Koliko su za sve nas važne komemoracije i obilježavanja godišnjica antifašističke borbe, u Jadovnom, Jasenovcu, Srbu i drugim mjestima?
Komemoracije bih nazvao kulturom jednog naroda, jer tko ne poštuje svoje žrtve, ne poštuje ni žive. Žrtve se moraju komemorirati i poštovati, svi su oni pali za slobodu i bolje sutra. Ljudi su ubijani na razne grozne načine i zaboraviti tako nešto znači zaboraviti našu povijest, našu tragediju, naše pobijene rođake i komšije, pa bi zato trebalo ići na svaku komemoraciju. Organizator sam komemoracije na Dotrščini i svaki put spomenem da mi je žao što skoro nitko od rođaka ne dolazi iako su pobijene tisuće ljudi, a ne dolaze ni u Jadovno. To su bili njihovi rođaci koji su nestali u surovim okolnostima i na surov način i red je da dođu na komemoraciju i da im se oduže bar nekom zapaljenom svijećom. Zato se i pitam zašto su se mladi ljudi odrekli svojih pokojnika.
Što možete reći o Partizanskom zboru?
Osnovan je početkom ove godine na inicijativu Dragice Lovreković, sekretarice Udruge antifašističkih boraca i antifašista Zagreba i Zagrebačke županije (UABA) i Damira Jašarevića, predsjednika Udruge Domovinskog rata Vukovara s kojom UABA surađuje. Mene su izabrali za predsjednika, a glavni dirigent je profesor Ivan Kačurov koji se već 50 godina bavi muzikom. Na našem repertoaru su isključivo partizanske pjesme, njih 25, a imali smo dosad desetak nastupa po Hrvatskoj, gdje su god bile partizanske proslave i ako su nas pozvali, a narod nas je s oduševljenjem prihvatio.
Vidljivo je da u zboru i u UABA-i ima malo mladih?
U zboru imamo troje mlađih ljudi, izuzetnih pjevača, sinova i kćerki članova zbora koje također obučavamo, a nadamo se da će pristupiti više mladih. UABA ima i aktiv mladih, ali smo dosta financijski osakaćeni i nemamo im puno za ponuditi. Ima dosta aktivnih mladih ljudi, ali neke masovnosti nemamo jer nemamo ni prostor za njih. Kako se u medijima i školama o antifašizmu ne govori, to ih i ne zanima, nismo im privlačni.
Koliko bi Srbi i Savez antifašista trebali surađivati po pitanjima očuvanja tekovina antifašizma?
Kad se pogledaju podaci iz 1941.vidi se da su Srbi, kojih je u prvim godinama rata bilo najviše, bili prisiljeni otići u partizane jer su bili izloženi uništenju i morali su se braniti. Srpsko narodno vijeće bi kao predstavnik Srba moralo bi biti izuzetno povezano s antifašističkim organizacijama jer oplakujemo iste žrtve. SNV i antifašisti su praktički jedno te isto i oni moraju zajednički djelovati i komemorirati žrtve na svakom mjestu i boriti se za očuvanje tekovina NOB-a za koje je palo toliko žrtava. Moramo se boriti i protiv svih pokušaja revizije povijesti i negiranja zloćina. Normalan čovjek se uhvati za glavu kada gleda emisija ‘Bujica’ Velimira Bujaneca koji u nju dovodi kojekakve tipove. Tko je i njemu i mnogim drugima dozvolio da revidiraju ono što je istina i što se pamti jer još ima živih ljudi koji pamte što se događalo, kao i njihovih potomaka. U Hrvatskoj su uništene 3000 spomenika, a 70 godina zajedničke države tek tako se prebrisalo.
Kako komentirate manjinske izbore?
Izišlo je premalo ljudi. Da li ljudi žive u strahu ili su nezainteresirani, ne znam, ali bi trebalo analizirati zašto u Zagrebu od nekih 30.000 Srba iziđe par stotina ljudi.
