Poslije izbora koji će se održati početkom ožujka beogradska gradska skupština po svojem bi sastavu više mogla sličiti akademiji znanosti i umjetnosti nego najvišem gradskom organu vlasti. Kao što su i najavljivali, Aleksandar Vučić i Srpska napredna stranka na svojoj su izbornoj listi za beogradske izbore biračima ponudili brojne nestranačke kandidate koji su se afirmirali u svojim profesijama i tek pokojeg aktualnog gradskog čelnika koji s njihovom stranačkom knjižicom upravlja gradskom politikom. Slijedila ih je Demokratska stranka Dragana Šutanovca koja se predizborno udružila u koaliciju s dvije svoje odmetnute frakcije, Novom strankom Zorana Živkovića i Socijaldemokratskom strankom Borisa Tadića. I trolist Đilas-Janković-Jeremić igra na kartu uglednika i stručnjaka, a i u vrhovima ostalih izbornih lista koje imaju šansu da pređu izborni prag više je takvih kandidata nego političkih profesionalaca koji godinama krstare gradskim i nacionalnim tijelima vlasti.
Uvrštavanjem kirurga, balerine, sveučilišnih profesora, bivših sportaša, direktora muzeja, glumaca i drugih nestranačkih kandidata koji se do sada nisu bavili politikom Vučićev SNS povukao je potez za kojim je među prvima na ovim prostorima posegnuo bivši direktor Merkatora i dugogodišnji gradonačelnik Ljubljane Zoran Janković, a slijedio ga je i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić nakon što je protjeran iz SDP-a pa je bio prinuđen na gradske izbore izaći s uglavnom nestranačkom listom. Janković i Bandić, odnosno njihove izborne liste s afirmiranim stručnjacima, već su u nekoliko izbornih ciklusa u Ljubljani i Zagrebu pobjeđivale liste političkih stranaka nakrcane članovima koji su vjernički poslušno godinama slijedili svoje stranačke vođe. SNS nije htio čekati da mu se nešto slično dogodi na beogradskim, a kasnije i parlamentarnim izborima, već se kandidiranjem uspješnih nestranačkih ljudi nastoji unaprijed prilagoditi rastućem nezadovoljstvu birača zbog partitokratske okupacije države i društva i stranačkog klijentelizma koji se zloćudno proširio. No kako u Srbiji gradske i općinske skupštine biraju gradonačelnike i općinske načelnike, naziv SNS-ove liste – ‘Aleksandar Vučić – zato što volimo Beograd’ – ne ostavlja sumnju tko će presudno utjecati na izbor gradskih čelnika, ali ovaj će put uz stranačku legitimaciju dobiti i jamstvo ‘uspješnih ljudi, koji su ostvareni u svojim profesijama’, kako je Vučićevu listu opisala direktorica Beogradskog festivala igre, balerina Aja Jung, koja je kao nestranačka kandidatkinja uvrštena na visoko drugo mjesto.
Rezultati ankete koju su koncem prošle godine provele agencija Faktor plus i dnevnik Politika prognoziraju da će na beogradskim izborima SNS-ova lista dobiti 39,1 posto glasova birača, za njom slijedi lista koalicije Pokret slobodnih građana Saše Jankovića – Narodna stranka Vuka Jeremića i njihov kandidat za gradonačelnika Dragan Đilas sa 15,6 posto glasova, zatim koalicija DS-NS-SDS sa 6,8 posto glasova, a izborni prag prelaze i lista Grupe građana Luka Maksimović (alijas Ljubiša Preletačević Beli) i SPS-ova lista sa po 5,8 posto biračkih glasova. Iz agencije Faktor plus upozoravaju da su rezultati ankete tek ‘indikacija stanja, a ne precizna projekcija’.
Još su nepouzdaniji rezultati ankete koju je lanjskog rujna provela, a ovih dana objavila ‘Nova srpska politička misao’ (NSPM). Urednik NSPM-a Đorđe Vukadinović kaže da su u tom istraživanju eksperimentirali s potencijalnim izbornim listama kako bi uhvatili trendove u raspoloženju beogradskih birača, za koje tvrdi da su u odnosu na ukupno biračko tijelo u Srbiji za desetak posto manje skloni Vučićevim naprednjacima, odnosno da su većinski skloni strankama i pokretima koji su opozicija vladajućima na nacionalnoj razini. Po njihovom istraživanju, SNS će na beogradskim izborima dobiti 33,8 posto glasova, izborna lista Đilas-PGS-NS 27,7 posto, lista novobeogradskog općinskog načelnika Aleksandra Šapića 16,1 posto, Dačićev SPS 5,5 posto, Šešeljev SRS 3,6 posto, Dveri 2,7 posto, lista Preletačevića Belog 2,6 posto, DS 2,3 posto, Dosta je bilo 2,1 posto, Ne davimo Beograd 1,9 posto i svi ostali 1,7 posto.
I dok NSPM-ovo istraživanje Šapićevu listu najavljuje kao najveće iznenađenje beogradskih izbora, neka druga ad hok istraživanja takvu su sudbinu namijenila izbornoj listi inicijative Ne davimo Beograd. Sve su to, međutim, bila opipavanja biračkog raspoloženja prije nego što su izbori raspisani i prije nego što su formirane predizborne koalicije i objavljena imena kandidata. Pritom se mjesecima s mnogih strana zagovaralo formiranje velike opozicijske koalicije koja bi navodno maksimalno mobilizirala sve beogradske oporbene birače i tako srušila Vučićeve naprednjake s vlasti u Beogradu, a time započela proces njihove detronizacije i na nacionalnoj razini. No poklič ‘svi protiv Vučića’ više je mobilizirao naprednjake i njihove partnere nego što je ujedinio oporbenjake i njihove stranke, koje su u većini nastale cijepanjem Demokratske stranke te na valu građanskih protestnih inicijativa koje su u osnovi protiv svih etabliranih političkih stranaka. Zbog tog neuspjelog pokušaja okupljanja opozicije u jednu ‘antivučićevsku kolonu’ već sada su beogradski izbori dobili aromu nacionalnih, a s obzirom na aktualnu popularnost srpskog predsjednika čini se da je opozicija time povukla mačka za rep pa je, nakon što se još jednom razbila u stranačku paramparčad, panično trčala za koalicijama koje bi pojedine stranke mogle spasiti od giljotine izbornog cenzusa. Čuđenje je potaklo već formiranje koalicije Jankovićeva PGS-a, Jeremećiva NS-a i Dragana Đilasa jer je bivši beogradski gradonačelnik i tadašnji predsjednik DS-a Đilas iz stranke izbacio Jeremića, a najviše dvojbi je pobudila koalicija liberala iz Dosta je bilo s radikalnim nacionalistima iz Dveri. S druge strane, nejasni su i zbunjujući razlozi zašto je građanska inicijativa Preletačevića Belog odbila koalirati sa srodnom građanskom inicijativom Ne davimo Beograd, što bi i jedne i druge moglo ostaviti ispod izbornog cenzusa.
Opozicijsko glavinjanje dovelo je Vučićev SNS u komotniju predizbornu situaciju. Stoga su mogli odustati od istovremenog održavanja parlamentarnih izbora koji su im trebali biti nacionalni vjetar u leđa na izborima u Beogradu, ali i od predizbornog koaliranja s Dačićevim SPS-om, koji po anketama prelazi izborni prag, što i njima i naprednjacima povećava postizborni koalicijski potencijal. Pogotovo u gradskoj skupštini nakrcanoj ‘uspješnim ljudima, koji su ostvareni u svojim profesijama’, koji su koncentrirani na područja gradskog života uz koja su profesionalno vezani i pritom im nije bitno koje su boje političke mačke s kojima su se uhvatili u kolo, već im je bitnije da vjeruju da će s njima ostvariti svoje ciljeve.
