih trudnoća i smrtnosti rodilja, a praktički sve nisko rangirane države iskusile su u posljednjih nekoliko desetljeća ovakve krize.

Udio istraživačica u stem znanostima visok je u nekim istočnoevropskim pa tako i balkanskim zemljama – u Makedoniji više od polovice njih čine žene – dok je u ovom indikatoru najlošija Njemačka, jedna od najvećih ekonomija temeljenih upravo na tehnologiji

S druge strane, zemlje kao što su Gruzija, Grčka, Kirgistan, Ruanda, Vijetnam, pa i spomenuta Slovenija, imaju bolje rezultate nego što bi se to moglo očekivati na temelju njihovog BDP-a po glavi stanovnika, dok Rusija, Južna Koreja, SAD, Švicarska i Turska imaju lošije rezultate s obzirom na njihova nacionalna bogatstva.

Isto tako, ‘džepovi napretka’ mogu se pronaći čak i u zemljama i regijama koje imaju loše prosječne ocjene, pa tako Latinska Amerika i Karibi imaju ukupni rezultat ‘loše’ (66,5 bodova), ali zato veću participaciju žena u vladama i pravosuđu od Kanade i Danske. Kenija pak ima veći udio žena koje koriste internetsko bankarstvo, što se smatra indikatorom ekonomske neovisnosti, nego tri četvrtine svih zemalja, a iako najbolja, Danska je po pitanju obrazovanja djevojaka lošija od Gruzije, Irske, Japana i Slovenije.

U analizi po regijama istraživanje bilježi i različite druge ‘anomalije’ koje ukazuju na univerzalnost potlačenosti žena bez obzira na faktore kao što su ekonomska snaga pojedinih zemalja, pa čak i nominalni stupanj demokracije društava.

U regiji Evropa i Sjeverna Amerika zanimljiva je primjerice tablica koja analizira prisustvo žena u prirodoslovnom i tehničkom istraživačkom polju (STEM istraživanja). Tu je uvjerljivo najbolja Makedonija, u kojoj više od polovice istraživača i istraživačica čine žene (54 posto), dok je s druge strane dostupnost planiranja obitelji u ovoj zemlji najniža u cijeloj regiji (samo 40 bodova). Udio istraživačica u STEM znanostima visok je u još nekoliko istočnoevropskih pa tako i balkanskih zemalja, dok je u ovom indikatoru najlošija ni manje ni više nego Njemačka, jedna od najvećih svjetskih ekonomija temeljenih na tehnologiji. Njemačka ima udio žena u STEM istraživanju od samo 24 posto, ima najmanje žena s diplomom tih znanosti u cijeloj regiji, dok su plaće žena u tehnološkim zanimanjima prosječno manje za 15.000 eura.

Nadalje, iako ta regija ima najbolji rezultat kada su u pitanju programi socijalne pomoći, SAD i zemlje istočne Evrope imaju manje od globalnog prosjeka, a nijedna zemlja nema puni pristup modernim metodama planiranja obitelji. Kada je u pitanju mogućnost kolektivnog pregovaranja žena, Austrija, Belgija i Finska ovdje ostvaraju sto bodova, Rusija samo 53 boda, a Amerika još manje, 51 bod. U SAD-u su, inače, srednja primanja žena u razdoblju od 2014. do 2017. bila za 20 posto niža od onih muškaraca i iznosila su 40.000 umjesto 50.000 dolara.

Što se tiče regije Azija i Pacifik, ona sa 64,6 bodova spada u sredinu ljestvice, ponajprije zahvaljujući Australiji, Japanu i Novom Zelandu, te nekim kulturološkim faktorima kao što je stil prehrane, zbog kojega je kod žena zabilježena značajno niža stopa pretilosti i anemije. No u ovoj regiji unutarnje razlike su izrazito velike, pa tako Bangladeš i Pakistan značajno spuštaju prosjek kada je u pitanju obrazovanje djevojčica, a sudjelovanje žena u vladi i pravosuđu iznosi samo 12 posto na razini regije, dok je globalni prosjek 21 posto.

Kada su u pitanju Latinska Amerika i Karibi, ova regija (ukupno 66,5 bodova) ima visoku participaciju žena u institucijama, ali zato izrazito lošu dostupnost pobačaja, pa čak 16 zemalja ima manje od 50 bodova, te apsolutno rekordne stope nasilja nad ženama. Indikator ‘ženske žrtve namjernog ubojstva’ za cijelu je regiju ocijenjen najlošijom ocjenom, a El Salvador je sa 15,7 ubojstava žena na 100.000 stanovnika najgora zemlja na svijetu. Šest od deset zemalja svijeta s najvišim stopama ubojstava žena nalazi se upravo u ovoj regiji, pri čemu je većina slučajeva femicida nekažnjena. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, lani je čak 35 posto žena u svijetu iskusilo neki oblik rodno motiviranog nasilja, a istraživanje donosi i podatak o praksi genitalnog sakaćenja koja je prisutna u 30 zemalja svijeta, najviše u Nigeriji, i od koje svake godine nastrada oko 120 milijuna žena i djevojaka.

Subsaharska Afrika inače je zadnja na ljestvici regija, sa samo 51 bodom i najvećom unutarregionalnom razlikom s obzirom na to da Mauricijus ima 73, a Čad kao zadnji na globalnoj ljestvici samo 33 boda. Uz sve ostale probleme, ovaj dio svijeta naročito je pogođen i posljedicama klimatskih promjena, no rodni paritet postignut je u mnogim zemljama kada je u pitanju sudjelovanje u parlamentima i na ministarskim pozicijama.

U regiji Bliski istok i Sjeverna Afrika jedino je Izrael dospio u gornju četvrtinu ljestvice, no unatoč tome čak sedam od ukupno 11 zemalja bolje su od njega u barem jednom SDG-u. Libanon se izdvaja izrazito lošom socijalnom zaštitom žena, u cijeloj regiji rasprostranjena je pretilost žena zbog ‘manjka fizičke aktivnosti i smanjene mobilnosti u javnim prostorima’, a sloboda udruživanja i kolektivno pregovaranje ograničeni su u gotovo svim zemljama. Prema podacima Svjetske banke, čak 90 posto svih zemalja svijeta ima barem jedan pravni akt kojim se ozakonjuje rodna nejednakost, a ova je regija u tom smislu najgora. Uz notorni ropski status žena u Saudijskoj Arabiji, u Jordanu i Jemenu žene primjerice ne smiju prihvatiti posao bez dozvole muškarca, dok u šest zemalja ne postoji propis prema kojemu žene trebaju biti plaćene jednako kao muškarci.

Izvještaj završava zaključkom u kojemu se tvrdi da se ‘hitnost za promjenom ne može precijeniti’ s obzirom na poražavajuće rezultate koji su pokazali da nijedna zemlja svijeta, uključujući i one najrazvijenije, nije dostigla najviši stupanj jednakosti žena. Štoviše, ovo istraživanje pokazuje da čak i u slučaju zemalja s najboljim statistikama, te statistike manje svjedoče o njihovim veličanstvenim postignućima na polju prava žena, a puno više o tome na koliko su niskim granama ta prava kada se gleda globalna slika.

1/2