>

novosti logo

Društvo Društvo

Dvodnevno sjećanje na žrtve dječjeg logora u Sisku

Prva hrvatska promocija knjige o Diani Budisavljević: ‘Revizionističke priče da je sisački Dječji logor bio dom za nezbrinutu djecu su netočne. Po uvjetima u kojima su djeca živjela, to je doista bio logor. Ne smije se zaboraviti ni hrabrost Siščana koji su pokazali humanost i udomljavali djecu’, rekla je Nataša Mataušić

U sklopu dvodnevnog obilježavanja Dana sjećanja na žrtve dječjeg logora u Sisku (kolovoz 1942. – siječanj 1943.), večeras je u Sisku, u Interpretacijskom centru industrijske baštine – Holandska kuća, održana promocija knjige o jednoj od najvažnijih humanitarki Drugog svjetskog rata - Diani Budisavljević. U organizaciji Srpskog narodnog vijeća i Gradske galerije Striegl, ovu prvu hrvatsku promociju knjige pod nazivom ‘Diana Budisavljević – prešućena heroina Drugog svjetskog rata’, predstavili su autorica Nataša Mataušić te povjesničar Milan Radanović iz Arhiva Srba u Hrvatskoj i Aneta Vladimirov iz Srpskog narodnog vijeća.

- Veoma je važno što se prva promocija knjige u Hrvatskoj održava upravo u gradu Sisku jer priča o stradanju djece u logorima Nezavisne države Hrvatske je i sisačka priča, kao što je priča o spašavanju djece iz logora, također sisačka priča. Nažalost, posljednjih godina Sisak je možda središnje mjesto vulgarne revizije prošlosti koju vezujemo za stradavanje djece u ustaškim logorima i za njihovo spašavanje. No promocijom knjige i prikazivanjem sjajnog filma Ivana i Monje Jović pod nazivom ‘Zaveštanje’, daje se prostora jednoj znanstvenoj i validnoj interpretaciji tih događaja – rekao je povjesničar Milan Radanović. Dodao je da je prema istraživanjima Nataše Mataušić, oko 20 procenata djece, koja su prošla kroz sisački logor, umrlo: ‘Smrtnost u sisačkom dječjem logoru je bila daleko veća nego na primjer u Jastrebarskom ili u nekim ustanovama u kojima su djeca bila smještena u Zagrebu. Smrtnost djece u Sisku nimalo nije slučajno veća upravo zbog svjesnog zanemarivanja i namjernog otežavanja položaja života te djece u sisačkom logoru’.

- Knjiga o Diani Budisavljević je prva znanstvena monografija vezana za jednu veliku temu - spašavanje djece iz ustaških logora. Termin ‘akcija Diana Budisavljević’ znanost je prepoznala tek nakon što je 2002. godine objavljen Dnevnik Diane Budisavljević. Do tada nije bio u znanstvenoj upotrebi, dok je danas opće mjesto jer je jako prisutan u medijima. Istraživanje ove teme, pod naslovom ‘akcija Diane Budisavljević’, zapravo je jedno od najkompleksnijih i najzahtjevnijih znanstvenih istraživanja kad je riječ o hrvatskoj ili jugoslavenskoj prošlosti Drugog svjetskog rata. Tako da je znanstvena avantura u koju je Nataša Mataušić ušla početkom ovog milenija, a intenzivno početkom ove decenije, jedan od najznačajnijih znanstvenih doprinosa poznavanju stradanja civila u NDH, a kada je riječ o stradanju djece ova znanstvena monografija je neprikosnovena i dosad uvjerljivo najznačajniji doprinos povijesnoj znanosti – istakao je Milan Radanović.

- Konkretno se zna da je u Dječji logor u Sisku dopremljeno 2722 djece iz sabirnih logora u Mlaki, Jablancu i Košutarici. Riječ je uglavnom kozaračkoj djeci, dakle o djeci iz potkozarskih sela koja su završila u izbjegličkim sabirnim logorima. Često se zaboravlja da je u Sisku istovremeno postojao i sabirni logor za stanovništvo iz okolnih sela Banije, Korduna, Slavonije, pa čak i iz Like, u koji su dovođene cijele obitelji, a gdje su nakon trijaže sposobni muškarci i žene slani na prisilni rad u Njemačku i druge zemlje okupirane Evrope. Velik broj njihove djece koja su nasilno od njih odvajana, ostajala su u logoru ‘na brizi’ hrvatskoj državi, tako da je broj te djece u Sisku bio i puno veći – navela je Nataša Mataušić.

Prema Anti Dumboviću, koji je bio povjerenik za kolonizaciju tadašnjeg Ministarstva udružbe, koji je sačuvao popise djece koja su prošla kroz sisački logor, kao i one koja su u njemu umrla, u Dječjem logoru u Sisku bilo je više od 5600 djece, a po nekim brojkama i preko 7000 djece.

- Velik broj djece koja su prva stigla u logor umrla su ubrzo po dolasku, ne samo zbog položaja i stanja u kojem su došli, nego zbog potpune nebrige onih koji su se o njima trebali brinuti. Prema popisu, u vrlo kratkom razdoblju, od 4. kolovoza kad su dopremljeni pa do kraja rujna, umrlo je 900 djece. Prema ukupnim podacima Ante Dumbovića, u sisačkom logoru umrlo je 1152 djece. Najžalosnija činjenica jest da je većina od umrle djece bezimena, dakle za njih se ne znaju podaci o njihovim roditeljima i odakle su došli, pa su sahranjeni kao NN. Značajno je za reći da je kolonizacija od strane Caritasa potpuno zakazala u Sisku, ali su veliko srce, hrabrost i empatiju prema toj siročadi pokazali građani Siska i okolnih sela koji su udomili oko 1600 djece iz sisačkog logora – rekla je Nataša Mataušić i istakla:

‘Sve revizionističke priče o tome kako je Dječji logor u Sisku ustvari bio dom za nezbrinutu djecu su netočne. Dakle, po uvjetima u kojima su ta djeca živjela, u žici, u totalnoj nebrizi onih koji su se trebali brinuti o njima, to je doista bio logor za djecu i to se nikad ne smije zaboraviti. Isto tako, ne smije se zaboraviti ni hrabrost Siščana koji su pokazali svoje toplo humano srce i udomili djecu ili im na druge načine pomagali pokušavajući im dostaviti hranu i odjeću, kako bi djeca bila spašena od izvjesne smrti u sisačkom logoru’.

Nakon promocije knjige prikazan je dokumentarni film "Zaveštanje", autora Ivana Jovića, u kojem su zabilježen svjedočanstva preživjelih zatočenika logora u Jasenovcu i Sisku.

Srpsko narodno vijeće već u podne u subotu, 3. listopada, u Parku Diana Budisavljević u Sisku, organizira komemoraciju za srpsku ratnu siročad koja su stradala u zatočeništvu Dječjeg logora u Sisku.

1/6