Novosti

Politika

Dvije brzine i kočnica za Balkan

Zbog klinča stare i nove Europe trpe i balkanski kandidati za članstvo u Uniji, pa tako Makedonija najvjerojatnije neće dobiti zeleno svjetlo za početak pristupnih pregovora, iako je pristala promijeniti ime i tako uklonila navodno ključnu prepreku

Kehwjoz3zyk0ndnbl2fn1a6d00a

Jedni bi htjeli unutra, drugi van – Zoran Zaev s britanskom premijerkom Theresom May (foto Ognen Teofilovski/PIXSELL)

Pod kraj bugarskog probalkanskog predsjedanja Europskom unijom Srbija je od pet pripremljenih otvorila svega dva poglavlja u pristupnim pregovorima (o ribarstvu te budžetskim i financijskim pravilima i procedurama). Od ukupno 35 poglavlja sada ih ima 14 otvorenih, pa ako ih istim tempom nastavi otvarati, članstvo u Uniji vidjet će koncem, a ne sredinom sljedećeg desetljeća, kako se nadala i kako se iz Bruxellesa, istina stidljivo, najavljivalo. No za razliku od drugih balkanskih nečlanica Srbija ne stoji u mjestu, već se, makar puževim korakom, kreće europskom pristupnom putanjom. No problem očito nije samo u Srbiji, na što ukazuju i najave da Makedonija u paketu s Albanijom neće dobiti zeleno svjetlo za početak pristupnih pregovora, iako je sporazumom s Grčkom pristala promijeniti ime u Sjeverna Makedonija i tako uklonila prepreku koja je do sada bila ključna i o kojoj se govorilo kao uvjetu bez kojeg ne može krenuti u proces pristupanja EU-u.

Ako Francuska i Nizozemska ostanu ‘đubre do kraja’ i ne suglase se da Makedonija krene u pristupne pregovore, udarit će šamarčinu vladi Zorana Zaeva i njezinoj parlamentarnoj većini te im tako umanjiti šanse da na skorašnjem referendumu glatko potvrde kompromisni sporazum s Grčkom koji su potpisali kako bi deblokirali makedonski put u NATO i EU. I dok se kao razlog za odbijanje Albanije navodi njezina nespremnost za početak pristupnih pregovora jer još uvijek nije ispunila kriterije za otvaranje poglavlja o vladavini prava od kojih sve počinje, razlozi za odbijanje Makedonije su nejasni i magloviti. Javno se uglavnom svode na to da bi morala podijeliti sudbinu Albanije jer je u paru s njom krenula put Bruxellesa, a zapravo se radi o tome da Francuska, Nizozemska i još nekoliko starih članica EU-a sve tvrđe zagovaraju da se pristupni pregovori i proširenje zamrznu dok se Unija ne reformira i definira nove mehanizme i principe funkcioniranja kojima će iskorijeniti sve dublje podjele i sukobe koji je tresu i ugrožavaju njezin opstanak.

Premda je migrantska kriza trenutno u središtu sukoba i podjela unutar EU-a, šizmatični procesi pustili su i druge, dublje korijene. Uoči lipanjskog samita EU-a mađarski premijer Viktor Orban optužuje primjerice stare članice Unije da su u sukob s Višegradskom skupinom krenule zato što se njezine članice (Mađarska, Češka, Slovačka i Poljska) brže razvijaju od njih i što su njihove ekonomije postale glavni pokretači ukupnog europskog ekonomskog razvoja, preuzimajući tu ulogu od staroeuropske privrede. Orban prešućuje da srednjoeuropske zemlje razvoj svojih privreda dobrim dijelom zahvaljuju investicijama staroeuropskih ekonomija u njihove industrije, jer za razliku od investicija koje su uglavnom išle u uslužne sektore južnih i jugoistočnih članica, pretežno investiranje u industriju omogućilo je srednjoeuropskim članicama da se uz pomoć jeftinijeg kapitala i manjeg zaduživanja brže razvijaju i integriraju u europsku ekonomiju, a time i efikasnije sustižu staroeuropski životni standard.

Orbanovo i višegradsko pokazivanje mišića staroj Europi stoga bi se ponajprije moglo njima obiti o glavu ako sukob eskalira i isprovocira seljenje staroeuropske industrije iz članica Višegradske skupine dalje na jug i istok Europe. No u sadašnjem trenutku zbog tog klinča stare i nove Europe trpe i balkanski kandidati za članstvo jer se njihovo približavanje Uniji usporava i dovodi u pitanje. Jer osim što se njihovo usklađivanje s europskim pravilima i standardima rigoroznije važe i ocjenjuje nego što je to bio slučaj u dosadašnjim procesima proširenja, dodatno ih se izlaže političkim pritiscima koji počesto ne ovise o njima nego o odnosu snaga u EU-u i na globalnoj geostrateškoj sceni. Makedonski slučaj svjedoči da i kad zemlja kandidatkinja pod političkim pritiskom pristane na kompromisno rješenje, uvijek će se naći netko tko je može držati pred europskim vratima tvrdeći da još nije zrela da zakorači preko praga. Kao što je Makedoniji njezino ime do sada bilo dodatna prepreka za početak pregovora s EU-om, Srbiji je normalizacija odnosa s Kosovom dodatni politički kriterij koji mora ispuniti kao uvjet za članstvo, ali i dinamika njezina otvaranja i zatvaranja pristupnih poglavlja čvrsto je povezana s dinamikom pregovora o normalizaciji odnosa s Prištinom.

Srpski ministar vanjskih poslova Ivica Dačić uvjeren je da je Srbija otvorila samo dva od pet pripremljenih poglavlja zbog tromjesečnog zastoja u dijalogu s Prištinom. Kako je taj dijalog obnovljen neposredno uoči Međuvladine konferencije EU-a na kojoj je Srbiji odobreno otvaranje nova dva poglavlja, Dačićeva tvrdnja postaje uvjerljivija, iako su još uvjerljiviji oni koji u srpskoj javnosti ukazuju na to da je glavni razlog za usporavanje srpskog pristupnog procesa kašnjenje u realizaciji obaveza preuzetih pri otvaranju poglavlja 23 i 24, prije svega onih koje se odnose na ustavne i zakonske promjene kojima se kreiraju uvjeti za uspostavljanje i funkcioniranje neovisnog pravosuđa, ali i slobode javne riječi i medijskih sloboda. Pristupni pregovori započinju i završavaju otvaranjem i zatvaranjem poglavlja o vladavini prava, a gledanje kroz prste barem dijelu kandidata koji su u dosadašnjem procesu proširenja kroz njih prošli dobrim je dijelom prouzročilo i raspalilo sukobe i podjele koji su s globalnom ekonomskom krizom isplivali na površinu Europske unije. Ponavljati istu grešku na Balkanu ne samo da nema smisla, nego bi već sada, kad se Unija preispituje dvojeći da li da krene u daljnju složeniju integraciju svojih članica ili razlabaviti zajedničke institucije, tržište i granice i vrati se nacionalnim državama, bilo pristajanje na ovo drugo, odnosno na raspad i kraj EU-a. Balkan se pretvorio u pomoćno igralište na kojemu se članice EU-a sve intenzivnije natječu kako bi njihova varijanta europske budućnosti pobijedila i tamo i ovdje.

Viktor Orban bio je jedan od rijetkih europskih lidera koji se obrecnuo na makedonsko-grčki sporazum, zgražajući se zbog pristanka makedonske vlade da promijeni ime državi kako bi otvorila vrata EU-a i NATO-a. Višegradskoj skupini mrzak je svaki ustupak kojim se europske perspektive zemlje stavljaju u prvi plan, navodno ispred nacionalnih interesa, ako se i kad se definiraju gledajući iz žablje, a ne ptičje perspektive. Zato se i Dačiću čini da Srbija sporije putuje prema Europi zbog dijaloga s Kosovom, a ne i zbog stare državne bagaže koja još uvijek funkcionira mimo pravila koja vrijede u europskom klubu, čiju je člansku iskaznicu Srbija i sama zatražila. Pritom ne vidi da je barem dijelu starih članica Unije dojadilo natezanje s pridošlicama i onima koji bi da uđu u sada već značajno proširen klub, pa ne bi čudilo da se odluče na vraćanje u granice stare Europske unije.

Politika

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više